Toliko se u zadnje vrime u Korčulu razmahala kulturna politka, da frcaju iskre na sve bande i kantune. Što i o čemu se radi, zna ćete i sami.

U našoj Korčuli, skraćeno zvanoj, Žrnovo namoru, događaju se u kulturu čudne stvari. Poglavarstvo Žrnova namoru, skužajte Korčule, donilo je odluku da se ne obada državna regulativa o zapošljavanju djelatnika u muzejima po Hrvatskoj, pa je na plenumu nikidan donilo odluku da u Muzej smi rabotat svako sa završenon visokon skulon, oliti fakulteton, bez obzira kojin.

Tako dakle ubuduće, sudeć po ovoj povijesnoj odluci prezidija, oliti polit-biroa našega Grada, neće bit važno zaposli li se u Gradski muzej, recimo gospodin Mrša, sadašnji tajnik u Općinu, a po skuli pravnik, oli koji povijesničar umjetnosti oli arheolog, što po našima sekretarima ni potriba u Muzeju. Najboje bi bilo da se po toj odluci prezidija zaposli koji geodeta, jerbo u zraku visi činjenica koliko je korčulanska kultura ovisna o geodetskin kanoćalima i tronožcima. Prvo što se obim korčulanske kulture mora išćat kanoćalon, a drugo kad oti geodeta malo boje izoštri svoju leću na temu kanoćalu, odma će vidit jasnu sliku našega najjačega menađera u kulturu, gospodina predsjednika Gradskega vijeća Buraće.

Taj se Franjo naše kulture u gradu ćapa bit skaut poznatemu portalu Moj posal, pa neumorno i danonoćno traži zaposlenje svojoj bližoj svojti, umisto da brine za napredak i boljitak života napaćenih i zapušćenih Korčulana i okoličara. To pari jedna velikana nepotistička energija da jon nima para. On čineći te rabote, još ni pocrveni, a i ako ga je malo u prošle listopadske dane ćapalo sunce, bome zna di je suncobran, pa neka se sakrije ispo njega.

Ako mu ne bude slučajno mista pod njin, neka se lipo prizenta pod čenpris. Tamo ga sigurno neće oštropit tako jako sunce, ni crvenilo kako on već godinama štropi i zanovijeta nas svojin familijarnin munadama.

Toliko o temu, a sad opet malo o turizmu, tj. noćenjima. U Cavtat se skupila hrvatska krema i elita od turizma, ali iz Korčule ni bilo nikoga. Jednostavan razlog za to je što se višegodišnjin šijanjen došlo do svrstavanja Korčule na dno dna turističke karti Hrvatske. Zapravo Noćurci gredu tragon svakodnevnega šijanja koje nan spravjaju ovi na vlasti u Korčulu, tako da malo pažljivijin promatračima koji pratu što se događa, izgleda kako jedni i drugi protiv Grada igraju jednu vrst trešete ko će manje. U to mišanje karata, Korčula uvik ima trice duje, kraje, dok ova bratija vazda hita lišine. Tako u duhu pravila naopake trešete, nesritni Grad s ovin asima i sekretarima izgubi svaku botu.

Počme rekonstrukcija Muzeja i ništa osan godina. Onda palača Arneri, ništa ni od tega. Najavi se rješavanje prometa, kad Grad u prometnemu kazinu i parkinga ni za lika. I da ne ponavjan bisere naše vlasti u Gradu, rađe bi ponovi kako je Niko Bulić, zvani Čovik bez brkova nikidan reka da je u Gradu turizam ko i komunizam.

Tako su iz Tz Hrvatske poručili našin noćurcima da ne dohodu u Cavtat, pa jin poslala crveni garofal, umisto plavega cvita. To je nagrada za srozavanje u noćenjima u kojima smo sve ove godine bili najboji na svitu.

Budući smo i u temu podbacili, sad posli spanja i noćenja nan slidi jedino morte.

Znan u Korčuli njih četiri pet što baš paru morte inpijo.

Slobodan Suncobran, 3. listopada 2006.