LANTERNA SV. MARKA - br. 9
BOŽIĆ - 1999. godine.

RIJEČ VAMA

Dok gledamo "Dijete gdje leži u jaslama" (Lk 2,16), dok nam srca i duše obuzimaju osjećaji ljubavi i topline, dok i mi sami želimo participirati na svemu dobrom, što je došlo na ovaj svijet dolaskom Sina Božjega, ne možemo, a da ne mislimo na svu onu djecu koja, zbog nebrige onih koji bi mogli i morali pomoći, "leže" u bijedi i potpunoj neimaštini. Moraju nam biti pred očima oni, koji u besciljnosti vlastitog života ne mogu više naći niti jednu pozitivnu uporišnu točku, pa se potucaju svijetom u potrazi za novim uzbuđenjima. Moramo misliti na mlade, koji, (kao ono desetog srpnja u Berlinu, gdje ih se okupilo skoro dva milijuna na tzv. "maršu ljubavi"), putuju od grada do grada, od države do države i od kontinenta do kontinenta očekujući uvijek iznova pronaći smisao svome životu. Moramo misliti na mlade u podrumima ili najtamnijim dijelovima zgrada velikih gradova, gdje, ne nalazeći bolje prijatelje, druguju s drogama i ostalim opijatima. Moramo misliti...
"Ako si voljan, sine, možeš postati mudar i ako se potrudiš, steći ćeš razboritost" (Sir 6, 32-33), rekao je mudri Sirah. I ako je istina da "mladost nije jedan period života, nego je ona stanje duha, učinak volje i pobjeda hrabrosti nad plašljivosti" (Mac Arthur), onda se pitamo, gdje je nestala mudrost kojom se u mladosti stječe, po trudu, razboritost, kako bi se hrabrošću nadvladala plašljivost i gdje je entuzijazam mladog čovjeka koji je pokretačka snaga, "spiritus movens", ovome svijetu?!
"Ne postaje se star zato što si proživio jedan izvjestan broj godina. Star se postaje zato što si napustio svoj ideal", kaže narodna poslovica. U jednoj našoj zabavnoj pjesmi se kaže: "Umoran sam, prijatelji, umoran, k’o da mi je tristo godina". Jesu li generacije današnjih mladih umorne od svega, pa i od života? Ima li načina da se, makar "na mala vrata", vrati idealizam toliko potreban mladom čovjeku?
Čini se da se pravi odgovori mogu jedino čuti i prepoznati u tišini betlehemske štalice. Pokušajmo ih čuti i prepoznati sada na pragu trećeg tisućljeća, svjesni da se jedino s Novorođenim možemo nadati novosti života.
Čitateljima "Lanterne", kao i svima koji s vjerom, nadom i ljubavlju dočekuju ove božićne blagdane želim da im se ispune čežnje srca, a u nastupajućoj Svetoj 2000-toj godini mir duši i zdravlje tijelu.

Vaš don Marko

RASPORED BLAGOSLOVA KUĆA

27. prosinca 1999. g. u 8,30 - Stari grad i Biline
28. prosinca 1999. g. u 8,30 - Buculin, Borak, Radničko naselje i Luka
29. prosinca 1999. g. u 8,30 - Pod sv. Antun
30. prosinca 1999. g. u 8,30 - Dominče i Soline
6. siječnja 2000. g. (na sv. Tri Kralja) u 10 sati - Vrnik

SVIM OBITELJIMA ŽELIMO SRETAN BOŽIĆ
I OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA U JUBILARNOJ 2000. GODINI

KARITATIVNA ZAKLADA DON LUKA DEPOLO

Zadovoljstvo mi je i velika radost da u ime članova "Odbora za promicanje misli i djela don Luke Depola" i u ovom broju "Lanterne" mogu izvijestiti cijenjene čitatelje kako "Karitativna zaklada don Luka Depolo", ustanovljena pri Župnom uredu u Korčuli u svrhu nastavljanja don Lukine brige za sve one koji su u potrebi, Vašom pomoću, tj. novčanim prilozima koje ste uputili, bilo novčanom uplatnicom bilo osobno, živi vrlo aktivno i pomaže najpotrebnijima.
SVIMA SE NAJSRDAČNIJE ZAHVALJUJEMO I PREPORUČAMO SE I NADALJE!

Brojevi, na koje možete uplatiti svoje priloge, jesu:

Iz inozemstva: Iz tuzemstva:
Don Marko Stanić - za zakladu Don Marko Stanić - za zakladu
Korčula Splitska banka d. d.
acc 252/80 Korčula
Splitska banka d. d. 31710-621-21
Podružnica Korčula 10-80-24179-5
31710-621-21
Swift code SPLI HR 2X
---------------------------------------------------------------------------------
Žiro račun: Župni ured sv. Marka Korčula - za zakladu
Br. 31710-672-427

ODA ŽIVOTU

Tako se radujem suncu
što rano jutrom grane
i svojom blagom toplinom
daruje prekrasne dane.

Svim bićem tada osjećam
da život je doista lijep,
pa zato sa sjajem u očima
promatram okolni svijet.

Čujem povike mornara
i buku brodskog motora,
što se polako udaljuje
put nekog dalekog mora.

Val o obalu jedva čujno pljusne,
zašušti list na obližnjoj grani,
a galeba na bezbrižni let
to plavo nebo neprestano mami.

I dok tako na terasi stojim
udišući svježi jutarnji zrak,
zahvalan sam Bogu što postojim
i što u svemu vidim Njegov znak.
Mar.

O GRADOGRAĐEVNOJ POVIJESTI KORČULE

Treći po redu "Dani Cvita Fiskovića" započevši 23. rujna 1999. g. u Orebićima, održali su se slijedeća dva dana u Korčuli ugostivši znanstvenike prijavljene s izlaganjima na temu "Korčula i suvremena joj gradogradnja i urbana kultura". To je, dakako, bila i sadržajna jezgra skupa na kojem se je široko raspravljalo o cjelini, ali i o mnogim važnim pojedinostima povijesnog nastanka i razvoja Korčule. A ona, kako se pokazalo, još nije dostatno proučena, pa ni objašnjena kao izvrsna i po mnogočemu jedinstvena pojava u urbanističkoj baštini hrvatskog uzmorja. Poticaj je skupu toga smjera dala razložita zamisao da se Korčula u doglednom razdoblju natječe za upis u Listu svjetske baštine pri UNESCO-u, gdje već dično priznati iz Hrvatske stoje Dubrovnik, Split i Trogir uz manji broj pojedinačnih spomenika na čelu s porečkom Eufrazijanom - tj. katedralom iz ranokršćanskoga doba.
No, neovisno o tim važnim i odgovornim pobudama, koje mora učiniti lokalna uprava kako bi uključila svoj grad među spomenike priznate u svijetu, navedeni je skup otvorio pristup problemu zacijelo na odgovarajućoj razini. Naime, već smo prvi dan slušali nove i nesumnjivo osobite poglede na urbanistički ustroj srednjovjekovne Korčule, ne samo kroz predavanja Joška Belamarića, Nikše Petrića, Gorana Nikšića i Radovana Ivančevića, nego i kroz diskusije mnogih drugih, iskusnih istraživača dotaknutih pitanja. Zato je taj prvi tematski blok i bio najznačajniji, pogotovo kad su se na njega nadovezali osvrti na aktualna pitanja oblikovanja i uređenja modernijih faza grada, obrađeni od arhitekata Stanka Piplovića, Olega Grgurevića i Tomislava Premrla. Svakako su naglasila mogućnost, pače i nužnost, sagledavanja Korčule ne samo kao umjetničkog djela nego i živog organizma, koji oprimjeruje slojevita povijesna nastojanja kako onih sila koje su upravljale Jadranom od prvih njenih spominjanja u X / XI st. do zrelijih razvojnih doba, kad je uobličena u današnjem izgledu. Pritom su se analizirali odnosi fortifikacija i drugih svjetovnih, javno-upravnih i stambeno-privatnih zdanja, posebno pak zidina i unutrašnjih prostora, ulica i trgova u prepletenim interakcijama vezanim na prohtjeve i mogućnosti pojedinih razdoblja. Višestruko je istaknuta zagonetka prvotnog postojanja naselja, ali i povoda njegova osnutka kao utvrde, koja unutar bedema stvara osebujna arhitektonska tkiva s umješno raspoređenim crkvama i svim činiteljima životu ljudi spretno i ugodno rješene cjeline.
Navedene je priloge pratio veći broj komparativnih studija. Ukupno 27 nazočnih predavača osvrtali su se na pojedine fenomene povijesne gradogradnje iz čitave Hrvatske, poglavito Hvara i Splita, Dubrovnika i Trogira, Šibenika i Zadra, ali i daleke Slavonije u sastavu iste nacionalne sudbine. Govorilo se naime o stoljetnim naporima stvaranja osebujnih okvira ljudskog života pri čemu se potpuno kristalizirahu i vrsnoće korčulanskih postignuća. To nadasve pokazuje kako ovi skupovi nadilaze lokalne razine, metodski produbljuju obradu svekolike građe, premda i kroz izvješća o postignućima rada na mjesnim arhivskim zbirkama ili fondu starih knjiga bilježe uspjehe vrijedne pažnje. A u sklopu takve višestranosti posebni su odjek u slušateljstvu uživali pregledi i osvrti na riječ stranih putopisaca i književnika, kojima je Korčula, kako pokazaše I. Pederin, M. Foretić i Ž. Filippi, često bila predmet živog zanimanja tijekom nekoliko posljednjih stoljeća. Zbog dopune uvida u otkrića putovanja, sudionici skupa zajedno su obišli i otočka naselja, posebice se zadržavši u Blatu i Čari obilaskom tamošnjih spomenika. Posljednji pak dan, poduzevši čak malo putovanje do Lastova, pridružili su se svetkovini sv. Kuzme i Damjana, otočkih patrona.
Spomenuti na kraju valja da su se u sklopu ovogodišnjih "Dana Cvita Fiskovića", prigodom samoga skupa mogle vidjeti i tri izložbe: u Orebićima dubrovačkog slikara Josipa Škerlja pod naslovom "Graditi mali grad", a u Korčuli arhitektonskih nacrta grada, rađenih unutar Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba te fotografija kamenih grbova samoga grada, nastala suradnjom Nevena Fazinića, kao autora većine izložaka i Gradskog muzeja, koji time popunja svoju dokumentaciju o domaćem likovnome blagu. Sve to pokazuje kako se promišljenim zalaganjem dolazi do ciljeva koji će, kad se tiskaju u slijedećem "Godišnjaku grada Korčule", ostati nezaobilazni za poznavanje povijesne sredine grada, koji trajno razbuđuje tolika zanimanja kako stručnjaka tako i brojnih posjetitelja, pozivajući na objašnjavanja svojih natprosječnih vrsnoća. Sa ovim skupom na tome je planu učinjen neprijeporno značajan korak.

Dr Igor Fisković

SRCE U ZNOJU

Il’ rođaci, il’ neznanci,
Il’ domaći, il’ furešti,
Ateisti, il’ vjernici,
Il’ sposobni, il’ nevješti...

Sa Istoka, il’ Zapada,
Neki drugi, il’ Hrvati,
Svatko onaj, ma tko bio,
Tko užitak srcu krati...

Il’ njihovi, ili naši,
Demokrati, il’ fašisti...
Ono pati tko god jaši:
Ožiljci su uv’jek isti.

Nikola Duspara

LITURGIJSKA KRONIKA

29. srpnja 1999. SV. TODOR.
Svetkovina sv. Todora, suzaštitnika grada i župe, uvijek se odvija u špici turističke sezone, pa je onda razumljivo da su i događanja prije i poslije same svetkovine "obojena" turističkom promidžbom. Na nivou grada organiziraju se uvijek priredbe u kojima se nastoji što bolje prezentirati sam grad. Crkva pak nastoji ugostiti predvoditelje slavlja vrijedne pozornosti. Ove godine se to ostvarilo u osobi varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja. Slavlje je započelo večernjom u čast sv. Todoru, koju je predvodio biskup Culej, a također i samo slavlje sv. Todora, misu i procesiju okolo grada. U tradicionalnoj procesiji okolo grada, kada sve tri Bratovštine iznose tzv. "veli vosak", tj. sve ono najdragocjenije što svaka od njih posjeduje, sudjelovalo je nekoliko stotina bratima i sve se odvijalo po već ustaljenim i strogo određenim "diritima".

2. kolovoza 1999. PERDUN na Otoku (Badiji).
Sliku B. D. Marije, Gospe od Otoka, pratili su u procesiji od katedrale pa kroz grad do istočne rive, a potom barkama do Otoka, braća svih triju Bratovština, časne sestre iz samostana Anđela Čuvara u Korčuli, vjernici naše župe kao i brojni gosti. Misu u samostanskoj crkvi u 18 sati je predvodio don Josip Barešić, župnik iz Blata. Bilo je prisutno još šest svećenika i dosta vjernika iz Korčule, Lumbarde, ostalih mjesta otoka Korčule i Pelješca. Poslije mise su se prisutni mogli osvježiti pripravljenim sokovima i keksima. Fra Josip Sopta, zamjenik provincijala, istaknuo je u obraćanju puku, da se nije mnogo uradilo na uređenju samostana kroz proteklih deset godina, ali se nada da će slijedećih deset godina biti uspješnije u obnovi samostana i cijelog otoka.

10. kolovoza 1999. g. GODIŠNJICA SMRTI DON LUKE DEPOLA
Misu u 7 sati predvodio je župnik don Marko Stanić uz asistenciju dekana don Mila Protića, don Mija Gabrića, don Pera Butigana, don Josipa Barešića, don Daroslava Benjaka, p. Marka Bobaša i fra Frana Martinovića. Uz roditelje pok. don Luke, Špira i Frančesku, njegovu sestru Mariju, zeta, rođake i rodbinu, katedrala je bila dupkom puna i svih onih koje je pok. don Luka zadužio svojom dobrotom. O. biskup Želimir se ispričao poslavši pismo koje glasi:

Poštovani gospodine župniče,
U utorak 10. kolovoza pada prva obljetnica smrti vrijednog svećenika dubrovačke biskupije, dobrog i nezaboravnog Korčulanina don Luke Depola. Kad smo ga prije godinu dana ispratili iz katedrale spontano su nam se nametala pitanja: Tko će nastaviti don Lukino djelo? Tko će tješiti neizlječive bolesnike i umiruće po bolnicama i sanatorijima Zagreba? Tko će djeci odgovarati na "Blaževu poštu" u MAK-u i voditi rubriku "Braća naša zaboravljena" u GK ("Glasu Koncila")?
Znano nam je koliko je don Luka volio svoje svećeničko zvanje i ljude kojima je služio. I premda nije bio pastoralno angažiran na župama, bio je izvrstan pastoralac koga se rado slušalo i čitalo. Voljeli su ga i stari i mladi. A posebno oni koji su s bilo kojeg razloga bili ometeni u razvoju. Voljeli su ga, jer su osjetili da je don Luka imao za njih srca i razumijevanja.
Zahvalni smo Bogu za dar dobrog don Luke. Zahvalni smo njegovoj mami Frančeski i ocu Špiru što su don Luku rodili, odgojili i Crkvi darovali. Zahvalni smo i don Luki što je bio radin i radostan, fin u ophođenju s drugim ljudima, crkven i drag suradnik. Na njegovu prvu godišnjicu spominjemo se njegovog djela i molimo za pokoj njegove plemenite duše.
Uz pozdrav i blagoslov njegovim roditeljima, sestri Mariji, sudionicima misnog slavlja, kao i svim poklonicima njegovog djela, u molitvenom zajedništvu
+ Želimir

Poslije mise su mnogi od prisutnih pošli na grob pok. don Luke gdje je župnik izmolio odriješenje za pokoj njegove duše.
Obitelji Špira i Frančeske Depolo, kao i njegovoj sestri Mariji, u povodu godišnjice smrti pok. don Luke, stigli su mnogi izrazi sučuti s mišlju, kako su to lijepo izrazili svećenici i časne sestre iz Frankopanske u Zagrebu, da žele u ovom času biti povezani međusobno, kao i s pok. don Lukom u mislima i molitvama. Obitelj Depolo se svima od srca zahvaljuje na ljubavi i sjećanju.

15. kolovoza 1999. g. VELIKA GOSPA
Ove godine je svetkovina Gospe Velike pala u nedjelju. Bila je to treća nedjelja u kolovozu kada imamo nedjelju Sakramenta, tj. na koncu mise se izloži Presveto, učini se procesija po pijaci ispred katedrale, a potom je blagoslov. U ovoj pobožnosti sudjeluju bratimi, pa je njihovo učešće u slavlju ovogodišnje proslave Velike Gospe bilo trostruko. Najprije smo ujutro u sedam sati pozdravili Gospu od Otoka u katedrali, a potom u procesiji pošli pred gradsku vijećnicu gdje je bila u Gospinoj kapeli sv. Misa. Iza mise smo se, nakon iskazivanja počasti moćima B.D.Marije, u procesiji ponovo vratili u katedralu. Braća su sudjelovala također i na već spomenutoj procesiji i blagoslovu Sakramenta na misi u 9,30 kao i na svečanoj procesiji i misi u samostanu sv. Nikole u 18,00 sati. Procesiju je vodio župnik don Marko, misu je predvodio gvardijan samostana p. Rando, a propovijedao je p. Ante Bobaš. Bilo je još nekoliko sukoncelebranata. Na misi je pjevao katedralni mješoviti zbor, a iza mise je bila zakuska u auli samostana za većinu aktivnih sudionika slavlja.

22. kolovoza 1999. g. B. D. MARIJA KRALJICA
Prvi put u povijesti ove župe slavila se B. D. M. Kraljica, jer je, na poticaj mnogih župljana koji se nisu mirili s činjenicom da naša katedrala nema kipa B.D.Marije, nabavljen novi kip B. D. M. Kraljice i postavljen na oltar sv. Ivana, (ispred sakristije), gdje će ostati dok mu se ne nađe adekvatnije mjesto. U procesiji na trgu sv. Marka, na kraju mise, sudjelovali su braća svih triju Bratovština, a kip su nosili jedan Sasvetan, jedan Rokovac i dva Mihovilca. U procesiji se pjevalo: "Tebe Majku Božju hvalimo", a poslije blagoslova su vjernici iskazali počast moćima B. D. Marije.

12. rujna 1999. g. sv. Misom u 11 sati je PROSLAVLJENO POSTAVLJANJE NOVOG KROVA NA CRKVI MARIJINA POHOĐENJA NA ŠKOJU - VRNIKU. Velikim zauzimanjem Mladena Foretića, a zdušno su mu pomagali Ivica Foretić i ostali Škojari - Vrničani, prikupljen je novac, najvećim dijelom od naših ljudi u Americi i drugdje po svijetu, a također i od domaćih. Tako se moglo pristupiti postavljanju novog krova na crkvu, jer je stari krov dobrano propuštao na sve strane. Radove je izvela privatna građevinska tvrtka "Elvijo" iz Žrnova. Izvođač radova se zahvaljuje obitelji Mladena Foretića, na ljubaznoj uslužnosti za sve vrijeme izvođenja radova. Hvala svim Vrničanima, a također i drugima, koji su na bilo koji način pomogli da se ovaj posao uspješno privede kraju.

26. rujna 1999. g. u 10 sati u katedrali smo imali ZAZIV DUHA SVETOGA za sretan početak nove školske godine. Bili su prisutni učitelji, nastavnici i profesori iz osnovne i srednje škole zajedno sa svojim ravnateljima. Misu su uzveličali svojim pjevanjem članovi vokalno instrumentalne grupe mladih naše župe "Lanterna".
Zahvaljujemo se gosp. Krešimiru Markoviću, koji je dvije godine službovao kao kateheta u Korčuli, a to više ne može zbog obiteljskih razloga i pozdravljamo novu vjeroučiteljicu g-đu Ljubicu Vlašić, dosadašnju vjeroučiteljicu u Veloj Luci i na otoku Lastovu, koja je preuzela jedan dio vjeronauka u srednjoj školi. Želimo joj uspješno navještanje Božje Riječi i Božju pomoć u ovoj odgovornoj službi.

17. - 23 listopada 1999. g. hodočastilo je tridesetak hodočasnika iz Korčule u povodu proslave 1000. godišnjice dubrovačke biskupije i velikog jubileja 2000. god. u Rim. (Vidi tekst pod naslovom "Hodočašće u Rim").

24. listopada 1999. g. MISIJSKA NEDJELJA i blagoslov kruha. Na misi u 10 sati sudjelovali su učenici osnovne i srednje škole, kao i djeca iz vrtića, a učiteljica Mery Amadeo, sa svojim razredom, je uredila prekrasni pano, koji je poslužio kao antipedij pred oltarom u katedrali za taj dan. Pekar Zoran Krkeljaš je poklonio gajbu kruha i peciva, a pekar Marko Skokandić je darovao stotinu kruhova i gajbu peciva. Učenici srednje škole su donijeli kolača, a također i djeca iz vrtića jednu košaru. Nakon blagoslova kruh se podijelio po obiteljima gdje žive stari i nemoćni, a također i staračkom domu kao i našim samostanima.

31. studenog 1999. g. na misi u 10 sati su predstavljeni župnoj zajednici ovogodišnji kandidati za sakramenat sv. Potvrde. Četrdesetak mladića i djevojaka je izreklo svoje "Evo me" na početku intenzivnije priprave za ovaj sakramenat. U misi je na poseban način svojim skladnim sviranjem i pjevanjem sudjelovala vokalno - instrumentalna grupa mladih naše župe "Lanterna".

1. studenog 1999. g. svetkovina SVIH SVETIH, kao i sutradan SPOMEN SVIH VJERNIH MRTVIH u Korčuli se obilježavaju na osobit način, jer Bratovština Svih Svetih, koja će za dvije godine proslaviti 700-tu obljetnicu postojanja i neprekinutog djelovanja, slavi svoj dan. Mise smo imali ujutro u crkvi Svih Svetih. Popodne u 15 sati, nakon što smo položili vijence kod centralnog križa u spomen svima koji su svoje živote položili na oltar Domovine, bila je misa i zajedničko odriješenje za sve pokojne na gradskom groblju. U ovom obredu sudjeluju braća svih triju Bratovština. Procesija u kojoj se pjeva "U dan onaj u dan gnjeva" ide kroz cijelo groblje, zaustavljajući se na bratimskim grobovima i kod centralnog križa, a završi molitvom kod kapele. Na dan spomena svih vjernih mrtvih bila je misa na groblju u devet sati, a pjevana misa za pokojne i odrješenje u katedrali u 17 sati. Započela je i devetnica molitve za pokojne, kada se u katedrali, svakog dana prije mise, molila krunica za pokojne, a iza mise je bilo odriješenje.

14. studenog 1999. g. PREDSTAVLJANJE župnoj zajednici ovogodišnjih prvopričesnika. Prije mise u 10 sati okupili su se učenici trećih razreda osnovne škole, njih šezdesetak, i predvođeni svojim katehetom don Nikolom Berišićem zauzeli svoje mjesto u prvim klupama u katedrali. Bila je svečana tišina u iščekivanju časa kada će svaki od njih biti predstavljen i kada će župnik znakom križa i riječima: "Gospodin, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši!" uputiti mlade duše u novi svijet spoznaje Božje prisutnosti i ljubavi. Također, kao znak svoje bliže priprave na Prvu sv. Pričest svaki je kandidat dobio na dar Mali molitvenik.
Vrlo lijepo su sudjelovali u Službi čitanja i Molitvi vjernika. Iza mise je župnik na roditeljskom sastanku naglasio i zamolio roditelje da "ne šalju svoju djecu u crkvu, nego da ih sami dovode".

DON LUKA MEĐU NAMA

K’O U PODNE SVJETLOST BI
(Don Lukina propovijed za Božić 1993. g.)

Tijekom Došašća, u pripravi za skore božićne blagdane, gotovo svakog dana u iščekivanju Kristova dolaska čitamo u bogoslužju svetopisamske tekstove u kojima se tako često govori o noći i danu, o tami i svjetlosti. Tako smo ove godine u prvu nedjelju Došašća čitali odlomak iz poslanice Rimljanima u kojem nas sveti apostol Pavao poziva na djelatan život riječima: "Noć poodmače, dan se približi" (Rim 13,12). U istom duhu, ali nekoliko stoljeća ranije, prorokovao je Izaija prorok sred strahote babilonskog sužanjstva: "Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti" (Iz 2,4-5).
Danas smo zahvaćeni ratnim tjeskobama i strahotama. Mrak zloće i grijeha prekriva zemlju. "Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti", savjetuje nam sveti Pavao. Zaodjenuti se svetlošću znači zaodjenuti se Gospodinom Isusom Kristom. To je moguće ako živimo "kao po danu", tumači sveti Pavao, "ne u pijankama, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori" (Rim 13,13).
Pravi je trenutak "da se oda sna prenemo" i oslobodimo se sljepoće duha. Bog nam je sasvim blizu. "Bog sam hita da nas spasi" prorokuje Izaija prorok.
Isus nam tumači sto znači mrak dozivajući nam u pamet dane Noine, prije potopa, kad su ljudi "jeli, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije" (Mt 24,38). Stoga nas Isus poziva: "Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi" (Mt 24,43). Kad to poslušamo "oči će slijepih progledati, uši se gluhih otvoriti..." prorokuje Izaija prorok.
To naše vrijeme ratnih strahota puno je neizvjesnoti. Potrebno je ozbiljno shvatiti Isusov poziv "Bdijte". Najveća tama i mrklina noći dolazi po grijehu. Kad je ono Juda bio odlučio izdati Isusa, izišao je iz blagovališta gdje je sjedio s Isusom i učenicima "a bijaše noć"- tako piše sveti Ivan. To nije redovita noć. To je noć tragedije Isusova izdajice koji završava samoubojstvom. Bog traži ćovjeka u tami - "sam Bog hita da nas spasi". "Reknem li: Nek me barem tmine zakriju i nek me noć umjesto svjetla okruži! Ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost" (Ps 139,11).
I Bog pronalazi čovjeka. Taj susret Boga i čovjeka je trenutak obraćenja, temeljite promjene života. "Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima koji mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvečao veselje" (Iz 9,1-3). To je svečani trenutak Kristova rođenja, koji je u hrvatskim božićnim pjesmama opjevan kao svjetlost u podne: "U ponoć se Bog rodi, nebo zemlju prosvjetli, ko u podne svjetlo bi, svetom Djevom Marijom".
Ta svjetlost je probudila pozaspale pastire: "Kod Betlema sve je spavalo, kad se nebo čudno zasjalo, anđel s neba sletio, porod je nevijestio: E, Djevice, e, nevine, porod čiste Djevice sred betlemske štalice". Za tom svjetlošću su pošli i mudraci s Istoka: "Kada zvijezda divna nebom planu i svoj prosu sjaj, kraljevi se sveti spremat stanu u daleki kraj...". Od srca želim da i vi pođete tom svjetlu. To je svjetlost koju duša vidi i osjeća. Blago vama, jer vidite što toliki ne vide. U toj Svjetlosti, Kristu novorođenom, Svjetlosti koja dođe na svijet, želim vam ohrabrenje i radost. U Kristu je pravi život "i Život bijaše ljudima Svjetlo i Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze" (Iv 1,4-5).
Sretan vam Božić i svi dani u Novoj godini bili vam puni svjetlosti koju se može vidjeti samo srcem i dušom.
Don Luka Depolo

HODOČAŠĆE U RIM

HODOČASNIČKI DNEVNIK
(17-23. listopada 1999.g.)

Prigodom 1000 godišnjice dubrovačke biskupije priređeno je veliko hodočašće u Rim, kojemu su se pridružili i brojni vjernici otoka Korčule, među njima i nas tridesetak iz župe Korčula i dvadesetak iz župe Lumbarda pod vodstvom župnika don Marka.
Po lijepom, sunčanom, ali prohladnom vremenu, započinje naš put u nedjelju o podne 17. listopada trajektom "Liburnija" za Split. Vrijeme je prolazilo brzo u uzbuđenju doživljaja i dana koji su pred nama. U Splitu je već čekao veliki trajekt "Dubrovnik" kojim smo trebali krenuti prema Anconi. Pred njim se natisnulo mnoštvo autobusa i putnika - hodočasnika pristiglih iz Dubrovnika i ostalih dijelova biskupije: ukupno 600 ljudi, odnosno dvanaest autobusa. Imali smo sreću da se naš autobus prvi ukrcao u brod, a i mi s njim. Većina nas se smjestila u kabine (osim mladih koje su čekala avio sjedala), no oduljio se ukrcaj ostalih, pa smo krenuli sa zakašnjenjem, ali je plovidba po mirnom moru bila ugodna.
Ponedjeljak. Rano buđenje da bi se stiglo na brodski doručak i već u sedam sati uplovljavanje u Anconu. Međutim, iskrcaj je trajao predugo: talijanska carina i policija pojedinačno su provjeravali osobne isprave, a to su obavljali samo dva službenika. Stoga smo sa skoro dva sata kašnjenja započeli naš program.
Nakon kraće vožnje plodnim, zelenim ankonitanskim Markama stigli smo u najveće Marijansko talijansko svetište Loreto: gradić smješten na brežuljku gdje se uzdiže bazilika s kupolom. Tu smo zajedno s našim svećenicima slavili prvu hodočasničku misu. Ispunili smo veliku baziliku i punim srcem pjevali Gospi naše pjesme. Potom krenusmo dalje prema Assisu. Krajolik se pomalo mijenjao: sve pitomiji brežuljci s maslinicima i vinogradima. Umbrija je jedan od najljpših talijanskih predjela. Nažalost, vrijeme se promijenilo, bilo je više oblaka nego sunca, povremeno je sipila kiša što je umanjilo ne samo dojam krajolika, nego i naše raspoloženje. Assisi nas je dočekao kišovit, prohladan, dijelom u skelama i popravcima najznačajnijih građevina oštećenih potresom prije nekoliko godina. Prošli smo pješice, glavnom ulicom od gradskih vrata na istoku do bazilike sv. Franje na zapadu. Zadivilo nas je pročelje ove crkve s čipkastom ogromnom rozetom, no nažalost, gornja crkva je još zatvorena radi obnove pa smo obišli samo donju, stariju, niskih gotičkih svodova+, gdje u polumraku blistaju zlato i žive boje fresaka kojima su oslikani svi zidovi i stropovi ove mistične crkve. Dojam sabranosti koji izaziva taj prostor remetio je ogroman broj posjetitelja, uz nas tu je bilo ljudi različitih jezika i rasa. Ipak se spustismo do kripte s grobom sv. Franje, asiškog siromaška, "brata sunca". Tu smo u sabranosti i molitvi mogli ostati neko vrijeme. Kratak predah, kupuju se suveniri, ovdje posebno poznata keramika; u sumrak krećemo dalje.
Uskoro započe pljusak, gromovi i munje, pa nam se put stvarno odužio, ali i radi brojnih doživljaja i umora tog prvog dana. Ipak smo se dogovorili u autobusu da ćemo svakog dana obavljati "listopadsku pobožnost", krunicu, litanije i pjesmu u čast Gospi. Po nevremenu i oluji naši vozači (pet autobusa, a među njima i naš broj dva, trebalo se smjestiti u mjestu Bassano Romano, pedesetak kilometara izvan Rima) malo su zalutali, no ipak oko 21. sat stigli smo do cilja: velikog benediktinskog samostana sv. Vincenza, koji se sada koristi za smještaj hodočasnika. U prostranoj blagovaonici dočekala nas je večera. Umor nas je brzo odveo na počinak, no oluja nije prestala pa smo strepili što nas sutra čeka u Rimu.
Utorak. Osvanuo je vedar, topao dan i nakon doručka autobusima polazimo na obilazak Rima. Do rimskih predgrađa stižemo u najneprimjerenije vrijeme, kada u grad kreću beskrajne kolone automobila, koji doslovno gmižu cestom, a među njima, kao dosadne osice, provlače se i jure male "vespe" vještih mladića i djevojaka, vjerojatno školaraca., Dakako, mi želimo što prije u Rim, no istovemeno strepimo i ljutimo se promatrajući ovu nezamislivu prometnu gužvu, diveći se našem vozaču Marinku, koji vješto uspijeva izbjeći sve ove nevolje. Vožnja traje dugo. Konačno smo sve bliže središtu, prolazimo uz rijeku Tiber, preko njegovih mostova, u daljini naziremo kupolu crkve sv. Petra, a zatim u laganoj vožnji promatramo značajne antičke spomenike: cirkus Maximus, nad kojim se dižu visoke ogoljene ruševine carskih palača na Palatinu, zatim goleme zidove Caracalinih termi i kamenu piramidu - grobnicu Gaja Cestija. Ostijskom cestom stižemo do bazilike sv. Pavla izvan zidina: prve koju posjećujemo. Iako se i ona, kao i većina ostalih rimskih spomenika i crkava uređuju za veliki jubilej, radovi na njoj su pri kraju pa je doživljavamo u punoj ljepoti. Za većinu nas to je najveći crkveni prostor u koji smo ušli: veličanstvena u svojoj strogosti, čistoći ranokršćanskog stila s pet lađa, granitnim stupovima, alabastrom ostakljenih prozora, blistavim mozaikom u apsidi. Na glavnom oltaru - grobu sv. Pavla, molitva i poklon u tišini, a zatim svrnusmo pogled na medaljone s portretima u mozaiku svih 246 dosadašnjih papa. Pred bazilikom je veliko svečano predvorje okruženo stupovima i golemi kip sv. Pavla s mačem, simbolom njegova mučeništva, a na zabatu crkvenog pročelja blista mozaik s Kristovim likom.
Nakon kratkog odmora, jedva dostatnog za objed (pizza) s nogu, krećemo obližnjom Via appia u Calistove katakombe. U okruženju bujnog zelenila maslinika i čempresa nalazi se ulaz u katakombe. I tu je mnoštvo posjetilaca. Spuštamo se desetak metara pod zemlju: uski visoki hodnici, izdubeni u zemlji, mjesta su gdje su se na molitvu tajno sastajali prvi kršćani, a tu su i pokapali svoje mrtve, posebno mučenike. Kroz hodnike prolazimo u tišini. Većina grobova u zidovima su sada prazni. Ponegdje su sačuvani stari natpisi, freske i simboli prvog kršćanstva. Prolazimo samo manjim dijelom ovih katakomba, no zacijelo ne samo mi već i svi koji ovamo dolaze, vraćaju se mislima u vrijeme prvih kršćana, njihove duboke vjere i mučeništva. Posebno je dojmljiv nekadašnji grob sv. Cecilije, u kojem je u 17. stoljeću pronađeno njeno mumificirano tijelo u položaju kako je umrla i sahranjena. Tada je slavni kipar C. Maderna načinio u bijelom mramoru takav svetičin lik, pa se on sada nalazi na tom mjestu, dok je grob sv. Cecilije u njenoj crkvi u Rimu.. Još pod dojmom grobne atmosfere katakombi krenuli smo opet u obilazak rimskih spomenika: zaustavljamo se pred raskošnim Konstantinovim slavolukom, podignutim u slavu cara, koji je 313 godine dao slobodu kršćanstvu. Uz njega je ogromni Colosseum, amfiteatar u kojemu su u prvim stoljećima novog vijeka mučeničkom smrću svoju vjeru posvjedočili brojni kršćani. Širokom modernom cestom Carskih foruma krenuli smo pješice prema Piazza Venezia - glavnom rimskom trgu. Usput zamjećujemo na zidu četiri velika zemljovida na kojima je prikazan rast rimske države od 8. stoljeća prije Krista, kada je osnovan grad Rim, do 3. stoljeća poslije Krista, kada je carstvo obuhvaćalo veći dio Europe, sjevernu Afriku i prednju Aziju.

(Nastavit će se!) - M -

ZVONA I MIKULA

Mikula, Mikula, govorim sam sebi. Ovi ti orloj, što je stariji više priši. Ja, što više starim, sve manje mogu prišit. Po duši naš orloj, ja mislim, da je najlipši u mistu. Bi ga je doni pokojni mi dida iz Amerike. Drvo je izrađeno ka mirlić. Caklo, što zatvara orloj, je s lipom ticom. Sa obe bande dva anđela batu vrime. Insoma, moj orloj "prišilo", opet je bome odzvoni svoje podne, a na Mratinu apena zvoni.
Ma, naša su zvona, majko moja kad slave, ma, ka da zveče biseri iz raja. Nisu naša zvona na letriku. Ne daj Bože i Gospe moja. Nane je glavni za slavljenje. Ma, bome se i ja ne bi izgubi. Znaju dobro još dva mladićića. Nane ih uči. Ma, Nane je za to, vol dire, umitnik. Nima bojega. Njega zvona slušaju ka mala dica meštrovu. Pa će ti sad pivat visoko, sad baso, pa će se ka nasmijat. Ma, ono jedno malo zvono, ka prasne u smih i ... i brzo ferma. Ka da se je pripalo.
Ka da je čulo moju pokojnu babu: "Cure, cure, ni krejanca se smijat priko reda. I hohvišćat se. Ne će vas stimat i neće te se udat. Neka smo bome najstimanija fameja". Baba je mirila riči. Uvik pametne i poučne. Sve u poslovicama. Ubola bi te s ričima ka s nožem. Dobi bi velu štrapacadu. Ima si što nosit. Njene su štrapacade imale de pju piza. I kad su bile u gvantama do lakta.
E ma što? Sunce ti kroz bore i masline ka jače zasja. Puti kroz selo zabile i zasrebrene na zvizdanu. E, ma u srid lita u mene je na Glavici oli pinku maistralića, oli lebićade, oli levantića. Ma insoma lipe friške, friške arije. A odrine od starinske loze. Dvi loze. Rukaca i zlatarice. A pusto kako je u selu doli vruće. Iza podne sve utihne. Capne omarina. A što, bome počineš na pižulu, ispod odrine. Ako pojdeš gori na pod, u posteju, ulinit ćeš se. A za posal se vaja dizat po mraku. Dok traje friškeca od noći.
Svi uvik u selu govore kako nam je jadno largo na Glavici. Moji su bome uvik imali kuću i na Glavici i doli u selu. Ode na Veloj Glavici bome činila su se vina, pekle rakije, sušile smokve i mindoli. Na vriće bi osušili. Činili siri, dimili pršuti i kaštradina. A ko bi sve nabroji. Posla od ranega jutra do iza sunca zapada. A pusto kako bi nam teta Nanica učinila mantale. Za nas dicu. Sve za svoje nepute. Ona se ni imala za koga udat. Hotila je bojega, a ti ni doša. Vrime joj je bidnoj zbrišalo i pasalo.
Vižije prid vele svece, a svako naše selo ima svoga sveca glavnega. Tako je bilo uvik i bit će. Mala Gospa, sveti Ante, sveti Roke, sveti Mihovil, sveti Martin, sveti Vid. Sveti Vid ni doduše naš veseli svetac. Crikva svetog Vida je u čimatoriju. Bog im da pokoj vični svima. A sveti Roko u zadnjem selu je svetac koji ima moć. Kad su vele tempešte i pegule od gráda, taramoti veli i mali. Zna bit ka da je sudnji dan. Ma što... Nane svojim zvonima zvoni tuta forca, tuta forca. E ma u našega svetega Roketa, dakako, ne u druge crikve. Zna Nane kako triba zvonit kad dojde vela dizgracija.
Kad je onomadne ariva veli šijun i grande tempešta od hudobnega vrimena... Ma što, Nane, ma Nane je sforcano zvoni i moli je žestoko iz duše virovanje. Ma cila cilcata nevoja je finila de boto za čas. Sva grande tempešta i pomoritad je fermala. Naš sveti Roko je potira i grád i svu nevoju. E ma vaja reć pošteno, tu je i Nanetova zasluga, dakako. Ma mu krejani judi u mistu to i priznaju. Bome ga i regalaju, kako je red i stara užanca. Ja sam don Antetu regala prošeka. Za cesarsku je trpezu. E ma bome i Nanetu isto. A što bi bilo da nas je, ne daj Bože, otuka grád. E ma je sveti Roko i fešta od mojega sela. Samo kad je teramot i tempešta, on je za sva sela.
Za svetog Roka mi dojdu prijateji. U nas bude cili dan veli tratamenat i na trpezi svakega blaga Božjega. Bude pisme i pripovisti. I što je bilo i što bi moglo bit. Bude razgovora što bi se moglo sve izleć u ovem našem paklenom viku i stoljeću. Baš u njemu ka da sotona obigrava. Bome meni se para da je uliza u mnoge jude. I dobro ih repom zamota i rozima punta.
Ma što se meni događa kad pasajem mimo naše najveće u selu i najlipše crikve, mimo našega svetega Martina, hoću reć Mratina. Uvik mi dojdu rekami na pamet, što su naše ženske rekamavale, ka da su im vile pomagale i učile ih. E taki je i kampanel na svetemu Mratinu. Rekaman, a od pribilog kamena, na suncu se blišći.
Na Vlaha pojdem s mojim malim Mikulicom u Dubrovnik, za se nagledat i nauživat liposti najveće. Bože moj, govorim sam sebi, ma Dubrovnik je ka pisma iz najboje pismarice. Moj mali Mikulica posli cili misec dana samo o tome pripovida.
U gradu mi je najboja prijatejica, fina gospođa Griselda. Ponesem joj kakav lipi dar. Znam da ćemo se spominjat u razgovoru na lipe dane. Ona je ševta, nima je na daleko. Mogla bi šit i za cesaricu. Šila je vinčanicu i svetačne vešte mojoj miloj Margariti. Kad je moja pokojna bila obukla veštu za vinčanje, ja san misli da mi se je ukaza andjel. Kad san je zagrli i okrenu ka lujku dva tri puta, ka u valceru, vešta je zalepršala. Ma jato rajskih tica. Sve svila, organdij i til. Po prsima ružice izrađene i spužići. Nisan ni prin ni posli vidi lipše vešte ni vinčanice.
Gospođa fina i dobra Griselda ima lipu rič, ma ka da ti na dušu kapje likoviti med. Puno mi voli Mikulicu. Ima starinsku kuću punu lipih stvari. Kad smo bili u nje u vizite zadnji put, darovala je Mikulici lipu sliku. Mikulica je uvik voli tu sliku i gušta je gledat. Na slici su brodi na jidra, a veli strahoviti valovi, strahovita nevera. Jidra spazmaješ da ne popucaju. Sve te strah, hoće li brod doć u luku spasenja, oli će ga jedan veli reful voltat i potopit. Ma u desnem kantunu stoji Gospa, spašava brod i mornare i umiruje valove.
"To je zavitna slika. Moj pokojni muž Ante je cilega života plovi. Puno puti je bi u velima perikulama, ma je uvik s Božjom pomoći na dobro finilo. Puna mi je kuća zavitnih slika", pripovida gospođa Griselda.
Ja i Mikulica kad pojdemo u grad obučemo se ka grofi. Sad se judi nose grezo i ne zna se je li svetac, oli petak. I boji i gori, svi su grezo obučeni. Teta Nanica mi je pripovidala da bi se u nediju u njeno doba obukli u svilu, krepdešine i krepmarokene i sve puno zlata i dijamantinih. U crikvi bi cure zapivale, sve bi vonjalo od cvića, a oči bi ti ćapavale lipost na sve bande.
Kad se ja i Mikulica našetamo po gradu, pojdemo u pasticjera. Naš tovarčić Marketo bude jidan, jer čeka prid kućon moga prijateja. E ma je krejan i šestan. Počeli su ga furešterija letravat. Strah me je da se ne infota. I ćapaju ga refuli. Ma kad nas je adoća, javi se je sritan jednim tihim i finim revanjem. U tremuletu najtišem. Sritan je što gremo doma u naše lipe bande. Kako je naš Marketo pametan, ma sve će ti adoćat. A priko grada gre ka prinčipe. On zna da je najlipši tovarčić u našemu konfinu. To voli i ukazat za prigode. U temu puno gušta. A i mi.

Ana Fistanić

KRŠTENJA

* 11. srpnja 1999. g. IVAN TOMOVIĆ, sin Željka i Dijane r. Simović
* 17. srpnja 1999. g. MARTINA-TINA KIRHMAJER, kći Damira i Frankice r. Šestanović
* 24. srpnja 1999. g. MARIO KLISURA, sin Žarka i Vesne r. Talaja
* 24. srpnja 1999. g. SANJA KLISURA, kći Žarka i Vesne r. Talaja
* 1. kolovoza 1999. g. ANDREJ FARAC, sin Jimmya i Jasminke r. Skokandić
* 7. kolovoza 1999. g. SANJA MIKEŠINA, kći Vlada i Božene r. Fabris
* 7. kolovoza 1999. g. PAULA-KATARINA LOZICA, kći Mladena i Sonje r. Celarović
* 8. kolovoza 1999. g. JOSIPA FARAC, kći Marka i Luči r. Sladović
* 29. kolovoza 1999. g. BRANIMIR BAŽDARIĆ, sin Anta i Tereze r. Jurjević
* 5. rujna 1999. g. ANDRO TASOVAC, sin Pavla i Franice r. Milat
* 26. rujna 1999. g. TONI NOVAKOVIĆ, sin Šima i Olgice r. Šeparović
* 2. listopada 1999. g. KAZIMIR BOTICA, sin Frana i Ane r. Kujundžić
* 3. listopada 1999. g. NIKOLA PERAIĆ, sin Dragana i Željke r. Cvitanović
* 24. listopada 1999. g. TIHOMIR PILIPOVIĆ, sin Mladena i Meri r. Ferlan
* 7. studenog 1999. g. LUKA SALEČIĆ, sin Nenada i Ivane r. Filipović
* 20. studenog 1999. g. ANA MARIA GRBIN, Milana i Ivone r. Olujić

UTIHNULA ZVONA

Badija je najveći i najljepši otok korčulanskog arhipelaga. Znali su to Franjevci u XIV stoljeću, koji su svoj životni put predodredili samostanskom životu, Bogu i Redu. Znali su to i gusari, koji su stoljećima svojim brodovima dolazili u pohode, pljačkajući crkvene i samostanske dragocjenosti. Badija je puno puta bila u situaciji da se, poput mitološke ptice feniks, mora izdizati iz pepela i nastavljati svoj životni put.
Tako govori povijest, a povijest se ponekad i ponavlja. Sada već davne 1949. g. poigrala se "zla sudbina" Badijom, tim duhovnim, kulturnim i povijesnim bogatstvom. Franjevci bivaju iseljeni sa svoga višestoljetnog posjeda. Na odlasku spasavaju što se spasiti može. Odnose dio umjetničkih i religioznih dragocjenosti: pala Gospina uznesenja (slika Gospe od Otoka) dospjela je u korčulansku katedralu; čuveni badijski križ sklonjen je u crkvu Gospe od Anđela iznad Orebića; dio biblioteke i arhiva odnesen je u samostan Male braće u Dubrovnik itd. Gasi se tako višestoljetni život ovog otoka: misna slavlja; plamen zavjetnih svijeća; riječ Evanđelja, slikovito prikazana po četvorici evanđelista, koji nose zemaljsku kuglu, kako je to prikazano na glavnom oltaru (a na toj kugli je i mala Badija); nestaje mirisa tamjana i ne pjevaju se više pjesme Gospi u čast; nestaju tonovi utihnulih zvona sa zvonika badijske crkve. U samostan dolaze neki drugi i drugačiji ljudi. Crkva je prepuštena neumoljivom zubu vremena i ljudske nebrige. U takvim okolnostima započinje agonija badijskog samostana i cijelog otoka.
Prolaze i redaju se godine. 1991. godina je za pamćenje. Nakon 42 godine obnavlja se već po malo zaboravljeno pokorničko hodočašće Gospi od Otoka (Badijskoj Gospi). Toga dana, tj. 2. kolovoza, Badija je bila ispunjena mnoštvom hodočasnika sa otoka Korčule i pelješke rivijere. Učestvovao je i velik broj Bratima korčulanskih bratovština, koji su nosili Gospinu sliku, mnogo svećenika i časnih sestara. Na samoj Badiji se formirala veličanstvena procesija uz pjesmu i glazbu Gospi u čast. Crkva je bila premala za sve hodočasnike. Bilo je i dirljivih susreta vjernika i franjevaca, koji su nekad službovali na Badiji. Suze radosnice, zbog ponovnog susreta, izmjenjivale su se sa suzama žalosti zbog zatečenog stanja i samostana i crkve. U takvom raspoloženju održano je misno slavlje. Okus tuge i radosti: ponovo upaljene svijeće na glavnom oltaru, a vrata od svetohraništa su uništena; ponovo odjekuje u crkvi Gospina pjesma, a zidovi i sve drugo je u užasnom stanju.
Evo već desetak godina hodočastimo na Otok, Gospi u pohode. Nadamo se da će se Badija ponovo dići "kao iz pepela", da će lik Gospe od Otoka ponovo biti na svom oltaru, da će čuveni križ od Otoka biti ponovo postavljen na svoje mjesto, (na oltar od plavog i bijelog mramora, najveći takove vrste u Dalmaciji). Treba se nadati da će se opet slaviti mise u samostanskoj crkvi i da će ih najavljivati već davno utihnula zvona.

Slavko Giunio

BUDITE SRETNI

Kročite smireno kroz buku i strku. Trudite se, ali bez potčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam drugi govore. Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbjegavajte glasne i agresivne osobe. One uznemiruju dušu. Uspoređujući sebe sa drugima bit ćete i sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti i gorih i boljih od vas. Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenljivom vremenu. Budite svoji!
Posebno ne iskazujte lažnu naklonost niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prevarama i razočaranjima, ljubav uvijek iz početka niče poput trave. Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine, S dostojanstvom im predajte mladost. Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite se opterećeni sumnjama i negativnim razmišljanjima. Previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira i jednako kao stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. Bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru Božjem. Sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim prevarama, svojom istrošenošću i premorenim snovima, ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe. Uložite sve što imate i što jeste da biste bili sretni!

(Tekst napisan 1692, a pronađen u crkvi sv. Pavla u Baltimoreu).

PUT BEZ POVTATKA

Sati se izmjenjuju,
dani stare i umiru,
godine teku, - brojevi rastu,
samo mi ostajemo ovdje
na ovom uskom prostoru,
tek na kratko posuđenom
od onih što čekaju
da naše vrijeme isteče.
Pamtimo vrijeme
po dragim susretima
koji su sve rjeđi, ali zato draži.
Mjerimo radost po broju
toplih očiju i ruku
što nam s vremena na vrijeme
obasjaju dane, dadu smisao životu.
Jedino što je stalno
to je saznanje
da bez zastoja putujemo
i da je sve manje dragih,
poznatih nam lica
među suputnicima
na našem putu bez povratka.

Karlo

STRANICA S OSMJEHOM

MOLITVA

Na satu vjeronauka vjeroučitelj pita:
"Kad se Isus izgubio u Jeruzalemu, što su činili njegovi roditelji Josip i Marija?"
"Molili su sv. Antuna da ga što prije pronađu!" - spremno odgovori mali Ivica.

ISTRAŽIVAČ

Otac: "Što ćeš biti kad porasteš?"
Sin: "Istraživač polarnih krajeva!"
Otac: "Tamo je jako hladno. Kako ćeš se pripraviti?"
Sin: "Kupit ćeš mi mnogo sladoleda da se polako privikavam na hladnoću!"

A F O R I Z M I

* Sve što ti je u životu potrebno, to je da si samouvjerena neznalica i uspjeh ti je zagarantiran. (Mark Twain)
* Ako ste uspješni, smatraju i da ste mudri. (Euripid)
* Ništa ne uspijeva kao uspjeh. (Engleska poslovica)
* Što je veći čovjekov genije, to mu trebaju jače uzde da ga zauzda. (Gustav Freytag)
* Geniji imaju malo prijatelja, ali mnogo zavidnika. (Alessandro Manzoni)

I S K R E

* Želiš li sretno živjeti, uzmi za uzor dvoje: pametnijega u vladanju, a siromašnijega po življenju.
* Osjećaji najveće sreće potraju samo na časove.
* U sreći je kao i na moru: plima i oseka.
* Zvijezde su simboli ljudske sreće. Sve što je nebesko, udaljeno nam je, a što je zemaljsko, sve je tek prividno.
* Nesreća je najskuplje plaćeni učitelj.
* Brzo i lako možeš postati sretan: ako sve poduzmeš da druge učiniš sretnima.

KRONIKA DOGAĐAJA

U okviru proslave sv.Todora, patrona korčulanske župe i suzaštitnika grada Korčule, održane su mnoge kulturne svečanosti, a ovogodišnjim su laureatima uručene nagrade Grada. Ove godine, iznimno nije dodijeljena nagrada za životno djelo. Tako je Dr Ivo Fattorini, liječnik iz Zagreba, zaljubljenik u Korčulu, proglašen njenim počasnim građaninom, dok je poznatoj korčulanskoj turističkoj radnici, prof. Stanki Kraljević, uručena osobna nagrada Grada. Skupna je pak nagrada pripala VU Kumpanjiji iz Čare, dramskoj skupini društva Mišnjice iz Žrnova, te malonogometnom klubu sv.Antun iz Korčule.
Ispred crkvice sv. Petra je 23. srpnja, u organizaciji družine "Rozeta", održana "Večer poezije" pjesnika otoka Korčule i poluotoka Pelješca. Uz pratnju ženske klape "Mirje" iz Smokvice nastupili su pjesnici: Jasna Šegedin i Srđan Duhović iz Žrnova, Tugomir Matić iz Račišća, Mirjana Tulić-Sardelić, Darinka Krstulović i Jelena Vidović iz Korčule, Jadranka Tomas-Žuvela iz Blata, Ivica Dragojević i Anka Prizmić iz Vele Luke, Nedjeljka Lupis i Zvonimir-Mire Jurišić iz Vignja, te Frano Vlatković iz Orebića. Dan poslije je blagoslovljena obnovljena zgrada centralne pošte za čiju je obnovu država utrošila 2 milijuna kuna. Među ostalim državnim dužnosnicima tom su prigodom bili nazočni saborski zastupnik Nikola Obuljen, ravnatelj pošta Dubrovnik Mate Beusan, te domaćin gradonačelnik dr. Ante Lakić. Blagoslov je dao don Marko Stanić, korčulanski župnik, uz asistenciju o. Randa Paršića, priora samostana sv.Nikole u Korčuli.
Uoči samog blagdana sv. Todora otvorena je izložba ULUK-a na kojoj je 14 slikara, fotografa i kipara izlagalo svoje umjetnine: Anđelina-Đeđa Portolan, Ana Bakarić, Ante Radovanović-Bjondo, Ivan Farac-Šapić, Ivan Jurjević-Knez, Tonči Botica, Tonči Krajančić, Frano Cebalo-Tare, Frano Depolo, Abel Brčić, Neven Fazinić, Ksenija Mateljan, Marica Andrijić i Nikša Blajić. U ostalim predblagdanskim danima, u crkvici sv.Petra, KUD "Dunja" iz Vrlike izložio je ručne radove i suvenire. Klapa "Škoji" je također održala svoj vrlo uspjeli godišnji koncert.
Nakon proslave blagdana, dr. Igor Fisković, dr.Alena Fzinić i mgs. Jozo Čikeš svečano su predstavili novi broj Godišnjaka Grada Korčule s obiljem stručno-znanstvenih priloga iz kulturno-povijesne građe Korčule.
Početkom kolovoza GTZ je organizirala klavirsko-violinski koncert u korčulanskoj katedrali, a izveli su ga Zrinka Stepić i Davor Philips, a korčulanska slikarica Ksenija Mateljan, u crkvici Gospojinoj, izlagala je na otvorenoj izložbi svoje umjetnine. Sredinom mjeseca, točnije 11. kolovoza, Korčulane je iznenadila djelomična pomrčina sunca, a dan poslije zagrebačka dramska grupa "Histrion", pod vodstvom Zlatka Viteza, izvela je predstavu "Ubojstvo u katedrali".
Sredinom mjeseca korčulanski zet Davorin Žitnik otvorio je izložbu kamenih škropionica u crkvici sv. Petra, a nekoliko dana poslije GTZ je ponovo, u prepunoj katedrali, organizirala koncert Ivane Narije Barišić na violini i Odila Charikova na glasoviru.
Krajem rujna je Gradski muzej, u crkvici Gospojinoj, pripremio izložbu fotografa Nevena Fazinića pod nazivom "Korčulanski kameni grbovi", a za tu je prigodu u proslovu kataloga dr. Alena Fazinić zapisala: "Izložbom odabranih grbova, odnosno tek malog dijela ove vrijedne spomeničke građe, željeli smo upozoriti na bogatstvo koje ovaj grad posjeduje samo u ovom odsječku svoje graditeljske baštine, s namjerom da uskoro izdamo i monografski prikaz s fotografijama svih naših, do sada, sačuvanih i pronađenih kamenih grbova. Biti će to počast poznatim i nepoznatim majstorima prošlosti, a ujedno i još jedan doprinos poznavanju visoke razine kulturne prošlosti grada Korčule".
Od 23-27 rujna u Orebićima, na Korčuli i Lastovu i ove su godine održani tradicionalni "Dani Cvita Fiskovića", ovaj puta s temom "Korčula i suvremena gradogradnja i urbana kultura" s mnoštvom popratnih kulturnih događanja. Među ostalima, u zgradi Pomorskoga muzeja u Orebićima, rodnom mjestu velikog akademika, predstavljena je novoutemeljena "Zaklada dr. Cvito Fisković".
Period od ljeta do pred Božić bio je, kao i uvijek, bogat događanjima vezanima za naš škver, koji u stečaju muku mući da preživi. Zatražena je smjena dosadašnjeg stečajnog upravitelja Iva Jukića iz Splita, a Odbor je vjerovnika predložio našega Mirka Duhovića za njegovog nasljednika. Ima naznaka da se Montmontaža sprema otići iz Korčule.
Što se pak tiče ovogodišnje turističke sezone ona je, obzirom na realne okolnosti, bila vrlo uspješna i naša je hotelska kuća najuspješnije poslovala u čitavoj županiji i šire. Jesen je, kao i uvijek, bila obilježena jematvom, branjem i torkulanjem maslina. Ovogodišnji urod grožđa je bio solidan, a izuzetno dobar urod maslina pokvarila je maslinova mušica koja je, ove godine, na mjestima uz more gdje je napala, prepolovila urod u maslinicima.

Ž. Petković

LANTERNA MLADIMA

NOĆ U KANALU

Zvono tuče kasnu uru. Sve se utiša. Samo more nastavlja milovati obalu, iako je bonaca. Svježina se osjeća u zraku. Korčula je usnula. Palme u blizini moje kuće miruju. Odmaraju i one. Noć je potpuno mrkla, ali nekako pitomo, nevino tamna. Crveno svjetlo pali se i gasi na svjetioniku, opominje noćne prolaznike. Stara riva nazire se pod uličnim svjetiljkama, koje nastoje raspršiti tamu.
Na vrhu zbijenih kuća Staroga grada, visoko uzdignut, nebo para kampanel. Najjače osvijetljen doima se kao jedina prava svjetlost. Bogu i ljudima. Sve je ostalo progutala noć.
Na Pelješcu pokoja iskra u Perni, Kučišću i Vignju, a ostalo je u mraku. Vrh Svetoga Ilije, po danu vidljiv, sada kao da ga nema. Tišinu povremeno remeti lajanje. Mora da je neki pas ostao nenahranjen. Ispred moje kuće pokoja barka uspavljuje se u moru, a one druge, na kraju, već spavaju i snivaju o njemu. Zvijezde na nebu i ne vide se baš nešto. Oblaci su ih prekrili. I to je ljepota.
Iako je zima, ova noć zrači nekom čudnom toplinom.
Zvono ponovo otkucava, ne znam koju uru. Nakon njega sve opet utihne.
Tišina ove vrste obično sa sobom donese dažd.
Nikad se ne zna.

Katarina Curać

NEKROLOG

2. srpnja 1999. g. umro je dr. sci. IVAN ONOFRI u sedamdeset četvrtoj godini života. Poznati i priznati znanstvenik ne samo u Hrvatskoj. Biologija je bilo njegovo glavno područje istraživanja. Bio je dugogodišnji profesor na Sveučilištu u Splitu, a također i ravnatelj gimnazije u Korčuli. Potjecao je od siromašne obitelji i kažu da se sam školovao. Ispraćen od rodbine, brojnih prijatelja i onih kojima je bio profesorom, pokopan je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.
16. srpnja 1999. g. nakon duge i teške bolesti u šezdeset devetoj godini života umro je MATE BOJIĆ. Nekoliko su se tjedana liječnici dubrovačke bolnice borili za njegov život, ali je bolest bila jača. Opremljen svetim sakramentima dušu je smireno predao Bogu, a tijelo mu je, ispraćeno od mnogobrojne obitelji, rodbine i prijatelja, pokopano u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Luke. Neka počiva u miru Božjem.

3. rujna 1999. g. u šezdeset devetoj godini života umrla je prof. NEVENKA BERNARDI. Živeći od uspomena na pok. muža dr. Nina Bernardi, boravila je u Korčuli i u Splitu. Svim srcem je volila Korčulu, a korčulanske, posebno crkvene, običaje i tradiciju je jako dobro poznavala tako da je o tome i pisala. Bila je skoro redoviti suradnik i naše "Lanterne" pa neka joj je i na ovaj način hvala. Za njom žale njezini prijatelji i prijateljice u Korčuli i Splitu, a posebno "mala zajednica" kako je ona sama nazivala jedan svoj uži krug prijatelja. Uz molitvu da je Gospodin nagradi vječnom nagradom za sva njena dobročinstva i kao oproštaj od nje neka posluže riječi njezine prijateljice iz Splita:
Snivaj draga Neno,neka sanak te sladi,
dok anđeli s neba sipaju na te svoje ruže nježne.
Snivaj slatko, prijateljice dobra i draga
i neka Svevišnji bude
prema tebi blag.
Meri Kuzmanić, Split

24. rujna 1999. g. u sedamdeset sedmoj godini života, nakon duge i teške bolesti, umro je ALEKSANDAR (ALE) LOJE. Član je obitelji koja je darovala Crkvi dva vrijedna svećenika i časnu sestru, a pok. Ale je cijeli svoj život ostao vijeran Bogu, Crkvi i sv. Nikoli. Njegovom smrću su Nikolaši i Samostan sv. Nikole, a posebno p. Rando, koji je s pok. Aletom uvijek bio prijateljski povezan, ostali bez jednog svog gorljivog člana. Ispraćen od supruge Jakice, rodbine i prijatelja, tijelo mu je položeno u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Luke. Počivao u miru Božjem.

26. rujna 1999. g. u devedeset trećoj godini života preminuo je JOSIP FAZINIĆ. Kao dugogodišnji upravitelj banke i vrstan poznavalac ekonomije mogao je, a to je doista i činio, mnogo pomoći Korčuli. Obitelj je dala dominikanskom redu i Crkvi jednog svog člana Dominikanca, a dala je i puno više kroz dugogodišnju povezanost sa samostanom sv. Nikole. Mnogi Korčulani su izrazili sućut obitelji svojim dolaskom na ispraćaj zemnih ostataka pokojnika, a čule su se i mnoge riječi pohvale i zahvale. Pokopan je u obiteljsku grobnicu na našem groblju sv. Luke. Počivao u miru.

5. listopada 1999. g. u sedamdeset šestoj godini života umro je ing. BERISLAV KALOGJERA. Iako ga je životni put odveo iz Korčule, ipak je u duši uvijek ostao njezin sin. Knjiga o Korčuli, koju je napisao, svjedoči da je uvijek mislio na svoj rodni kraj. Ispraćen od mnogobrojne rodbine, prijatelja i poznanika sahranjen je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.

REZERVIRANO ZA VAS

SNOVI O GRADU

Ne vjeruj mi grade noćas,
u ovoj tami volit ću te više.
Zaboravi me noćas
dok klapa piva,
jer pisma mi srce pritišće.
I dok plačem,
galeb nečijoj srići
na krovu klikće.
Sanjam o gradu
i rujnu zoru čekam.

Ne nudi mi vino noćas,
jer ljepota je tvoja
kao vino.
Ne slušaj me noćas,
dok ti pjenasti valovi
miluju skute.
Otići ću, a da ti "adio"
neću moći reći.
Sanjam o tebi grade,
jer snovi su vječni.

Vinko Montina

ISUSE TI SI

Isuse, ti si Istina
za koju si došao na ovaj svijet,
za koju si živio,
bio mučen i na križ propet:
za sve nas
za naš spas.

Isuse, ti si Put.
Usmjeri srca naša
da slijedimo tvoju stazu
koja nas vodi do luke,
ka vječnom spasu.

Isuse, ti si Život.
Daj da uz život tvoj
i sa tvojom životnom okrepom
zakoračimo smjelo
u novo,
treće tisućljeće.

Marija (Depolo) Šegedin

NA TABLUNU

Užeglo se je i nebo i zemja, a ode na tablunu od popodne sedi se u hladu i gleda se kako pasaje na stotine svita, domaćih i stranih furešta. Puno njih gre vizitat naše starine, jerbo ko ni vidi Velu crkvu i Riznicu, kako da i ni bi u Korčulu. Kako je vrućina, svi se utiču ko će manje robe stavit na sebe, i to dura sve dok ne intraju u Katedralu.
Za njih se može slobodno maknut oni aviz, što stoji na vrata od crkve sa prikriženima mudantinama, bikinima i kuškima. Jedan naš busulotjer, što nas digod dojde vidit ode na tablun, tun nikidan bi je u Bari i na vrata od crkve vidi je di piše: ISKLJUČITE MOBITELE. Intenca je, govoru niki ode na tablun, ako si doša pomolit se Bogu, neka te ne urtaje mobitel, jerbo kako govoru i pišu edukani sočiologi, oti je nesriknji aparat dekapoto inšempja čejad, pa kad ga stavu na uho, ne znaju više ni di su ni s kin su. Jednemu se je sučedilo na Plokati da mu je zazvoni dva koraka prin nego je ima inkontrat dobrega prijateja. Žvelto je stavi mobitel in opera, a prijatej ga je šotobraco, malo po malo, dovuka nama na tablun. Poslin je reka da je hoti imat svidoke za ovu dogodovšćinu. Tun je ovi sa mobitelon prikinu finalmente diskoras i poče se čudit, kako su obadva arivali ode na tablun. Mi smo mu rekli da ga je tako moga doremućat i do Fortece.
Ondar se je ovi sa mobitelon obada od onega velikega konfužjuna u Marini. To van je bilo ka su ono intrale velike mase iglica. Odma je zva prijateje doma: "Donesite špurtile, ranpine, osti, perune, molete i što van se trefi pod ruku. Ovi se mirakul još ni vidi." I sad neka kogod reče kako ti aparekjo ne služi čoviku. Jedan je, za ne gubit vrime i žurnatu, doni ričnjak i odma ga je zalahnu. Odavde iz tabluna nismo uspili vidit koliko je uhiti, jerbo ga je zagradila masa kurjoznega svita, ma iza ote peškade parti je odma sa svon famijon put Amerika. Ko Bog da zdravje, može bit lako, da se on od otamo vrati sa baren dvi kašete voska za Bratovštinu od Svih Svetih. Oli, moga bi uprtit almeno dva lipa torca. Tako bidu dočekali feštu od sedansto godina rifreškanin iventaron. Od toniga, Bogu fala, ni potriba. Njih ima. Jedino hi je grubo obuć ovo kad je vruće.
Sveti bi Todor posli fešte osta vanka cilo godišće, jerbo nima bratimi za ga vratit nase u oltar. Ode na tablunu govori se da bi ovi obligacjun za vratit kašu sv. Todora u oltar bilo dobro, oli vratit jopeta Sasvetanima, oli uvest tratamenat.

VIT

SAVAJET LIJEČNIKA
/Nastavak)

Dr Herbert de Vries, na Andrus gerontologijskom centru sveučilišta Južne Kalifornije, u svojim studijama obrađivao je velik broj muškaraca i žena od 56 do 87 godina života, koji su dobrovoljno učestvovali u programu za održavanje kondicije, koji je uključivao hodanje, jutarnju gimnastiku i vježbe elasticiteta (istezanja). Njegov je zaključak: nakon šest tjedana njihov je krvni tlak pao, masnoća na tijelu se smanjila, maksimalni kapacitet prenosa kisika se povećao uslijed poboljšanog rada srca i pluća, a nervni znakovi napetosti su se smanjili.
"Muškarci i žene od 60 do 70 godina postali su po snazi i kondiciji mlađi za 20 do 30 godina" zabilježio je H. de Vries u svojoj knjizi "Zdravlje i nakon 50 godina". Najviše su povećali kondiciju oni koji su ranije bili najneaktivniji i najmanje u formi. Dakle, utješno i nikad nije kasno. Moramo ipak istaknuti da vježbanje kod starijih nije bez rizika. Može doći i do samoozljeđivanja, a i drugih posljedica. Na izvjesne opasnosti od vježbanja kod starih upozorava i specijalist za rehabilitaciju iz Toronta dr. Charles Godfray. No unatoč tome inzistira da je tjelovježba jedini put kojim treba ići uz uvjet da se pravilno vrši. Vrijeme je da se onda zapitamo koje su vježbe dobre i preporučljive. Tri osnovne vrste vježbi za održavanje što višeg kvaliteta života bile bi:
1. Vježbe izdržljivosti (stvaraju bolju kondiciju kardiovaskularnog i respiratornog sistema).
2. Vježbe jačanja (povećavaju mišićnu snagu što nam, pored ostalog, pomaže da ne oštećujemo zglobove).
3. Vježbe elastičnosti ili istezanja (čuvaju zglobove od ukočenja i otežane pokretljivosti).
Ovdje je nužno istaknuti kako su istraživanja znanstvenika pokazala da su ukočenost, slaba pokretljivost zglobova i bolovi u njima, koji prate starenje, često posljedica nedovoljne uporabe, a ne artritisa.
Koje su to vježbe?
Ad 1. Idealna vježba izdržljivosti za većinu starijih osoba je brzo hodanje. Izvrsno je i plivanje, a dobro je i korištenje stacionarnog bicikla ili naprave za veslanje. Najbolje je vršiti jednu ili više od ovih vježbi neprekidno 30 minuta, tri do pet puta tjedno.
Ad 2. Vježbe jačanja moraju se činiti samo tri ili četiri puta tjedno da bi se povećala snaga mišića za 40 - 75 % kroz nekoliko mjeseci. Mogu se upotrebljavati lagani utezi za ruke ili noge povećavajući im postupno težinu. Vježbe dizanja pojedine noge, pritiskivanje prstiju i "vožnja bicikla" u zraku, također pomažu.
Ad 3. Vježbe elasticiteta najbolje je raditi svakodnevno, ali će se značajni rezultati postići i vježbanjem samo tri puta tjedno. Najvažnije pravilo kod vježbi elasticiteta je da se u svaku vježbu ulazi i iz nje izlazi polako i da se zadrži istegnuti položaj najmanje dok se nabroji do deset. Zatim se načas odmori i ponavlja isto.
Možemo se ipak zapitati kako vježbati sigurno?
Dr H. de Vries iznosi šest točaka, odnosno savjeta, starijim osobama za njihovu sigurnost pri vježbanju. To su:
1. Pregledajte se najprije kod liječnika. Taj je pregled neobično važan prije početka priprema i prije povečanja intenziteta gimnastičkih vježbi.
2. Započnite s programom polagano i u stupnju koji vam odgovara. Povećavajte intenzitet postepeno.
3. Znajte vaše granice. Ako ste jako umorni ili imate problema sa spavanjem ili trajne bolove vjerojatno ste pokušali prekoračiti svoje mogućnosti.
4. Vježbajte redovno. Treba više tjedana ili mjeseci da bi se postigla puna kondicija, ali se ona može izgubiti u samo tjedan-dva neaktivnosti. Pokušajte zadržati plan vježbi od najmanje tri puta tjedno. Prestanite ako ste bolesni, čak i ako se radi samo o običnoj prehladi.
5. Najprije se ugrijte. Što ste stariji to je važnije da se tijelo pripremi za vježbu. Ugrijavanje od deset minuta sporim hodanjem štiti srce, mišiće i zglobove od oštećenja i povreda.
6. Ohladite se nakon vježbanja. Nemojte nikada naglo prestati oštru vježbu. Nakon vježbe brzog hodanja, najmanje dvije minute hodajte još normalnim hodom. Ako je moguće koristite se nakon vježbanja toplim, nikako vrućim, čajem.
Iz svega iznesenog možemo na kraju zaključiti: Stručnjaci tvrde da bi se mogla održati mladenačka kondicija i u starijim godinama kad bismo dnevno odvojili samo trideset minuta za osobni boljitak vježbanjem. Zašto im ne povjerovati? Pokušajmo! Isplatit će se!

Dr Lovro Steka

List Župe Korčula
Urednik: don Marko Stanić
Likovna obrada: Frano Depolo

Tiskani primjerak možete naručiti poštom:
ŽUPNI URED KORČULA
don. Marko Stanić
20260 KORČULA - HRVATSKA
TEL: +385 (0)20 711049