GODIŠNJAK
|
Mnoge parkove, vrtove i terase na južnom
Jadranu krasi dekorativna i zanimljiva biljka, koju mnogi nazivaju palmom. No, to nije
palma, to je CIKAS. Ako bi smo mu u biljnom svijetu tražili "rodbinu" onda bi
mu bliži bili bor i čempres, nego palma. Cikas je golosjemenjača. Poznato je desetak vrsta iz tropskih i subtropskih područja Afrike, Azije i Polinezije. Cikas revoluta, koji se kod nas uzgaja, potječe s Jave, iako neki znastvenici kao zemlju podrijetla navode južni Japan. Zabilježen je njegov uzgoj na Mediteranu od prve polovice 18. stoljeća. Stabljika mu je valjkasta, pokrivena ostatcima smeđih suhih rukavaca otpalih listova. Visina stabljike doseže i do 10 metara, a debljina do 2 metra. Kod nas su znatno manjih dimenzija. Nema razvijenu krošnju,već na vrhu stabljike čuperak perastih zimzelenih listova. Oni su kožasti, temnozeleni, sjajni, poredani spiralno na vrhu debla poput rozete. Upravo to ga čini sličnim palmi.
Oprašivanje se najčešće vrši vjetrom. Nakon oplodnje iz ženskih cvjetova razvije se veliki broj okruglastih (nepravilna oblika), oko 3,5 cm dugih sjemenki, crvenkaste ili narančaste boje. Među njima (u našim krajevima) je veliki postotak neplodnih. Kasnije se iznad plodnih listova razvijaju obični zeleni listovi. Cikas se rijetko razmnožava sjemenkama, jer im klijavost traje manje od jednog mjeseca. Razmnožava se uglavnom vegetativnim putem – mnogobrojnim izbojcima i dijeljenjem stabljike. Zahtjeva svježe i bogato tlo. Voli dosta svjetla i vlažan zrak. Kod nas se zadovoljava umjerenom vlagom i toplom klimom kakova vlada uz obalu. Jako je osjetljiv na niske temperature. Kratkotrajno izdrži i temperature ispod 0°C, ali ako to potraje duže,sigurno će ga ugroziti. |