don Božo Banićević
Nekoliko pasionskih napjeva s otoka Korčule

Rad je predstavljen na Međunarodnom simpoziju "MUKA" kao nepresušno nadahnuće kulture, ZADAR-PREKO 30. ožujka – 2. travnja 2000. god. Napjeve pjeva don Božo Baničević. Snjimljeno u studiu REMIX, vl. Sandro Bačić - Korčula.

Uvod

Na otoku Korčuli kao i posvuda u Južnoj Hrvatskoj, gdje više gdje manje, razvijeno je liturgijsko, a još više neliturgijsko pjevanje inspirirano tekstovima Pasije, Muke Krista Gospodina, a možemo dodati i Gospe žalosne pod križem Kristovim.

Kako je već ranije prikazano na simpozijima koji tretiraju Pasionsku baštinu, na otoku Korčuli postoje mnogi pasionski tekstovi(1) sadržani u Pjesmaricama pojedinih bratovština kao i obrednim knjigama. Kad je riječ o neliturgijskim tekstovima, oni su veoma stari i mogli su nastati već od XIV st kada je prvi Korčulanski biskup Ivan Kručić(1300-1313) g. 1301 utemeljio u gradu Korčuli bratovštinu "Bičevalaca" ili "Dobre smrti" u crkvi Svuh svetih. Ova bratovština zaslužna za liturgijski život grada, za kulturu i za socijalnu skrb građana, ubrzo je postala veoma utjecajna te je proširila svoja iskustva na ostale tri tadašnje župe otoka: na Žrnovo, Smokvicu i Blato. U tim se župama pod titularom župnih crkava oformljuju bratovštine istog značenja i karaktera te imaju sasvim istu nošnju (tonigu), Pjesmaricu i sve te bratovštine njeguju iste pobožnosti.

Autori tekstova pasionskih kantalena nama su danas uglavnom nepoznati, posebno onih najstarijih. Možemo ipak kazati da su to bili pučki pjesnici, snažne i duboke duhovnosti koji u silabičkoj formi stiha osmerca iznose bogatstvo vjerskog sadržaja na jednostavan, zanosan, slikovit, upečatljiv i puku veoma razumljiv način. Za neke poznije tekstove dalo bi se naslutiti da ih je spjevao Petar Kanavelić(1637-1719), najveći pjesnik i komediograf otoka Korčule te i jedan drugi nešto mlađi pjesnik Augustin Draginić(1679-1775) franjevac rodom iz Blata.

Ovom zgodom progovorit ćemo o napjevima nekih pasionskih tekstova iz Smokvice, Žrnova i grada Korčule i što je najvažnije pokazat ćemo kako se oni izvode.

 

Povijesne mogućnosti za razvoj pasionskog napjeva

Teško je sa svom sigurnošću reći kako je došlo do ovakovog pjevanja, do ovakovog njihovog specifičnog razvoja. Više pak možemo ukazati na ono što je moglo djelovati da se taj pasionski melos tu na otoku zasadi i da se on nesmetano razvije pa i da vrši stanoviti utjecaj na okolinu i izvan otoka Korčule.

To je u prvom redu pogodan geografski položaj otoka Korčule usred pomorskog plovnog puta na koji su mogli svraćati vjerovjesnici već od apostolskih vremena pa do pojave benediktinaca na Korčuli susjednim otočićima Majsanu i Badiji a možda i na samom korčulanskom poluotočiću prije izgradnje grada jer se lokalitet gdje je katedrala arhivski naziva "heremitorium s. Marci"(2) - te je tu mogla biti pustinjačka naseobina redovnika. Na crkvenom saboru u Splitu g. 1185 određuje se da korčulanska parokija ima pripasti hvarskoj biskupiji(3). Po pisanju Farlatia svaki dalmatinski otok "ima arhiprezbitera kreposnog i učenog koji stoji na čelu božanskim i crkvenim stvarima".(4)

Veliki uzlet i doprinos u razvoju pasionskog melosa na Korčuli došao je utemeljenjem prve bratovštine "Bičevalaca" g. 1301. Kasniji korčulanski biskup Luka Leoni(1454-1462) g. 1456 piše: "Bratimi se sastaju u crkvi Svih svetih te preko godine od nedjelje po sv. Mihovilu pa do samog Uskrsa obilaze gradom bičujući se(5). Ti su bratimi svake nedjelje pjevali svoje kantalene, a od nedjelje Muke do Uskrsa kantalene sa pasionskom tematikom. I korčulanski biskup Marin Drago(1708-1733) piše u svojoj Vizitaciji iz g. 1717 o bratimima: "Obilaze gradom pjevajući neke pjesme složene u ilirskom metru.".(6) Bratimi dakle pjevaju i to na hrvatskom jeziku. A korčulanski biskup Frano Manola(1643-1664) u svom Izvješću na sv. Stolicu g. 1644 navodi da su "mnoge bratovštine laika u gradu i izvan grada (po župama) i da se tri od njih odjevaju vrećama, a ostale ne."(7) Ovdje možemo dodati i važan zapis apostolskog vizitatora iz Zadra nadbiskupa Oktavijana Garzadoro iz g. 1625 u kojem veli za crkvu sv Martina u Žrnovu da u njoj postoji "bratovština braće koji se zovu Bičevaoci. Oni po uzoru braće Svih Svetih iz grada Korčule nose bijeli habit od vune i čine svoje procesije u pojedine nedjelje počev od blagdana sv. Mihovila pa do dana Uskrsnuća posjećujući crkve i pjevajući iz pobožnosti posebne molitve na materinjem jeziku.(8)

Daljnji podstrek za razvoj pasionskih napjeva na Korčuli bilo je g. 1557 nabava orgulja za Korčulansku katedralu.(9) Najprije u jednom aktu čitamo da su u prisustvu biskupa, gradskog kneza, sudaca, nekih plemića i kanonika skrbnici katedrale Nikola Paus i Andrija Kanavelić sklopili 19. listopada 1556 ugovor s graditeljem orgulja Vickom iz Monteferrata za gradnju orgulja s obavezom da će orgulje biti postavljene uz cijenu od 200 dukata i da će se na njima moći svirati za Boćine blagdane g.1557. Tada se tu morao naći i orguljaš kojega je birala i plaćala općina a mjesni ga biskup potvrđivao. G. 1574 orguljaš i učitelj klerika u crkvenoj glazbi bio je Ivan krstitelj Melighetti iz Verone, g. 1596 bio je domaći sin Ivan Rozanović a u slijedećem XVII st Jakov Španić i Augustin Vidoš oba iz grada Korčule.(10) Apostolski vizitator nadbiskup iz Verone Augustin Valier u svojoj Vizitaciji iz g. 1579 u više navrata osvrće se na status orguljaša u Korčuli. Već od. g. 1574 katedralni orguljaš dobiva u zadatak da počava klerike crkvenu glazbu.(11) A često se događalo da je i jedan od 8 kanonika stolnog kaptola bio učitelj pjevanja pa i orguljaš. A iz raznih Vizitacija znademo dobro kako su kanonici bili dužni izvoditi psalmodiju u koru za vrijeme matutina i večernje te pjevanih misa i da su o tome mnogi biskupi striktno vodili računa. A mnogi su od kanonika bili ranije na naukovanju na talijanskim učilištima te bi poslije doktorirani i svestrano učeni dolazili u grad Korčulu gdje bi preuzimali razne službe u Kaptolu, biskupskoj kancelariji, katedrali a često bi kao i ekonomi biskupije putovali po čitavom otoku. Tako su najučeniji svećenici mogli svoje glazbeno znanje i iskustvo te estetiku crkvene glazbe prenositi u svaku župu a tako i pasionske napjeve o kojima ovdje govorimo. Korčulanski biskup Teodor Diedo(1611-1625) okupljao je kler čitavog otoka u Katedralu i poradio na tome da kanonici redovito poučavaju narod, dijele sv. sakramente, sudjeluju u časoslovu, propovijedima i bogoslužju(12). Biskup Jakov Fagagna(1626-1642) naredio je župnicima da svetačne dane revno i pobožno štuju i podržavao je tradiciju korizmenih propovijedi u gradu i po župama otoka.(13) Isti je biskup g. 1638. slao umjesto sebe "ad limina" u Rim svetom ocu župnika Smokvice don Petra Dojerkovića. Biskup(14) Jeronim Andreis (1665-1673) objavio je na katedralnim vratima dekret u kojem strogo zapovijeda da roditelji i gospodari svake nedjelje dovedu i saberu u katedralu svoje sinove i sluge da prime pouku o tajnama vjere i Božjim zapovijedima a ako bi tko ostao neposlušan ovoj biskupovoj zapovijedi, biskup je taj grijeh odriješiti u ispovijedi samo za se pridržao(15). Slično je bio učinio biskup Diedo za žensku mladež Isto tako biskup Andreis određuje da se nedjelja sakramenta ima slaviti posebnom psalmodijom i liturgijskim činima(16). Biskup Španić(1673-1707) kad sam nije mogao ići "ad limina" u Rim poslao je tamo svoga prokuratora župnika iz Smokvice Don Nikolu Tomašića. Biskup pak Mihovil Triali(1761-1771) kasniji nadbiskup Zadra u svom izdavačkom pothvatu među ostalim knjižicama na talijankom i hrvatskom jeziku tiskao je također i "Pravilo i propis za recitiranje kanonskih molitava u katedrali"(17). Biskup Ivan Karsana(1771-1774) doveo je u grad posebnog učitelja teologije koji će poučavati kler teološke i pastoralne discipline(18). Mnogi su dakle korčulanski biskupi budno pazili na izobrazbu klera i njihove dužnosti poučavanja puka u prianjanu svetim obredima, vjerskim tajnama, procesijama i td. Svi su se oni tko više tko manje starali za unaprijeđenje crkvenog graditeljstva, nabavu liturgijskih predmeta i umjetničkog namještaja te razvijali glazbenu kulturu pa tako i glazbene napjeve za potrebe pasionskih svečanosti. Po župama otoka istu su funkciju održavali i vršili župnici učeći darovite svoje suradnike crkvenom melosu bdijući da se napjevi izvorno uče, u praksi ustaljuju i umijećem izvođenja oplemenjuju. Tako je otok Korčula zahvaljujući svojim biskupima i svećenicima postajao pogodnim tlom na kojem će nicati i razvijati se bogata crkvena glazbena baština a posebno ona s pasionskom tematikom i napjevima o kojima će ovdje biti riječ i s kojima se mi danas možemo ponositi.

 

Odakle pasionski napjevi?

Možemo se i zapitati: odakle napjevi, poseban melos, kantus, tonalitet u pasionskim melodijama otoka Korčule? Napjevi su se razvili po svoj prilici iz rimskog gregorijankog korala koji se na Korčuli posebno prilagodio, aklimatizirao, obogatio i zaživio tako da je promjenio čak i nutarnju strukturu, tonalitet. Zato on i ostavlja sasvim drugi dojam- dojam posebnosti i autohtonosti. To podjednako važi za napjeve koji se pjevaju u zatvorenim crkvenim prostorima kao i za one koji se pjevaju vani na otvorenom u hodu procesije. Ipak jedno je bogoslužje koje inspirira i dorađuje napjeve za adoraciju pobožnih duša pred Križem ili pred likom Gospe Žalosne, a drugo su melodije koje kao refleks iskusne i doživljene pobožnosti imaju svrhu očitovati i razglasiti svima pa i onima izvan crkvenog prostora što čini milost vjere po Isusu Kristu, Patniku. Za sav ovaj razvitak pasionskih napjeva na našem otoku veoma su zaslužne, kako je već moglo biti primjećeno i naše bratovštine koje daju silu i sjaj našoj liturgiji kao i našim procesijama. Bratimi su oni koji opslužuju svoje dične Statute, svoje bogate običajnike Bratimi se trude za kvalitet svojih kantora, oni obilaze crkve i groblja , oni razvijaju i raznose molitve i sve tekstove pijevom izražavaju, kantaju.

Na otoku Korčuli se oduvijek sve pjeva u liturgiji i u procesijama pa tako i poslanica i evanđelje posebnom melodijom kroz korizmu. Vjekovna je dakle tradicija prenošenja napjeva slušanjem morala taložiti staro i uzimati novo. Tako je dolazilo do mijenjanja stila napjeva čija je evolucija premda nenametljiva, kontinuirana i ipak neminovna.

O opsegu pasionskih napjeva treba reći da je umjeren i da obično ne prelazi razmak od 5, rjeđe 6 tonova što govori u prilog njegove starosti, ali i pučkog identiteta. Slušni pak dojam napjeva proizilazi iz samog karaktera zadanog već pasionskim tekstom koji se neumorno trudi da sobom ponese i izrazi inventivno svu pasionsku stvarnost koju predlažu teme kao što su: križ, mučeni i izranjeni Krist, pojedini ozljeđeni djelovi izmučenog Kristova Tijela. Mrtvi Krist, grešnik pred otajstvom Isusove muke, duša koja ima uskoro izaći iz tijela i pojaviti se pred milosrdnim Spasiteljem, a možemo dodati i lik Gospe žalosne koja trpi skupa s Kristom za čovjeka grešnika ali i pobožnika i obraćenika. Svojstva svih pasionskih tekstova i napjeva idu za tim da se kršćanin suočen s Kristom i Gospom gane i pokrene prema neiscrpnoj riznici milosti koja se kršćaninu otvara kad on mobilizirano vrši i živi vjeru. Tu bogatu riznicu priprema i otvora svojim vjernima Isus Krist dobri Spasitelj i univerzalni Mučenik za grijehe svega svijeta. I upravo pasionski napjevi manifestiraju stanje kršćanskog poimanja Kristove Muke i kao da žele uvesti kršćansku dušu u siguran posjed vlastitog spasenja, a toga su svjesni i bratimi kad na kraju dugih i napornih obreda reknu: "Braćo, dobro je bilo. I do lita !".

Izvođači napjeva su kantori-pjevači, solisti ali i zbor bratima pa i skup svih vjernika i muških i ženskih. Među njima se u svako doba crkvene povijesti otoka Korčule može pronaći ljubitelja, entuzijasta i izvođača crkvenih napjeva koji sposobnostima odskaču iznad drugih da napjeve shvate, upamte i da ih po mogućnosti što izvornije izvode i prezentiraju i što savršenije čuvaju. U Velikom tjednu ožive svi pasionski napjevi i zato je to korizmeno doba koje ide prema svom vrhuncu kao posvlašteno vrijeme naših župnih i crkvenih aktivnosti pa i pobožnosti.

Ovom zgodom donijet ćemo samo nekoliko karakterističnih najobičnijih napjeva na pasionske tekstove iz Smokvice, Žrnova i grada Korčule i reći najbitnije o vremenu okolnostima i načinu njihova izvođenja pa će iz toga biti i vidljiv sam domet i karakter samog napjeva. Iz Smokvice ćemo čuti: "Plači srcem i s očima, muku svoga Gospodina", "Smili mi se tužnu smili", "Isusovo tilo sveto, na križ za nas bi propeto", "Barjaci kreću kraljevi". Iz Žrnova: "Čemu ovo vrime gluho, da je naše srce suho", "Molimo te o Isuse, na puk ovaj ti smiluj se", "Smili nam se tužnim smili", "Isusovo tilo sveto, na križ za nas bi propeto". Iz Korčule: "Majko Božja priblažena, gorko ti osta ucviljena", Puna tuge Majka staše", "Nu mislimo o tom danas, ki na križu umri za nas", Plači srcem i s očima, muku svoga Gospodina", "Smili nam se tužnim smili , po velikoj tvoj milosti". Pozorni slušatelj uočit će ne samo približno iste riječi nego često i približnu melodiju napjeva s tom razlikom što su procesije velikog petka na selu s drugom motivacijom nego u gradu. Na selu se postiže vrhunac milosti i doživljaja vjere ne samo u oproštenju grijeha nego i proljetnim blagoslovima koje milosrdni Gospodin upravo tada najradije daje svom vjernom puku koji to silnim riječima i pjesmama želi izmoliti. Riječi zadanih tekstova, profinjene melodije i vjernički zanos sve je na vrhuncu, a tako i duhovna obnova i radost koju se čita na licima sudionika.

Držimo da ove vrijedne melodije, kako ćemo vidjeti, iz gore spomenuta tri mjesta na Korčuli, prestavljaju jedno izuzetno bogatstvo hrvatskog pasionskog melosa. Napjevi iz ova tri mjesta donekle naliče jedan drugomu ali imaju tendenciju da se samosatlno razvijaju i sve više jedan od drugoga udaljuju. Oni su danas u našoj svijesti kao ostatak one vjekovne jeke jedne snažne i proživljene duhovnosti i vjerskog zanosa, zasnovanog na subjektivnom ali i objektivnom doživljaju duše uz Krista Spasitelja na križu, a taj zanos još uvijek traje pokazujući svoj bogati raskoš, istinsku ljepotu i neprolazni ugođaj.

 

Pasionski napjevi iz Smokvice

Evo, naprije poslušajmo napjeve iz Smokvice. Prvi je napjev "Plači srcem i s očima, muku svoga Gospodina". To je kantalena. Pjeva se na nedjelju Muke t.j. 5 nedjelju korizme od grablja sv. Ciprijana do crkve sv. Mihovila u kojoj se izvodi posebnim napjevom litanije sv. Mihovila. Te litanije pronašao sam i u staroj Žrnovskoj pjesmarici iz g. 1755. i to na latinskom jeziku. Isto tako pjeva se u procesiji "po gorah" od crkve sv. Andrije u Dračevici do crkve sv. Ane u Prapatni. Kantori predvode kantalenu a sav puk između svakog dvostiha ponavlju prva dva stiha. Ta je melodija sastavljena za dvostih A-B. Ona je time iscrpljena i dalje se samo ponavlja. Melodiju vazda oživljuju novi sklopovi pasionskih tekstova, pa melodija vazda djeluje svježe i zanosno. Napjev glasi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_01.mp3


Plači srcem...

Napjev je razvijen i kreće se u rasponu od 6 tonova. Melodija je ukrašena, poetska, crkvena. Tonalitet je pravilan molski. Ovom napjevu na iste riječi sličan je napjev, kako ćemo vidjeti u gradu Korčuli. Na istu melodiju pjevaju se i slijedeće kantalene: "O priliko Boga moga, Isuskrsta Svemogoga" (u procesiji na Vel. četvrtak), "Skupite se svi narodi, Isus za nas na smrt hodi"(Od matice do sv. Vida), "Nu mislimo o tom danas, ki na križu umri za nas"(Od sv. Vida do sv. Ivana),"Čemu ovo vrime gluho, da je naše srce suho"(od sv Ivana do sv. Andrije),"Zdravo tilo Božje sveto, Koje na križu bi propeto"(na vel. Petak poslije procesije prid Božjim grobom)

Slijedeći napjev iz Smokvice pjeva se na početku i na kraju procesije Vel. petka "oko sela" ili bolje dok procesija izlazi i opet poslije dok ulazi u crkvu. Zato se tada sporo ide da se sve kitice s najvećom pažnjom i vjerom raložno mogu otpjevati. Napjev je na riječi "Barjaci kreću kraljevi". Tada jedan ponajbolji solo pjevač u savršenoj tišini i iščekivanju intonira prvi stih, a sav narod s oduševljenjem i snagom vjerskog zanosa prihvati ostala tri stiha. Napjev veoma nalikuje na koralnu melodiju,"Vexilla Regis prodeunt" teksta koji je, kako se drži spjevao sv. Fortunat iz VI st. Napjev glasi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_02.mp3


Barjaci...

Kad svećenik pod baldakinom odlazi a nadasve kad dolazi do oltara pohrane Svetotajstva tamo gdje je Božji grob i kad procesija u biti ulazi u konačnicu ovaj napjev je kao glazura ljepote zanosa i umijeća pjevanja i pobožnosti te ostavlja najveći mogući povoljni dojam i osmišljeno duhovno raspoloženje.

Slijedeći napjev iz Smokvice je onaj koji slijedi odmah na izlasku procesije Vel. petka iz crkve i prepjev je psalma 50 "Smiluj mi se tužnom, smili, po velikoj tvoj milosti, i moj teški grih nemili, slavni, Bože, ti nam prosti". Budući da je stih četverac u kiticama u formi A,B, C, D, a ne u formi kantalene A,B, radi se o mlađem tekstu koji je najvjerojatnije spjevan od korč. pjesnika Petra Kanavelića. Pjeva se tako da pjevači solisti pjevaju tekstove, a narod iza svake kitice pjeva prvu kiticu. Na čelu procecsije je najmlađa bratovština "Srca Isususova" a zatim djeca sa visoko izdignutim granama eteričnog stabla somine u koje se mže dodati lišće lovorike, a unutar krošnje se užeže i svijeća voštanica. Poslije ide muški svijet sa bratovštinom "Gospe od ruzarija". Poslije ovih ide najstarija bratovština "Gospe Kandalore" a poslije ove ide baldakin koji nose prestavnici sve tri bratovštine. Sve tri bratovštine imaju svoje križeve i ferale i svi vjernici sudjeluju u pjevanju "Smiluj mi se tužnu, smili..." Napjev glasi ovako:

http://www.korcula.net/real/dbozo_03.mp3


Smili...

Kako je vidljivo melodija je razvijena i kreće se u rasponu od pet tonova i u tihoj noći proljetne večeri ostavlja dojam koncentrirane duhovnosti čitave vjerničke mase koja se neizostavno sabire da sudjeluje u procesiji. A u vrijeme komunizma i sami nositelji seoske vlasti iz svojih odaja i kancelarija sudjelovali su u praćenju procesije pa i svojim pjevanjem jer procesija Velikog petka nikoga ne ostavlja ravnodušnim i svatko želi dohvatiti, postići i ostvariti svoj dio od onih dobara i plodova koje toga dana Mučeni Spsitelj obilno i milosrdno dijeli.

Slijedeći napjev iz Smokvice koji ovom zgodom želimo prezentirati ovdje cijenjenoj publici to je melodija koju izvodi svećenik ispod baldakina sa svetotajstvom u rukama. Sav narod je nekad klečao za vrijeme te nadahnute i tople molitve koja je kao provokacija Gospodinu da on izlije obilje svojih blagoslova na selo i sve potrebe svoga puka poradi toga što je Spasitelj toga dana bogat milosrđem i dobrotom i svojih pobožnika radi kojih je sišao na zemlju ne će zapustiti. Prvi blagoslov održava se na postaji pored križa na raskrsnici Lučila, drugi blagoslov je kod križa na raskrsnici kod Revkovih kuća, treći je blagoslov kod križa na križanju blizu kuće Franića pok. Lukice, a ćetvrti je na pijaci ispred velikih vrata i portala župne crkve. Tri su razna teksta za četiri blagoslova te se stoga isti takst upotrebljava kod prvog i kod četvrtog blagoslova. Ovi blagoslovi postoje i u Žrnovu (pa čak i u Janjini na Pelješcu jer su kroz zadnjih 150 godina tamo bili mnogi župnici rodom sa otoka Korčule pa su ovu pobožnost tamo prenijeli i ona je tamo vema dobro došla i uspjela.). Tekst napjeva pripisuje se franjevcu Augustinu Draginiću rodom iz Blata(20) koji je službovao po raznim samostanima od Badije, Hvara, Poljuda, Zadra, Peruggie pa do Kotora koji je živio od g. 1679 do 1775. Tekst za prvi blagoslov glasi: "Isusovo tilo sveto, na križ za nas bi propeto.," za drugi blagoslov:"Evo puk se tvoj sakupi, koga krvlju tvom otkupi", a za treći;"O Isuse naš ljubljeni, molimo te poniženi". Autor je proveo mladost u samostanu na Badiji, a poslije dugi niz godina bio gvardijan u tom samostanu grdje se častio čudotvorni badijski križ (XVst) kojemu je hrlio na proštenje tzv."perdun" puk čitavog otoka Korčule, pa je autor mogao biti zadojen i pobožnosšću i inspiriran dojmovima mnoštva vjernika u zanosnoj praksi adoriranja svetog križa. Napjev glasi ovako:

http://www.korcula.net/real/dbozo_04.mp3


Isusovo tilo sveto ...

Kad završi blagoslov vjernici kleknu, a svećenik križa Svetotajstvom na stri strane svijeta i četiri puta pjeva "Isuse, Isuskrste, milosrđe" što isto tiloko i narod ponovi po ovo napjevu:

http://www.korcula.net/real/dbozo_05.mp3


Isuse ....

S ovim smo završili prikaz o Smokvici i prelazimo na napjeve koji se njeguju u župi Žrnovo.

 

Pasionski napjevi iz Žrnova

Za Žrnovo vrijedi s obzirom na Pjesmaricu sve što je već do sada rečeno. Prisjetimo se i zanimljive opservacije apostolskog vizitatora zadarskog nadbiskupa Oktavijana Garzadoro koji u svojoj Vizitaciji g. 1625 za Žrnove bratime piše da "nemaju svoju matrikulu nego da nasljeduju bratovštinu koja postoji u gradu Korčuli i da vrše svoje procesije od dana posvete sv. Mihovila do dana Vazmenoga posjećujući svoje crkve pjevajući posebne molitve iz pobožnosti na materinjem jeziku."(21) A da je ovo doista tako što piše vizitator Garzadoro vidimo i iz reljefa ponad portala grobljanske crkve sv. Vida u Žrnovu: reljev Gospe Žalosne kojeg adoriraju redovnik sa lijeve a bratim sa desne strane. Ta je crkva nekada bila župna crkva i u njoj se sastajala matična bratovština Žrnova, pa to upućuje i na zaključak da je i u Korčuli matična crkva nekad mogla biti tamo gdje je i glavna bratovština, a to je crkva Svih Svetih.(22)

Naprije ćemo iz Žrnova donijeti napjev kantalene "Čemu ovo vrime gluho, da je naše srce suho." On se pjeva u obilaženju crkava u veliku subotu rano ujutro kad vjernici predvođeni sa svoje tri bratovštine vrše svoje starodrevne pobožnosti. Napjev ovako glasi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_06.mp3


Čemu ovo....

Istom melodijom pjevaju se i ostali pasionski tekstovi koje smo već vidjeli u Smokvici: "Plači srcem i s očima, muku svoga Gospodina", "O priliko Boga moga, Isukrsta svemogogoga", Nu mislimo o tom danas ki na Križu umri za nas", dok se u Žrnovu ne pjeva "Skupite se svi narodi, Isus za nas na smrt hodi" ka što smo vidjeli da se pjeva u Smokvici..

Daljnja melodija koju ovdje donosimo iz Žrnova je ona na prepjevni tekst psalma 50 "Smili nam se tužnim smili, po velikoj tvoj milosti, i naš teški grih nemili, slavni Bože, ti nam prosti." Ovaj tekst se pjeva odmah kad se iziđe iz crkve i po završetku himna "Barjaci kreću kraljevi". Tekst je gotovo isti kao u Smokvici i isti mu je način izvođenja. Pjevači pjevaju kitice od četiri retka a puk iza svake kitice odgovara pripjevno uvijek prvu kiticu. Napjev je ovakav:

http://www.korcula.net/real/dbozo_07.mp3


Smili....

Kako je očito ovdje je u formi nekog nabrajanja za prva tri retka dan obrazac posebne upornosti duše ranjene grijehom koja izlijeva vapaj prema Bogu Spasitelju tražeći od njega milost pomilovanja i smilenja. I opažamo kako je taj način komuniciranja sa Spasiteljem na križu razložno i zrelo ostvario narodni genij izražavajući uporno svoje molitve za duhovno ozdravljenje.

Kada procesija predvođena sa svoje tri bratovštine, slično kao u Smokvici, dođe do svoje postaje Humac koja je zapravo uzvisica- vidikovac, tu baldakin stane i svećenik pjeva Blagoslov "Isusovo tilo sveto, na križ za nas bi propeto". Puk ovaj prvi dvostih iza svakog dvostiha što ga svećenik pjeva ponavlja uporno što donekle odugovlači samo izvođenje pjevanja blagoslovnih molitava. Svećenik pjeva blagoslov ovim napjevom:

http://www.korcula.net/real/dbozo_08.mp3


Isusovo tilo sveto....

I ovdje treba reći što je rečeno u Smokvici. Blagoslov se završava sa križanjem Svetotajstvom na četriri strane svijeta, puk kleči i doživljava vrhunac vjerskog osvjedočenja dok svećenik nastavlja sa pjevanjem na sve četiri strane svijeta "Isuse, Isuskrste, milosrđe" ovim napjevom:

http://www.korcula.net/real/dbozo_09.mp3


Isuse ....

Napjev je u rasponu kvarte i kao da se trudi da izazove od Gospodina Milosrđe te upotrebljava alterirane tonove u završetku.

U Žrnovu je pod vedrim nebom samo jedan blagoslov istog sadržaja kao prvi u Smokvici. Procesija se potom nastavlja, uđe u crkvu , bratimi sa križima i feralima uđu u samo svetište ispred Velikog oltara te svi oni predvode još jedan blagoslov a puk vazda odgovara istim dvostihom "Molimo te , O Isuse, na puk ovi, ti smiluj se"! I oni koji predmole blagoslovne molitve kao i puk upotrebljavaju isti slijedeći napjev:

http://www.korcula.net/real/dbozo_10.mp3


Molimo te o Isuse....

S ovim se blagoslovom završava procesija Velikog petka u Žrnovu, svećenik deponira Svetotajstvo u oltar pohrane na oltaru Srca Isusova, bratimi se polako razilaze, ali dojam duhovnog zanosa ne posustaje nego ostaje i dalje u dušama vjernika isto kao i zvuci one pjesme koji su izazvali taj zanos i koji će još dugo odzvanjati u ušima pobožnika tog velikog dana kad crkva slavi smrt Gospodina Patnika za svoj narod.

 

 

Pasionski napjevi iz grada Korčule

Red je da napokon poslušamo bar neke od brojnih pasionskih napjeva koji se u upotrebi u gardu Korčuli. Odmah ćemo preći na kantalenu "Smili nam se tužnu smili, Povelikoj tvoj milosti". Napjev je sačinjen za dvostih. Prvi dvostih se može i ponavljati. Pjevaju ga bratimi Svih Svetih ali i vjeni puk u procesijima. On glasi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_11.mp3


Smili...

Napjev je dosta ukrašen fioretima a svojom tugaljivošću probuđuje emotivnost kako u samog pjevača koji napjev izvodi tako i u dušama slušatelja posebno kad se pjeva u noćnoj tišini. Zato na svakoga ostavlja dubok i snažan dojam. Završetak mu naliči na završetke napjeva u pjevu korizmene poslanice.

Prijeći ćemo zatim na napjev kantalene "Plači srcem i s očima, muku svoga Gospodina" On je preuzet iz pjesmarice bratovštine Svih Svetih i pjeva se u procesiji "priko gorah", ali i u raznim drugim zgodama i korizmenim pobožnostima. Napjev glasi ovako:

http://www.korcula.net/real/dbozo_12.mp3


Plači srcem...

Napjev je veoma sličan napjevu iz Smokvice koji smo već slušali i već razabiremo kako je on mogao biti utjecajan i kako je mogao nastati. Veoma je razrađen, pjevan i djeluje na osjećaj isto kao i riječi koje su ga pokrenule i inspririrale. Ovaj napjev stiliziran molski odudara u jednom svom dijelu pri kraju kad melodija propušta osloniti se na vođicu u maloj sekundi te zadržava veliku sekundu i nastavlja sa velikom sekundom, što pjesmi daje veću ozbiljnost i veću dojmljivost, a prestavlja i posebni glazbeni i harmonijski raritet.

Prijeđimo i na bratimski napjev iz Svih Svetih pod naslovom "Nu mislimo o tom danas, Ki na križu umri za nas". Pjeva se u procesiji "priko gorah" ali i u raznim drugim zgodama. On glasi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_13.mp3


Nu mislimo....

Napjev je sastavljen u rasponu od kvinte, obiluje ukrasima, kvilizmama, koronama, a ipak to ništa ne smeta da se ovaj napjev gipko i zanosno pjeva u hodu I ovaj napjev odiše dalekom prošlošću i smislom za crkveni melos. Vjerojatno i on ima uporište i ishodište u rimskom koralu.

Spomenimo ovdje i jednu od složenijih pasionskih kompozicija iz bratovštinskog opusa crkve Svih Svetih koja je nastala na stihove "Puna tuge Majka staše, uz križ plačuć dok trpljaše, Sin na križu viseći.". To je tekstualna sekvenza iz XIII st pripisana franjevcu Jacoponu da Todi. U korčulanskim župama pjeva se na dan Gospe Žalosne kao i na petak koji prethodi nedjelji cvjetnici. U Korčuli je napjev posebno pjevan i s razloga što je u bratimska crkvi Svih svetih velika drvena "pijeta", Gospa žalosna, koju je za ovaj prostor nabavio posljednji korčulanski biskup J. Kosirić(1787-1802) oko 1800 g. I prije nabavke te impozantne umjetnine isti je prostor resila slika koja je također prikazivala Gospu sa mrtvim Sinom u naručju. A kako se ovdje radi o crkvi koja je središte "bratovštine dobre smrti" jasno je i po sebi da se u njoj gajila pobožnost prema Žalosnoj Majci Spasiteljevoj. A već smo spomenuli da je slična pobožnost bila i u Žrnovu kako se to vidi iz reljefa nad portalom crkve sv. Vida koja je nekad bila župna crkva Žrnova. Ta se pjesma ovako izvodi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_14.mp3


Puna tuge....

Ovaj napjev nastao na čistoj koralnoj osnovi veoma je bogato dorađen i razvijen i upotrebljava raznolika glazbena pomagala da izrazi svu dubinu smisla što ih sobom nose riječi sekvence. Tu sretamo obilje melizama, a ima nešto i iz korala kao, kvilizme, crtice morae vocis, a tu su i korone te u trećem stihu uporni stakato koji želi na nešto važno ukazati . Svim tim ukrasima je cilj izraziti i prezentirati raznolikost pasionske dramatike što je sobom nosi veličanstvenost Krista patnika na križu i td.

Napokon spomenimo još jednu omiljelu melodiju iz bratovštine Svih svetih koja se pjeva svake korizmene nedjelje za vrijeme tzv. Molitava u toj divnoj crkvi. Molitve počinju sa pjevom "Kada bude tilo mriti, čini duši udiliti, višnje raja blaženstvo". U drugim župama slične su se pobožnosti odvijale u korizmene petke. To su zapravo meditacije o "dobroj i sretnoj smrti" sa lijepim starim jezikom i sa puno drame, patetike i smisla za skazanje. Molitve završavaju sa Euharistijskim blagoslovom, a baš prije samog blagoslova izvodi se uz spontano sudjelovanje svih vjernika veličanstveni napjev "Majko Božja priblažena, Gorko t osta ucviljena, duša kad ti glas doniše, da ti sinka uhitiše." Svi sjede i pjevaju 16 kitica od četiri stiha osmerca. Napjev postiže svoj pleno poput zbora u oratoriju da ti se čini da i deseci okolišnih slika kao i sve one sa kazetiranog plafona crkve sve stopljeno u jedno izražavaju pohvale, meditaciju i molitvu Gospi Žalosnoj. Napjev se ovako izvodi:

http://www.korcula.net/real/dbozo_15.mp3


Majko Božja....

Ovaj napjev je izgrađen na koralnoj melodiji "barjaci kreću kraljevi"(Vexilla Regis prodeunt) te je dugotrajnom upotrebom razvio posebne ukrase i stil. Mora se pjevati odmjereno i sa smislom za crkveno pjevanje jer kod nekih pjevača postoji tendencija koralne ternare u napjevu poistovjetiti sa tročetvrtinskom mjerom što razara iskonsku ljepotu i originalnost ovog divnog napjeva.

 

 

Zaključak

S ovim bi završio prezentaciju pasionskih napjeva iz tri otočke sredine: Iz Smokvice, Žrnova i grada Korčule. S ovim ne želim reći kao da u ostalim mjestima Korčule nema pasionskih napjeva. Čak što više ima ih u svih 6 preostalih župa. Pa i u ova tri mjesta o kojima je ovdje bila riječ još ih ima sva sila osobito u gradu Korčuli. Ova sam tri mjesta izabrao s razlogom što sam u Smokvici rođen, što sam u Korčuli bio dugo godina kateheta i župnik a Žrnovo što sam sada tamošnji aktualni župnik. Pa kao što sam pisao za pasionsku Baštinu o Pasionskoj Pjesmarici na temelju kantalena iz ova tri mjesta, sada sam radi kompletiranja iste problematike dodao i kratki uvid o pasionskim napjevima u ova tri sredine. Note sam sam zapisao zahvaljujući svojoj dugogodišnjoj pjevačkoj praksi i iskustvu. Ipak za grad sam zapisivao prema pjevanju pok. Gabra Tomović, za Žrnovo prema kazivanju Mirka Skokandić, a za Smokvicu oslonio sam se na svoga brata Marka.

Ovdje netom izneseni napjevi iz pasionske baštine našeg otoka Korčule otkrivaju nam tek jedan ali najvitalniji i ponajvrijedniji dio glazbenog opusa koji i u naše vrijeme može osnažiti župnu zajednicu koja pjeva i veliča Boga po Isusu Kristu Patniku i Spasitelju svijeta a svi ti napjevi mogu biti i dostojan reprezentant glazbene baštine ne samo domovine Hrvatske nego i Europe kao cjeline.

Don Bozo BanicevicU Žrnovu, dana 14. ožujka 2000. godine Don Božo Baničević

Adresa autora:
ŽUPNI URED ŽRNOVO
don Božo Baničević
20275 ŽRNOVO - HR

 

 


Bilješke:.
5. v. Zbornik: meka kao nepresušno nadahnuće kulturi, moj članak "Pasionska Pjesmarica u Smokvici na korčuli u odnosu na one u Žrnovu i Korčuli str 195-200
6. v. Vinko Foretić: Otok Korčula do 1420 str 351
7. v. V. Foretić, naved. dj. str 351
8. v. D. Farlati: Illyricum sacrum, VI, p. 367
9. Directorium Episcoporum, p. 34, objevljeno u "Godišnjak grada Korčule 1 str 45
10. I vo Matijaca, "Bratovština sv. Roka" str 13
11. S. Congregatio Concilii, Relationes 284 I, p. 96: "Sunt quamplures confraternitates laicorum tam intus quam extra Ciuitatem quar. tres saccis induuntur, ceterae uero non"
12. Usp. "Visitatio" Octaviani Garzadoro, Curzulen...p. 388: " In d.a ecclesia existit confraternitas fratrum qui uocantur Verberatores et non habent matriculam, necessitudinem qua ex sed ad imitationem fratrum Omnium Sanctorum in Urbe Curzulens. existentium gestant habitum album ex lana, et faciunt suos processiones singulis dominicis a die dedicationis sancti Michaelis, usqu. ad diem Pashatis uisitando ecclesias, et canendo orationes speciales lingua materna existentis ad deuotiones, nec quaepiam faciunt contra pietatem."
13. v. Mogućnosti, XXI, br 6-7, Cvito Fisković, "Iz glazbene prošlosti Dalmacije ", str 724725
14. C. Fisković, n. dj.
15. Augustinus Valier, Visitatio Curzolen., p. 10, 18, 19
16. D. Farlati, Ilyr. sacrum, VI, p. 399. Tu čitamo:"Qui munere pulsandi organi pneumatici fungebatur, hiuc et stipendium auxit et id oneris imposuit, ut clericos cantum gregorianum doceret."
17. D. Farlati, Illyr. sacrum, VI, p. 401: "Jussit in primis parochos in id omni studio operaque incumbere, ut sanctitas dierum festorum caste pieque coleretur"
18. Sancta Congregatio oficii, Relationes Dioecesium 284, p. 63
19. v. D. Farlati, o.c. p. 403
20. v. D. Farlati, o.c. p. 403 "Sacrificium vero non aliud fieri, quam quod cum psalmodia, et liturgia illius diei cogrueret."
21. v. D. Fralati, o.c., p. 406 " Regula et praescriptio horarum, quibus preces canonicae singulis mensibus in ecclesia Cathedrali recitanda sunt"
22. v. D. Farlati, o.c. p. 408: "cum ad institutionem cleri Corcyrensis suis ipse impensis idoneum praeceptorem intra oedes Episcopales excepit."
23. v. Liber usulis, Missae et officii cum cantu grgoriano, p. 575
24. O Augustinu Draginiću vidi Zbornik Čare, str 363, naročito bilješku br.1
25. v. bilj. 8
26. o tome opširnije Božo Baničević: "Dva temeljna bogoslužna središta u gradu Korčuli", str 37 u Godišnjak grada Korčule 1