Don Božo Baničević
Župa Pupnat na Korčuli


Položaj i ime

Pupnat je jedno od pet starih naselja, koje je bilo u svojoj prošlosti a tako je ostalo i sada, najmanje na otoku Korčuli. Nalazi se u unutrašnojisti otoka gotovo podjednako udajeno od mora u Pelješko-korčulanskom i Lastovskom kanalu na nadmosrskoj visini većoj od 300 m. Od grada je Pupnat udaljen oko 15 km. Pupnatsko naselje smješteno je uz kraj privlačne visoravni uz padine brežuljkastih uzvisina Velog vrha, Oćaka i Vele strane upravo tamo gdje je otok Korčula najgorovitiji i najuži. Pupnat je okrenut prema jugu i neznatnom izduženom polju koje nosi zanimljiv naziv Plasa. Od Pupnata prema zapadu penje se antićki put (a sada i nova cesta nažalost!) uz gorski masiv Klupca. U antičko doba Pupnat je putevima bio vezan za Žrnovo i naročito sa Knežama gdje je bio spoj sa antičkim putom koji je preko mora dolazio sa poluotoka Pelješca.

Stariji ljudi Pupnata pripovjedaju da se prvotna lokacija Pupnatskog naselja nalazila nešto sjevernije od sadašnje i da se od nje moglo osmatrati more u Pelješko-Korčulanskom kanalu. Takav lokalitet koji se s mora vidio bio je nedovoljno strateški utemeljen pa je mogao postati meta napada pomorskih gusara koji su upravo u tim vodama kroz sva razdoblja korčulanske povijesti naječešće operirali. Iz razloga dakle veće sigurnosti od neprijatelja  te zbog boljih klimatskih i gospodarskih uvjeta stari su Pupnaćani odabrali sadašnji lokalitet i premjestili se te tu utemeljili svoje naselje Pupnat.

Ova pripovjedanja o prvotnjoj lokaciji starog Pupnata i ne htijući upozoravaju na jednu drugu naročitu važnost toga lokaliteta. S te se naime lokacije kao i sa Žrnovske Stražice (prihvat putnika za Lumbardu) moglo dobro osmatrati more a tako i one koji su imali doći na otok Korčulu. A ta je važnost bila naročita za osmatranje putnika-dolaznika antičkim putem preko Pelješca. Putnik koji je dolazio Pelješcem i želio se prebaciti na Korčulu naložio bi oganj na lokalitetu današnjeg Vignja (lat. Vulcana= oganj) te ga je trebalo barkom iz Kneža poći uzesti. To je bilo naročito važno ako je putnik trebao nastavljati put preko Kneža i Račiške uvale (koja još nije bila naseljena nego tek krajem XVII st) prema zapadnom dijelu otoka gdje su i bila najveća otočka naselja. Zbog ove pomoći koju je vršila "posada" Pupnata premošćujući morski tjesnac Pelješac-Korčula, Pupnat je za čitav otok vršio neobično važnu funkciju pa je možda otuda i nastalo pučko vjerovanje da je Pupnat najstarije naselje na otoku što se ničim drugim ne može podkrijepiti.

Stanovnici Pupnata vjekovima žive u krševitom kraju gdje je zemlja škta i gorovita i gdje se život ostvarivao samo uz puno osobne zauzetosti i truda. Zanimanje stanovnika je vjekovima isto kao i drugdje na otoku: ratarstvo, (vinogradarstvo, povrtlarstvo, maslinarstvo), stočarstvo i ribarstvo. Ne treba zaboraviti ni važnost šumarstva u nekim periodima otočke povijesti. U novije vrijeme svi se Pupnaćani više manje nastoje zaposliti u gradu Korčuli te ponajviše u tome vide svoju budućnost. Uz to se Pupnat sve više otvara moru pa i turizmu bilo na sjeveru u zaseoku Kneže bilo na južnoj strani u uvalama Bačva i Pupnatska luka.

Pišući u svojoj knjizi "Imena župa na otoku Korčuli" o Pupnatu slijedeći otočki izgovor toga naziva i kao "Puknat", pokušao sam protumačiti taj naziv lat. izvedenicom "pro colnata" što znači "put brežuljcima". Od tada pa do danas u daljnjim analizama tog istog naziva opazio sam da se i naziv Pupnat veoma dobro može tumačiti latinskom sintagmom "pro penata"(pinata) a znači "put vršcima" što isto tako veoma dobro tumači realnu stvarnost toga kraja gdje su prisutni mnogi vršci raznih uzvisina a i narod naročite te uzsine zove "Priko vrhova". U tom dakle dijelu otoka koji obiluje brojnim vrsima veoma je razložno nailaziti na naziv Pupnat. Isti naziv veoma dobro odgovara i lokalitetu starog Pupnata o kojemu smo gore upozorili. Paralelnih istovjetnih naziva Pupnat na drugim mjestima ne nalazimo ali nalazimo brojne nazive od Jadrana pa do Drave pa i izvan granica Hrvatske koji su nastali od iste lat. riječi "penna", vršak, sljeme. Tako u V. Luci imamo Pinski rat, u Italiji Apenini. Kad pak početno "p" prijeđe u "v" imamo nazive Vini vrh, Vina gora, Vinišće, Vnetak, a kad prijeđe u "b" nalazimo Binji ratac, Babina, Labin i td. Lat penna (pinna) znači vršak bilo uzvisine ili rta u moru.

U arhivskim spisima naselje Pupnat se prvi put spominje u jednoj Notarijalnoj knjizi 5. ožujka 1346. u grafiji Pupnata, a g. 1388 u muškom rodu kao Pupnat. Ipak se mora reći da je naziv u ženskom rodu u arhivskim dokumentima češći a možemo reći da je teko i pravilnije jer su i sva imena za druga naselja na otoku u spisima uvijek u ženskom rodu, a tako je bilo i u doba Rimljana. Nazivi Blato, Žrnovo i Račišće prešli su u srednji rod jer je hrvatski govornik mislio tu na selo. Što je pak uvjetovalo da se naziv Pupnat "dočepao" muškog roda teško je reći. Možda je govornik tu mislio na brijeg, vrh ili neku pridjevnu izvedenicu u muškom rodu i sl.

 

Iz prošlosti Pupnata

Već smo rekli da je Pupnat jedno od pet straih naselja na otoku Korčuli i da mu je prvi arhivski spomen g. 1346. Iz vremena Rimljana sačuvala se u Pupnatu nadgrobna kamena ploča s natpisom na lat. jeziku i sada se čuva u lapidariju vrta obitelji Kapor u Korčuli.
Za sva stara naselja, prema pisanju V. Foretića, imamo u izvorima zabilježene gastalde i polšćike osim za Pupnat. To je s razloga što je Pupnat bio neznatno selo s veoma malim brojem stanovnika te je u upravnom i crkvenom pogledu potpadao pod susjedno Žrnovo. Pupnat se kao i Kneže nalazio u distriktu Žrnova, ali pokatkad se i ta dva mjesta spominju kao zasebni distrikti. Kad se oformilo naselje u Račišću krajem XVII st župnik iz Žrnova preko Pupnata vršio je svoju službu i u Račišću što jasno ukazuje na proširenost i veličinu žrnovskog distrikta.
O Pupnatu imamo više arhivskih dokumenata tek od početka XVII st. kad je Pupnat imao samo 22 obitelji. Kako je župnik za Pupnat boravio u Žrnovu trebalo je definirati njegove obaveze i u Pupnatu te su tako nastale odredbe za praksu. Pupnat je tek postao župom g. 1625, ali i prije toga g. 1579 vizitator Valier navodi da je " župna crkva sela Pupnat ujedinjena s onom u Žrnovu".Ovaj vizitator u Pupnatu spominje samo jednu crkvu ali joj ne navodi imena. Mi pak znamo da je to crkva sv. Jurja.

Iz Vizitacije pak Mihovila Priuli g. 1603 znamo da je on ušavši u crkvu Bl. Dj. Marije od Snijega izvšio poklon križu budući da se Presv. Sakramenat u toj crkvi nije čuvao. Tada su crkveni prihodi iznosili otprilike 4 dukata a što je crkvi još nedostajalo vjernici su nadopunjali svojim milostinjama. Crkva tada ima prokuratore koji se o crkvi staraju te svake godine polažu račun pred biskupovim vikarom iz Korčule.
U to je vrijeme bio župnik Don Petar Baničević(Banisius) iz Korčule koji je vršio službu i u Žrnovu. On u Pupnatu ima misu dvaput na mjesec a u razne druge zgode oko 40 puta godišnje. On inače stanuje u Žrnovu u određenoj kući. O svemu što ga je vizitator pitao o svemu je davao dobre odgovore. Isti župnik dodaje "kako mu, milošću Božjom, Bog nije dao onih koji se ne ispovijedaju, onih koji su izopćeni ili praznovjerni ili njima slični." Ipak navodi kako Nikola sin Ivana Rošković i Katarina pok Ivana Vlašić žive nevjenčano u rodoskvrnuću i nije ih bilo moguće razdvojiti. Kad su ovi čuli da dolazi apostolski vizitator u Pupnat pobjegli su u sela na dubrovačkom teritoriju (vjerojatno na Pelješac). Za njih je "propisao Ordinarij crkvene kazne a župnik im je dužan zapriječiti ulazak u crkvu". itd.
Vizitacija pak korčulanskog biskupa Teodora Dieda bila je g. 1612. Ona spominje dobra crkve sv. Jurja i župne crkve.Tom zgodom za vrijeme pontifikalne mise podjeljena je sv. krizma "svima koji su to tražili od treće godine na više". Tada je bio župnik Vinko de Paulis (Pavlović). Spominju se i prokuratori crkve Marko Rošković i Marin Matijević koji ispostaviše račune. Prokuratori bratovštine Presv. Sakramenta bili su Ivan Vlašić i Marko Anđelović. Isto tako spominju se i novi prokuratori Nikola Markisović i Luka Rošković kao i dužnici Marin Puljiz i Marko Blitvić. Kao i u drugim mjestima biskup Diedo ostavlja i Pupnaćanima razne zapovijedi i odredbe koje se tiču i duhovnih i materijalnih dobara. Naređuje "da se nabave dva svjećnjaka odgovarajuće visine a ovi koji su tu neka se odnesu u crkvu sv. Jurja. Sama kapela crkve mora biti prostranija kako bi se u njoj mogao sagraditi veliki oltar koji mora imati 3 stepenice ili barem dvije. Kad se sve to napravi oltar će se posvetiti."

Ostale odredbe biskupa Dieda: "nabaviti palij za oltar i dolično podnožje ispod nogu svećenika, križ poviše grede u visini kapele." Umjesto sakristije kao i u Žrnovu služila je jedna skrinja za držanje i čuvanje crkvenih stvari. Zato ovaj vrsni biskup određuje da se napravi sakristija odgovarajućih dimenzija s južne strane oltara u pravcu prozora. A dok se sakristija ne sagradi neka se stave na oba prozora gvozdene rešetke. Tom zgodom župnik je donio veselu vijest da će za ove radove dati svoj doprinos gosp. Andrija Ismaelis u iznosu od 24 ili 25 dukata.
U to vrijeme u crkvi se spominje svetohranište, krstionica, veliki oltar, kalež pozlaćen, kadionica, misnica i td. Još treba nabaviti: svijeće (torce), zvonce za pratnju sv. Pričesti bolesnicima, drugu misnicu, plašt bijeli i crni, uskrsnu svijeću, knjige krštenih, krizmanih, vjenčanih te umbrelu za baldakin. Osim toga "crkva se neka opskrbi bravom i ključem da se može držati zatvorenom kad u njoj nema obreda ni službe Božje."

Iz ovih nekoliko povijesnih podataka možemo zaključiti: o veličini mjesta, o životu tamošnjih vjernika, o njihovim potrebama duhovnim i materijalnim, njihovim duhovnim pastirima, o nastajanju crkvenih objekata i o njihovu unaprijeđenju i td. Ovi podaci vode nas dakle u prošlost i pomažu nam shvatiti mnoge potankosti davnog Pupnata koje su osnovno ihodište svih kasnijih zbivanja u kontinuitetu.
Da je i Pupnat bio na meti neprijatelja s mora možemo potvrditi događajem iz g. 1571 kad je turski admiral Karakozije iz Ulcinja pripremajući se za veliku pomorsku bitku kod Lepanta vršio manevre te na povratku iz Hvara iskrcao brojne Turke u uvali Račišća koji su potom uzašli u Pupnat te preko Žrnova otišli za Lumbardu gdje su ih čekali brodovi za ukrcaj. Ta tuđa, neprijateljska i opaka vojska vršila je nasilja, pljačkala je i ubijala. Nije zabilježeno koja je sve bezakonja u Pupnatu učinila, ali to možemo i sami zaključiti. Pipnaćani i njihova stoka vjerojatno su potražili spas u dolinama gorovitih Klupaca. Tom su zgodom stradala i druga naselja na otoku.

Da je Pupnat obilovao i poharama kužnih bolesti kao i ostala naselja na otoku razabiremo iz prekida gradnje zvonika koji je započet g. 1767, nastavljen 1855 ali je gradnja zbog kuge zaustavljena da bi se dovršio tek g. 1965 za agilnog i marljivog župnika Don Anta Marković(1965-1978). A kao obrana od kuge sagrađena je zaštitniku i branitelju od te opake bolesti i najnovija crkva u Pupnatu ona sv. Roka.
Prošle godine su Pupnaćani obnovili svoju staru vitešku i junačku igru s mačevima "kumpanjiju". Ona je u biti slična kumpanjijama u Čari, Smokvici i Blatu ali se mora reći da ima još više sličnosti sa "moštrom" iz Žrnova. Ovo je i razumljivo ako se znade da su nekada ova dva susjedan mjesta bila pod istom i svjetovnom i crkvenom administracijom. Ono što se posebno pripovijeda i što Pupnatu služi na čast to je činjenica da se nekad za igranje kumpanjije u bilo kojem starom mjestu na Korčuli trebalo zatražiti za to dopuštenje vrhovnog "kralja" kumpanjije u Pupnatu. I sami Žrnovci koji imaju svoj Statut iz g. 1620 bili su dužni poštivati također ovo pravilo. Možda je i za ovu čast presudnu ulogu imalo osmatranje neprijatelja na moru, odnosno propuštanje putnika i dolaznika na Korčulu na relaciji Pelješac-Korčula t.j. Viganj-Kneže. Tu se dakle u Pupnatu na djelu vršila stanovita jurisdikcija.
Da je Pupnat dao i glasovitih ljudi a naročito u službi crkve ne trebamo dvojiti. Dovoljno je doći u župnu crkvu i pogledati grob "Blaženog Marka Tvrdeića" čuvenog franjevca. On se otisnuo od rodnog Pupnata u franjevački samostan na Badiju a otuda u Rimini u Italiju gdje je nakon uzorna redovničkog i pokorničkog života preminuo na glasu svetosti 24 VIII 1785. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Pupnat 3. XI 1877 i čuvaju se u velebnoj grobnici darovanoj od Ivana Ciprijan Farac. Blaženi Mrko proslavio je svoj Pupnat i narod s pravom očekuje njegovu beatifikaciju.
Iz Pupnata potječe i Don Pavo Poša dugogodišnji rektor dubrovačke katedrale, profesor u dubrovačkom sjemeništu te voditelj "popovskog zbora" u Dubrovniku. Bio je čestit hrvatski rodoljub i stup obrane crkvenih prava pa je i bio mučen u vrijeme komunističkog režima g. 1952. Mladu misu rekao je g. 1925 a umro je g. 1980. Pokopan je u Pupnatu na groblju sv. Jurja.

 

Pupnat kao župa

Pupnat je g. 1625 u vrijeme apostoskog vizitatora Oktavijana Garzadoro, zadarskog nadbiskupa i u vrijeme korčulanskog biskupa Teodora Diedo uzdignut na dostojanstvo župe. To je do tada bila neznatna zajednica od 25 obitelji. Do tada je svaka obitelj bila dužna davati župniku 2 librice mletačke godišnje uz druge domaće plodove. Žrnovske su obitelji davale tri mletačke librice. Župnik je bio dužan u selu Pupnat imati sv. misu u zoru na Božić, na dan sv. Stjepana, na drugi dan Uskrsa i Duhova, na sve Gospine blagdane (osim na Svjećnicu) i na dane apostola. Tako župnik nije mogao reći drugu misu u Žrnovu. Osim toga župnik bi u Pupnat dolazio svake treće nedjelje u mjesecu (nedj. od Sakramenta) kao i na Veliki četvrtak. Iz ovolikih obaveza župnika koji je stanovao u Žrnovu razabire se nemogućnost da isti župnik sve to obavlja u oba mjesta kako treba. Zato se tada zaključilo da Pupnat mora imati vlastitog župnika Ipak treba reći da je veliku ulogu u osnivanju župe Pupnat izvršio apostolaski vizitator Garzadoro koji je ušao u "kontroverziju" Žrnova i Pupnata. Biskup Diedo bio je upućeniji u te probleme te se držao malo po strani. On je već otprije imao iskustvo sa Čarom gdje su svi obećavali uzdržavati župnika a poslije se ispostavilo da taj teret nisu mogli nositi.

U prilog uzdržavanja župnika biskup je dokinuo staru obvezu od 2 librice mletačke a nametnuo novu obavezu od 4 librice male mletačke po svakoj kući. Ostali prihodi ostaju za potrebe župne crkve u Pupnatu. Da će obvezu uzdržavanja župnika održavati i pred seljanima valjanom učiniti zakleli su se pred tadašnjim župnikom Don Jakovom Nalis (Nališković) prokurator Žrnova sa svojim Žrnovcima: Marin Radovanović, gosp. Vojvoda, Jakov Bistrica, Jerko Banistor, Dinko Vučetić te svi seljani sela Žrnova a zatim :Juraj Separić glavni prokurator sela Pupnat, Juraj Matušić, Juraj Vulašić(možda Vlašić), Marin Matijević, Nikola Ivandelić te svi seljani Pupnata. Sve je to potvrdio preuzv. gosp. vizitator i odobrio pred gosp. Nikolom Španić biskupskim vikarom i Vinkom de Paulis kanonikom. Na tom spisu potpisan je i Oktavijan Garzadoro, nadbiskup zadarski i apostolaki vizitator te Jakov Nališković, kancelar biskupske kurije u Korčuli koji je tada bio i župnik i sve ovo izvadio iz Vizitacije apostolskog vizitatora i napisao svojom rukom.

U jednom pak dokumentu iz g. 1617 što ga biskup Diedo upravlja "župljanima Čare i Pupnata i klericima biskupije oslanjajući se na odredbe Tridentskog sabora koji govore o tome što će biskup učiniti u slučaju da pojedine župe zbog slabih prihoda ne mogu dolično uzdržavati vlastitog župnika" on navodi najprije za Čaru kako se uvjerio da zbog slabih prihoda ona ne može uzdržavati vlastitog župnika te određuje neka zemljišta ruševne crkve sv. Nikole koja će Čarani obrađivati u korist župnika. Unatoč tome biskup je kao i njegovi prethodnici Čaru podložio župniku Smokvice.
A za Pupnat u tom dokumentu biskup doslovno piše: "A crkvi pak župnoj sela Pupnat pridajemo i vječno sjedinjujemo za uzdržavanje vlastitog župnika druga 4 gonjaja ledine istog nadarja rečenog sv. Nikole u selu Čari ". Izgleda da je biskup Diedo ovim dekretom samo ponovio ono što je već otprije postojalo jer čitamo u Valierovoj Vizitaciji g. 1579 da je rektor crkve sv. Nikole u Čari Don Frano Goriglavić župnik Pupnata i Žrnova. I kasniji biskupi a posebno biskup Španić isticali su siromaštvo Žrnava i Pupnata pa su se domišljali kako pomoći župnicima da kako tako prevladaju teškoće siromaštva.

Istim pak dekretom biskup Diedo određuje 4 gonjaja u Smokvici već njegovom zapovijeđu zasađena koja "mi zavazda dodajemo, predajemo i označujemo klericima koji nemaju nadarja u našoj Korčulanskoj biskupiji da time i oni nešto dobiju od crkvenih prihoda i da predanije služe Bogu, crkvi, biskupu i kanonicima". Očita je bila namjera biskupa da se opća dobra dijele onima koji nemaju.
Da su postojale teškoće da se Pupnat održi kao župa sa vlastitim župnikom u to ne treba sumnjati. Isto je bilo i s Čarom. Gotovo u svim biskupskim Izvještajima sv. Stolici do ukinuća biskupije čitamo kako su "Pupnat i Žrnovo jer su siromašna sela i međusobno male razdaljine pod istim župnikom." Tako je to potrajalo do g. 1850 kada je Pupnat prestao biti župa i vraćen u ekspozituru da bi g. 1896 opet postao župa. Župa je dakle Pupnat utemeljena g.1625 i taj njezin status je bio relativan jer i biskup Španić često piše da je crkva u Pupnatu "redacta". Tako je to poptrajalo do g. 1896 od kada je Pupnat opet župa sa vlastitim župnikom.

 

Crkve

Kako je Pupnat radi svoje malenosti u crkvenom pogledu u svojim počesima vazda bio vezan za župu Žrnovo opravdano tu ne nalazimo mnogo crkava.
Vizitator Valier g. 1579 spominje crkvu u Pupnatu ali ne navodi komu je posvećena. On primjećuje da su vjernicima osigurani sakramenti u Žrnovu. Možemo zaključiti da je to crkva posvećena sv. Jurju koja se spominje već g. 1395 u jednoj ispravi korčulanskog biskupa Nikole iz reda augustinaca. On zadovoljno potvrđuje primitak sume od 4 dukata od Stanice Lupšić i Luke Martinović a to je bilo od ostavštine Vidoša Radaćevića za posvećenje crkve sv. Jurja u Pupnatu U to se vrijeme najvjerojatnije ta crkvica dograđivala ili preuređivala jer je ona na grobljanskom i k tomu na starohrvatskom lokalitetu pa očito potječe iz još starijeg vremena. Biskup Nikola je dakle trebao obaviti posvetu te crkve. Izgleda da je darovatelje obdario i posebnim oprostima. Pupnaćanima je dakle crkva sv. Jurja bila prva a do g. 1600 i jedina crkva. Bila je na neznatnoj glavici izvan naselja(ili bolje između starog i novog Pupnata) uz raskršće antičkog puta prema Knežama i prema Čari, pa ta crkva pokriva jednu izvanrednu točku pupnatskog kraja. Možda je i ta uzvisica onaj vršak po kome je Pupnat dobio ime: pro penata-Pupnata.

Vizitator Valijer piše da crkva ima vinograd neznatnih prihoda za što se brigaju prokuratori. Uz crkvu je i groblje i on piše da nije blagoslovljeno a tako ni crkva. Naređuje da se za crkvu nabavi novi misal i dva željezna svjećnjaka.
Crkvu sv. Jurja posjetio je i Vizitator Priuli g. 1603. te dao odriješenje mrtvima. On spominje oltar sv. Jurja i piše da se tu govori misa na dan sv. Jurja, na dan mrtvih i u vrijeme kad se mrtvi pokapaju. Tada se donese potrebno za misu i ukras oltara. Isti viztator zapovijeda da se crkvu zatvori ključem i da se škropionica za vodu prenese unutar crkve.
Biskup pak Diedo u svojoj Vizitaciji g.1612 navodi da ova crkva ima tri gonjaja vinograda, opaža da postoji u njoj križ ali bez svjećnjaka i naređuje da se popravi oltarna slika ili naslika nova te da se oltar posveti.

Sadašnja župna crkva Gospe od Snijega sagrađena je oko g. 1600 (ili još malo prije) u vrijeme biskupa Kvinčića. Nju spominje u svojoj Vizitaciji Mihovil Priuli. Piše da je sjedinjena sa župnom crkvom Žrnova, da nije posvećena, da je dobro zatvorena, ali da se neka obijeli i šropionica izvana prenese unutar crkve. Crkva ima krstionicu ali se ne upotrebljava. Tako ni sv. ulja. Sve se donosi iz Žrnova. Vizitator bi htio da se sve učini u toj crkvi kao što je to u Žrnovu.

Crkva ima prihoda oko 4 dukata i upotrebljavaju se za potrebe crkve. Vizitator je vidio u crkvi: bijelu misnicu, kalež od smjese srebra i olova te je zabranio upotrebu toga kaleža. Misal župnik donosi sa sobom iz Žrnova.
Izvrsni pak vizitator biskup Diedo g 1612 u toj crkvi nalazi mnogo bolje stanje i s obzorom na svetohranište, krstionicu i mjesto čuvanja svetih ulja. Za svetohranište piše da je dosta dobro pozlaćeno ali da treba nabaviti "pokaznicu s kristalima" za sv. Sakramenat u procesiji. A kapelicu za sv. ulja nalaže učiniti s desne strane velikog oltara i to što prije.

Biskup Španić g. 1673 u svom izvješću na sv. Stolicu a i poslije u drugim izvješćima to stalno spominje da su njegovom brigom restaurirane župne crkve u Žrnovu i Pupnatu te da je podignut mramorni oltar u crkvi u Pupnatu u čast Ivana biskupa trogirskog koji je on i posvetio. Pobožnost prema sv. Ivanu Trogirskom bila je razvijena i u gradu Korčuli. Dolaskom biskupa Andreisa Trogiranina ona je stalno u usponu. I na slici Španićeva oltara u katedrali vidimo uz likove sv Antuna, sv. Josipa i sv. Ivana Trogirskog. Isto je biskup Španić htio postići i u Pupnatu. On pupnatsku crkvu oslovljava kao "dokinutu(redacta)radi većeg dobra puka" što znači da više nije župa. Ono što je posebno važno za Račišće tu čitamo: "Blizu je mjesto zvano Račišća gdje su novi stanovnici. Imaju malu crkvu nedavno sagrađenu ali bez kapelana, zato i ondje dušobrižnik Žrnova i Pupnata vrši pastvu; mise pak ne govori. Mi smo istu crkvu i oltar blagoslovili". G.1703 za Račišće isti biskup Nikola Španić piše da su to mjesto naselili bjegunci iz turskih zemalja i da iako radi siromaštva nemaju vlastotog župnika ni slavljenje mise, ipak je njegovom brigom određen svećenik koji će tamo imati misu u dane svetašnje i dijeliti potrebne sakramente. Biskup pak Marin Drago g. 1711 piše da su Račišće naselili pred 3o godina turski podanici s Neretve i da ih tamo ima 12 obitelji.
Crkvu Gospe od Snijega posvetio je g. 1772 korčulanski biskup Mihovil Triali pošto je barem dvaput dostatno proširena i produžena. Taj je biskup još godinu dana ranije imenovan zadarskim nadbiskupom ali je vjerojatno poradi ranijih aktivnosti u toj župi došao na posvetu crkve u Pupnat. Ta crkva sada ima 4 oltara kao i oltar prema puku.
Iz novijeg su vremena zavjetna crkva sv. Roka i špilja Gospe lurdske.

U XV st u Knežama je postojala crkva sv. Dožnija("sub sancto Doxnio"). Prije II svjet. rata bila je započela gradnja crkve sv. Terezije također u Knežama. Izgleda da će se u naše dane ta gradnja privesti kraju i crkva završiti. O tome sada briga župnik iz Račišća.

 

Župni ured i bratovštine

Najstariji župnici Pupnata su isti kao i u Žrnovu. Neke smo od njih već i spomenuli kao Don Frana Goriglavić, Don Petra Baničević, Don Vinka de Paulis, Don Jakova Nališković. Oni su većinom bili iz grada Korčule. Ostale župnike lako doznajemo iz matičnih knjiga u Pupnatu.
Kako je Župni ured vodio u početku župnik iz Žrnova očito je da su bile iste matične knjige za oba ova mjesta. God. 1603 vizitator Priuli već pita župnika o matičnim knjigama a ovaj odgovara da o tome vodi bilješke. Sadašnje župne knjige počinju g. 1713 a znade se pouzdano da su ranije stradale od požara.
Župna kuća je obnovljena g. 1852 što bi značilo da su Pupnaćani imali župnu kuću i onda kad nisu imali vlastitog župnika. Time su pokazali dobru volju da župniku osiguraju stan kad on bude k njima došao.
Svi najstariji vizitatori kao Valier, Priuli i Diedo spominju bratovštinu presv. Sakramenta koja je imala dužnost brinuti se za presv. Sakramenat, Sv. pričest bolesnicima. vječno svjetlo u crkvi uz Svetohranište. Tako je to bilo i u drugim župama. Danas je pak važna bratovština Gospe od Ruzarija, koja postoji u većini župa na Korčuli. Te su bratovštine nastajale u stoljećima poslije bitke kod Lepanta kad se pobožnost Gospine krunice naglo kod nas širila. Ovi bratimi podržavaju bogoslužje i procesije i daju mu sjaj i ljepotu i izgled a primjer svima pravim vjernicima.

 

Neki statistički podaci

Danas župa Pupnat nema više od 350 stanovnika, a nekada je imala i do 800. Pogubno je za župu i za narod kad mnogi mladići ostanu neoženjeni kad mnoge domaće djevojke odlaze u gradove i više se doma ne vraćaju. Nekad su Pupnaćani odlazili u tuđi svijet trbuhom za kruhom i u Australiju, Novi zeland i td. Njastarija statistika stanovcništva za Žrnovo i Pupnat je ona biskupa Kvinčića iz g. 1594 a to su samo "duše od pričesti" njih oko 300. Vizitator Priuli (1603) navodi da je u Pupnatu 20 0bitelji sa 60 "duša od pričesti" sveukupno 110(za Žrnovo:170 0d pričesti a sveukupno oko340). Biskup Diedo(1611-1625) navodi da u Pupnatu ima 25 obitelji. U Izvješću pak Mihovila Trialija iz g. 1763 stoji da Pupnat ima 65 obitelji sa 370 župljana. Tada je Pupnat veći od Smokvice(355 u 68 obitelji). itd.
U Pupnatu postoji samostan časnih sestara "Trećeg reda sv. Frana", Kćeri milosrđa iz Blata od g. 1940. Najprije su stanovale u privatnoj kući a u vrijeme župnika Don Anta Marković župa je sagradila posebnu kuću za časne sestre u kojoj je bila smještena i mjesna ambulanta. Sada su tu tri sestre. One pomažu u crkvi, na vjeronauku, vode pjevanje itd. U Pupnatu postoji i osnovna škola ali samo za 4 niža razreda. Ostala 4 razreda idu u školu u Žrnovo. Djece je nažalost sve manje, a sada ih ima u osnovnoj školi samo 26.

 

Namjere za budućnost

Pupnat oduvijek slovi kao župa odana vjeri i katoličkoj Crkvi. Tu se odvijaju lijepe svečanosti na svetkovnu "Gospe od Sniga" kao i na dan "Blaženoga Marka" Sav narod u bogoslužju sudjeluje svom dušom i td.
Ono što bi bilo za Pupnat ovog časa najvažnije to je da se zaustavi izumiranje i biološko propadanje. Zašto je sakramenat ženidbe toliko potreban? Jer je svet i bez korištenja te svetosti narod nestaje, nema naroda. Dobar katolik će to lako shvatiti inače će zanijekati samog sebe.
Potrebno je nadalje kao i drugdje posegnuti za pravim katoličkim identitetom i vrlinama što nam ih preporuča sv. Evanđelje. Da bi se u tome uspjelo nije dovoljno ono što sada činimo. Potrebno je učiniti nešto drugo i nešto novo. Vjeru k tome treba osnažiti praksom jer se lako dogodi da iako smo vjernici mnogo toga se uvuče u naš život što je posve oprečno vjeri.

Sve ono bogatstvo duhovnih oblika što nam ih je prošlost kroz mnoge biskupe i svećenike ostavila treba njegovati, ali sve strukture crkvenih udruga uključujući posebno djecu i mladež treba opet i baš sada zadojiti čistoćom sv. Evanđelja. Isto tako treba težiti za većim jedinstvom i mirom. Tako će se i Pupnat s lijepom perspektivom pripremati za ulazak u treći milenij kršćanstva. U tome neka pomognu molitve "Bl. Marka" velikog pokornika i zaštita Nebeske Majke Gospe od Snijega!
(Do sada sam za "Dubrave hrid" pisao. o Korčuli, Smokvici, Čari, Žrnovu i Pupnatu. O Pupnatu sam pisao reletivno opširnije nego o drugim župama s razloga što sam htio da i ta najmanja župa dobije povijesno znanje o vlastitim korjenima. Za to je, razumije se, trebalo ne samo potražiti povijesne izvore rasijane tu i tamo ne go ih je poslije trebalo i pročitati.)

U Žrnovu, 10. lipnja 1998.
Don Božo Baničević, župnik