Prilozi povijesti naselja ČARA

(Napisao: gosp. Marko Marelić - S. Francisco - USA)
--> Marko Marelić osobna stranica

 


HISTORIJA "LEGENDARNE DEVET BRACE CRNOMIRA"

Pocetkom sestog i sedmog stolijeca nase ere, Slavenska plemena pod pritiskom Huma i Avara, ubrzo su zaposjedali Balkanski Poluotok te takodjer i ILLYRICUM dotle posledujucu pokrajinu DALMATIA. Mnogi od tih Slavenskih plemena, sa poteskocom su se probili do Dalmatinskih otoka, dok su drugi dotle u mjesavini ILLYRICUM zivljen, napadali su Romane i isto Venecianske osvajace, nacinom gusarskim napadom i otmicom njihovih brodova, odnosno Galija, pocevsi oko godine 950 nase ere.

Otok CORCYRA NIGRA, danas zvana Korcula, najzad je dobila sa teskim probivanjem nove doseljenike, od kojih su se vecinom nastanili u selo (pod Grcku, u sestome stoljecu prije nase ere zvano XAPA, pod Latinsku zvano CHARA) a pod Hrvatskim imenom zvano CARA. Izmedju novih Hrvatsko Slavenskih doseljenika, bila je obitelj CRNOMIRI, CAVICI, DAGAROVI, TASOVICI i drugi. Ovi novo doseljenici, nasli su u Cari, pitome staro-mjestane obitelji LAUS, koji je korijen Staro-Grcki, jer su Grci njih kao svoje Obitelji u Caru donijeli, u petome stoljecu prije nase ere, te cije je ime najstarije danas na Adriatic Archipelago, t.j. Jadranskome Archipelagu. U pomenutom vremenu, kada su Grci zaposjeli CORCYRA NIGRA od ILLYRIA, danasnjem otoku Korcula, dali su ime KERKIRA MELAINA, a Caru danas zvanu, imenovali su XAPA, sta u Engleskom znaci JOY, pod Hrvatsku znaci RADOST-VESELJE! Zasto su Grci nazvali CARU--XAPA? Zato, jer je to jedan najbolji polozaj na otoku. Mjesto je ispod velikog brijega, zasadjenom ogromnom sumom u to doba. Ispod brijega je divno i veliko polje, koje posjeduje divni pogled na more. To je bio za Grke divan i suncan polozaj, sta je zasluzio ime XAPA, to jest RADOST.

Medjutim, zasto su Grci nazvali u to doba danasnju Korculu od CORCYRA NIGRA, KERKIRA MELAINA? Zato, posto je danasnji otok Korcula tipicno slican Grckome otoku (pod nasu zvanom Krfu, a Grckome zvanom KERKIRA). Oba otoka imaju tipican teritorialni izgled. Oba otoka su duljinom uz obalu. Oba otoka imaju istu klimu. Na oba dva otoka rastu: Vinova loza, Narance, Smokve, Rogaci, Lemuni, Maslinovo ulje i usjevi istih vrsta. Jedino, danasnja Korcula a ondasnja KERKIRA MELAINA, je bila ogromno sumovita, tako da su joj dodali ime MELAINA.

Vrijedno je znati, da su LATINI za vrijeme njihoveg vremena, zvali Korculu danasnju "CORCYRA NIGRA" a danasnji Krf CORCYRA, sta je rijetko da se dva otoka zovu istim imenom. Docim, danasnja Korcula se je razlikovala sa plus, Nigra, posto je bila nevjerovatno sumovita u to vreme B.C. ranog doba.

Po dolasku Crnomira i ostalih u CHARA, ovi su se bavili Ratarstvom i Stocarstvom. CHARA-sko polje je bilo zasadjeno psenicon i Jaricem (Jecmom). Ovi su nosili svoje usjeve na prodaju u danasnju luku Zitna, po kojem je i dobila ime Zitna. U to vrijeme bile su strasne hladnoce, tako da se vinova loza nije sadila po poljima jer se je smrzavala-pozebla. Zato i do dan danas se vide ograde po vrsima brijegova, gdje je jedino sadjena vinova loza i masline, koje i tu nisu stalno uspjevale od hladnoce. Koji je teski trud bio rada covjeka, kad vidis milijone kanena u gradjenim mejama. Svaki kanen je ljudska ruka postavila.

Posto su Venecianski osvajaci u desetome stoljecu zagospodarili Adriaticom, Istrom i Dalmatinskim otocima, na celu zloglasnog PIETRO ORSEOLO II, koji je sa gvozdenom rukom ubivao Hrvatski zivalj. Ovaj je preuzeo titulu di DUCA di DALMATIA e di CROATIA. Naprasiti PIETRO ORSEOLO II, postavio je ogromne poreze i danke u to doba siromasnome narodu sela CHARA-e. Pravo u to vrijeme bio je glavar sela (CHARA) Care PETAR CRNOMIR, stariji brat od devet brace CRNOMIRA i jedine sestre ZORKA-e. OVU PRIPOVJEST JE MENI ISPRICAO MOJ DJEDA PO MAJCI, LAUS VICKO POK. LUKE, KOJU JE PRIPOVJEST ON CUO OD SVOG DJEDA MARINA LAUS, KOJU JE HISTORIJU ON CITAO IZ PRIJE IZGORJENIH CARSKIH KNIGA OD FRANCUZA, 1806-1812 GOD. Petar CRNOMIR, kao Glavar siromasnog sela CHARA, na zahtjev Mletackog kneza, otisao je u Korculu da iznese njegovo opravdanje, zasto nece ili nemoze da odgovori na Knezev zahtjev. On je iza gradskih zidina ispricao Mletackome Knezu: da je selo vrlo siromasno, i da i pored najbolje volje, nemoze da Knezu dade tako veliku Knezinu. Knez je Petru odgovorio, "Ako ne dades Danak ili Knezinu, odrubit cu Ti glavu." Petar je zatim ispustio vjetar i reko "Knezu, kad me nerazumis, davam Ti dva P... od veselog srca." Zatim je Petar pobjego iza gradskih zidina, skocio na privezanog konja i pobjego put CHARA putem gornjega Blata. Zatim je Mletacki knez naredio svojim vojnicima, da idu za pobjeglim Petrom te da ga ziva uhvate ili ti ubiju. Mletacki vojnici su tjerali Petra i bacali Buzdovane na njega da ga ubiju. Jedan Mletacki vojnik je bacio Buzdovan i smrtno ranio Petra Crnomira, Glavara sela CHARA. To mjesto gdje su Mletcani ubili Petra Crnomira, zvase se KLO-KOLINO.

Vjest je zatim brzo stigla do CHARA, da je Petar Crnomir ranjen od Mletackih Vojnika na mjestu zvanom KLO-KOLINO, te da je malo posilje toga ispustio Dusu. Zatim su osam Brace Crnomira pozurili put Curzola, da se osvete za svoga ubijenog brata i heroja. Pored osam brace Crnomira, pridruzio se je do jedan zivuci CHARA-nin. Ovi su stigli do zidina od Curzola, ali Mletcani su zatvorili Gradska Vrata. Borba se je i preko zidina nastavila. CHARA-ni su tri dana se borili preko zidina, i imali su mnogo mrtvih i ranjenih. Gladni i istroseni CHARA-ni su potrazili pomoc od sviju sela na otoku Curzola, nasto se nitko nije odazvao od nijednog sela, osim selo BLATO, sa svojim na celu Glavarom MONCIMULO, koji i pored najbolje volje nije sa CHARA-nima mogo da svlada ogromnu po broju i naoruzanu Mletacku Vojsku. Nek je Blatskom narodu vjecna cast a Glavaru MONCIMULO-SLAVA. Obitelj MONCIMULO su u historiji Blata za dugo imali Glavare sela, kao i Banicevici u selu CARI.

Mletcani su dobili pojacanja u tri borbena dana iz Spalato i u Galiama se vojska njihova sa mora prebacivala preko zidina u oklopjeni grad. Zatim Mletcani, kao mnogo brojniji u vojci i naoruzanju, otvorili su Gradska Vrata, gdje je sest brace Crnomira tesko ranjeno, docim dva brata su ubivena i jedina sestra Zorka.

Zatim je Mletcka vojska, na komandu PIETRO ORSEOLO II, krenula put CHARA, te stizuci siromasnome selu, sve su kuce popalili, a kucu brace CRNOMIRA do temelja unistili. Kuca brace Crnomira bila je ispod kuce Jakova i Marka Tomic Mafrina. Crnomiri su pojili svoje knoje iz prije bijase dviju lokava ispod njihove kuce. Lokve su bile udubane u masovnoj glina-ilovaca. Povrh ovih je poslije Austrija nagradila veliku sisternu, na kojoj se je mnogo puta igrala Companija Care.

Posilje su Mletcani strpali sest tesko ranjene brace Crnomira u Galije, te ih poveli put Venecije. Sest brace Crnomira su predali u podzemne tamnice t.z. CATACOMBE, gdje su od gladju i bicevanja zavrsili mlade i izcrpljene zivote, sa strasnom smrtcu. PIETRO ORSEOLO II, ubojica obitelji castne brace Crnomira i njihove sestre Zorke, bio je absolutni DUZD VENECIJE, od godine 991 do 1009, kada je zavrsio kako je i zasluzio.

Citaj pjesmu "SMRT BRACE CRNOMIRA" izpjevanu od MARKO MARELIC pok. Antuna, u San Francisco, California, USA, Decembra 1960. Iz izgorenih CHARA Parokskih historickih kniga, od Francuza, 1806-1812 g. spominju se od ubivenih CRNOMIRA imena: Stariji brat PETAR, GLAVAR SELA CHARA, Brace: STOJAN, DAMJAN, NIKOLA, ANDRIJA, MATIJ, UROS i LUKA, Ostalog brata ime nepoznato, Jedina Sestra ZORKA.

Nakom ubistva CHARA-skog Glavara i heroje PETRA CRNOMIRA i njegove brace i sestre ZORKA-e, CHARA-ski puk se je zakleo Bogu i buducoj generaciji, da se osvetiti Mletcaninu za ubistvo njihovih Heroja.

Jednog ranog proljetnog jutra, Mletacki Knez je krenuo iz Curzole na put preko otoka. U pratnji stotina vojnika, jasuci na konju i pred sobom imajuci psa Vucjaka, stigao je do Malog Dubova. Njegovi vojnici naoruzanjem zamoreni, ostali su oko 300 metara iza njega. CHARA-ski puk je vec pripremio zasjedu. Kad je Knez stigo prijedjelu jelen rog i macke, CHARA-ni su najprije ubili Knezevog psa vucjaka te zatim napali Kneza i sa batom ga ubili. Odvukli ga sa puta, na mjesto gdje je danas njegov grob. Njegovi vojnici su stigli do CHARA-e i gdje je trebao biti sa Knezom sastanak, brzo su uvidjeli da je Knez otet ili ubijen. Zatim su pokupili CHARA-ne i postavili im pitanje: Tko je ubio Kneza, CHARA-ni odgovorise "Ubio ga je bat", Mletcani zatim pitaju CHARA-ne, a tkoje nosio bat, CHARA-ni odgovaraju jednoglasno "NOSIO GA JE SVAK!". Zatim su Mletcani ubili mnoge CHARA-ne i popalili i ono malo sta je ostalo kuca u CHARA-i.

PETAR CRNOMIR JE POKOPAN OD CHARA-skog puka u danasnjo grobje ispod borova, sa velikom plocom i krizem ravnom zemlji. ISTOK I ZAPAD, na kojem je do danas nadpis PRO PATRIA, znaci; poginuo za DOMOVINU. Ubojstvo i smrt Petra i brace Crnomira, bilo je u mjesecu lipnju 1006 god.nase ere.

Priredio u San Francisco California, USA, February 9, l999 g.
MARKO MARELIC pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


ZABILJESKE

1. Mjeseca Lipnja 1006 god., kada su Mletcani ubili devet brace CRNOMIRA i sestru im Zorku, CHARA-ski puk je nazvao malu crkvicu CHARA-e imenom Crkva Sv. Petra, u ime glavara ubivenog Petra Crnomira. Mletacka crkovna vlast u Curzola se je tome strasno protivila, tako da za punih 250 god. CHARA sa CURZOLA nisu imali normalne duhovne veze. Glasovi su u CURZOLA i svima mjestima-osim Blata-kruzili, da su CHARA-ni zli i opak ljudi.

Docim, to nije bio samo izoliran slucaj spora CHARA-skog puka i tvrdoglavne Mletacke-Crkovne Vlasti u CURZOLA. Takodjer je Bizantine Patriarch Michael Cerularius iz Constantinople 1054 g. proglasio nezavisnost svoju od vlasti Rome. To nije bila tako laka odluka, upravo u to vrijeme. Rome je pravio odluke u korist vladajucih Kolonialnih sistema, sto je uto doba stvorilo nepoznatu dotle administrativnu krizu za Romanske Vjerske upravljace. Feudalni sistem uzese kontrolu u citavoj Europ-i, koji je trajao poslije sve do sesnajestog stolijeca.

U 13-tome stoljecu, postala je CHARA-CURZOLA opet normalna veza, u pogledu duhovnog suardjivanja. To je uslijedilo, nakom stoje Mletacko-Romanska crkvena vlast pristala da se Crkva CHARA-e CARE zove Crkva Svetoga Petra, ubivenog Glavara sela CHARA-e, CARE.

2. CHARA-ski puk je posadio danasnji cempres u znak Petra Crnomira, u vrijeme kada je njihov heroj PETAR ubiven. Cempres je imao na deblju nadpis od bronza na kojem je pisalo: Selo CHARA u spomen Petra i brace Crnomira. Taj je nadpis sa plocom nestao 1571 god. kada su Turci navalili na CHARA i opljackali svaku vrijednost, te Crkvu Sv. Todora i Svetoga Stjepana. CHARA-ski svecenik i glavar sela se je sakrio u Kastel-kojemu nema dana izgradnje-kod bivseg Gabriela Lausa kuce, iz kojih fumara su vrucim katramom, zivim klakom i gorucim sumporom Turke poljevali. U to vrijeme, postojalo je malo selo Gradina, izmedju Smokvice i Blata. U to doba, u CHARA-i se je pjevala pjesma, "Oj Gradina malo selo, do tri dana neveselo, doce Turci Katalani, nace te se svi poklani." Poslije u 1674 god. Biskup Spanic je taj kastel oduzeo od jedne stare zene, zadnjeg roda Cavic. Kastel je bio ostecen od Turaka te ga je on popravio, izkopa jedan kamen iz zida na kome pise 1674 godina sa njegovim imenom.

Biskup Spanic je mnogo vremena godisnje proveo u t.z. njegovom Kastelu. Carani ljuti na njega sta je neposteno uzeo Kastel od stare zene, jednom prilikom su mu sa licnim izmetom oprskali vrata, nasto je Biskup Spanic prokleo CHARA-u da nikada ne bude u njoj naobrazenog covjeka. Ovaj receni slucaj su neki u CARA-i poslije 300 godina zamjenili neznano, da je to bio slucaj sa Popom Busko koji je zivio u kuci obitelji Capor te imao i malu crkvicu pored kuce. Ja nisam podsve religiozna osoba, ali nisam ni bezvjerac te se smatram do idem po sredini. Ali kako bilo da bilo, mi smo CARA-ni imali dva mlada i intelegentna ucitelja 1912 god. Jedan je bio Krajancic Bartul Jozo, sin bivseg Glavara CARA-e, drugi je bio sin Marije Banicevic zene Jakova. Oba dvoje su 1914 god. mobilizirani u Austrisku vojsku te oba su poginuli na Tirolu. Te ubiven je inteligent sin Andrija Krajancic od Markice Suda, koji je bio Direktor Carskog Podruma. Takodjer smo imali ucitelja Anteta Laus sina Veseljka, koji je poginuo na Dubovu u magli sudarom autobusa. ETO, SADA SUDITE!

3. Prvi put u historiji CARA-skog cempresa da ga je t.z. sijun ostetio i slomio mu vrh na Velu Gospu 15-tog Augusta 1935 g. u duljini od 17 metara. To je bio moj rodjendan i ja sam bio prisutan, kad mu je Ivan Tvrdeic Mrsa izmjerio slomjenu duzinu. Isti cempres je udarila strijela 1927 g. te trulo unutrasnjog cempresa je pomogla sijuna da ga obori.

4. Kada su Grci zauzeli danasnju Korculu u petome vrijeku prije nase ere od ILLYRA, ILLYRI su koristili Korculu kao Dalmatinski otok robova. Danasnja CARA bila je centar smjestenih robova. Robovi su bili u lancima na nogama. ILLYRI su ih nemilosrdno i kruto tretirali. ILLYRSKE glavesine su vjerovali; ako je njihovo tjelo na vecoj visini pokopano, da ce im dusa biti blize Boga. Stoga su gradili svoje grobove na vrhu brijega. U grobove su postavljali razne i vrijedne zare i novcice u kovini i drugo. Zatim su im robovi donosili za pokrice grobova ogromne mase kamenja, pretvarajuci ih u velike gomile, bojeci se da se grobove ne pokradu. Takodjer su robove prodavali velo posjednicima zemlje. Ovi robovi su poslije morali otkupiti sami sebe, sto to nije bilo lako.

Grci su nastavili sa istom praksom. Te sjeti se rijeci PTOLEMY. Ime Grcko XAPA i robovski centar zavreme ILLYRA, kao i drugo, godinama sam studirao iz davnih historickih knjiga. Jedna je u serije od ovih: ALLYN and BACON'S SERIES OF SCHOOL HISTORIES. THE ANCIENT WORLD FROM THE EARLIEST TIMES TO 800 A.D. UNIVERSITY OF MINNESOTA, MINNEAPOLIS June 1904.

Priredio u San Francisco, California, USA, February 9, l999 g.
MARKO MARELIC pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


APPENDIX - NADOPUNJAK

A. Staro-Grckog prezimena LAUS, jedino je originalno u selu Cari, na otoku Korculi i Dalmatinskome Archipelago-u. Navodno se je obitelj iz Care preselila u selo Zrnovo na Korculi, te tamo i danas oni zive, i imaju trgovinu u gradu Korculi.

Takodjer su Romani osvojili mnoge Grcke rijeci i kultura, u petome vjeku prije nase ere, kada su Grci zauzeli Syracuse na Sicily-ji, te naselja od kraja do kraja Mediterranean. Izmedju tih vaznih Grckig kolonija bijase; Terentum u Italiji, CORCYRA na ADRIATICU-danasnja KORCULA, Marsilia (Marseilles) u Gaul-u, Olynthus u Thrace, Cyrene u Africa i Bizantium na Bosphorus.

B. Pietro Orseolo II, bio je Venecianska najveca drzavna t.j. Republican-ska licnost vladajuceg systema. On je davao Dalmatinskome Knezu sa sjedistem u Korculi, svaka naredjenja i upustvo, da pod DUZD-evom na redjenju ubije, hara, stvara zakone i poreze podjarmenome narodu. Zato su Carani ubili Mletackog Kneza, kao osvetu za svoje mjestane i Heroje DEVET BRACE CRNOMIRA i jedine sestre im ZORKA-e.

C. Grcko ime XAPA. Latinsko ime CHARA a Hrvatsko ime CARA, kroz vjekove Carski narod nije ispod tudjina zvao svojeg sela tudje ime, vec je u starim zabiljeskama zvao svoje selo Kcara. To je bila jedino slovkana i verbalna nagodba izraza svoga sela, jos vise kad je "K" u Latinskome i Italijanskome jeziku i dictionari skrajno ograniceno. Medjutim, tudjin je uvjek zvao sa vlastitim izrazom selo danasnja CARA. Takodjer, Hrvatsko zivlje nije nikada priznavao tudji jezik, i ako je bio oko 15 stoljeca pod jarmom tudjina, sta je druciji slucaj bio sa South America. U 500 godina poprimili Spanjolski i Portugalski jezik, gdje je jezik Maje i Imke otiso u vjecni zaborav.

Tko bih nam ikada reko da nemamo svog Nacionalnog ponosa. Medjutim, posto je tudjin donosio u glavne gradove Dalmatia svoje nacionalne tlacitelje, Romans i Franks, CARA-ni su ih zvali Tolomasima i Frankovcima. Pod Hrvatsku Tolomas, to je Grcka rijec Ptolemy. Sistem koji sistemazira ideje njegovog prehodnika, posebno Apollonius i Hipparchus. To se odnosi na Romanske simpatizere.

Frankovci su Njemacki simpatizeri kada su Franks zauzeli Italiju i dio Dalmatie te ostavili njihove simpatizere u Dalmatinskim gradovima. P.S. Ivan Tomic-Gambor muz Darice koji danas zive na bivsem imanju MARKA TOMIC-CUKE, prilikom izkopa ispod kuce, je pronasao TERRA COTTA zaru, koja je valjani dokaz mjesta i unistenja kuce-od Mletcana-BRACE CRNOMIRA. Ako bih Ivan Tomic Gambor, htio da dade Kulturnom Drustvu Brace CRNOMIRA. Tu zaru kao vjecni predmet njihove uspomene, ja sam voljan da platim Ivanu Gamboru $300.00 Americkih dollara u ime Drustva CRNOMIRA.

Priredio u San Francisco, California, USA, February 9, 1999 g.
MARKO MARELIC, pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


DALMATINSKI GUSARI
(Dalmatian Pirates)

Prvenstveno kroz trgovinu, ali isto kroz povremenu i opreznu upotrebu snage (istu kao opustos i unistenje Comacchio-mjesto na Italijanskoj strani obratno Istri - u 930-im godinama) Venecija, do 1000 god. je prosirila njezinu teritoriju upliva preko Sjevernog kraja Jadranskoga Mora, zaokruzujuci Istarski poluotok na suprotnoj strani obale. Ovim, Zalijev Venecije postane siguro zakloniste za prodiranje Venecianskog brodskog opremljenja.

Srednji dio Jadrana medjutim, dalje ostaje neobranjen-nicija vlasnost-posebno za Venecijanske brodove. Juzno od Istre uzduz Dalmatinske obale, Slavenski napadaci sa gornje strane Balkana, bjese zauzeli kontrolu, gdje se Neretvanska Rijeka slijeva u Jadransko More. Takodjer i otoci koji su pred Neretvanskim zalijevom, kao LESINA (HVAR), CURZOLA (KORCULA) i LAGOSTA (LASTOVO), koji leze pred rijecnim zaljevom braneci njen ulaz. Sa toga utvrdjenja, Slaveni sa tih pozicija porinuvsi neprestalan napad na Venecijanske trgovacke brodove, koji pokusavajuci da dosmu do Sredozemlja. Ponekad Slaveni dobise udruzenje drugih napadaca bivsih Romanskih gradova, sa gornje Dalmatinske obale kao Zadra i Splita. Na njihovoj prilici, Slaveni napadase i druge Dalmatince takodjer.

Poslije nekoliko neuspjesnih, a ponekada porazujucih, Vojnicki napad na Dalmatinske Gusare u kasnom 9-tom do 10-tog stolijeca, Venecianci prosto skupo nagodivsi se i placajuci godisnji Danak, za sigur prolaz Venecijanskih trgovackih brodova kroz sredinu Jadrana.

Od dana njegovog izabranja kao DUZD u 991, DUZD PIETRO ORSEOLO II, pleteci mrezu diplomatskim nacinom, kroz Sjeverni Jadran i gornju obalu Dalmacije, kao fundamenat za totalno unistenje Dalmatinskih Gusara.

Sa mojim najboljim znanjem i iskrenosti, preveo sam sa Engleskog na Hrvatski jezik.

Priredio u San Francisco, California, USA, February 9, 1999
MARKO MARELIC, pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


VENECIJA KAKO DA ZAUZME DALMACIJU
(Venice Acquires Dalmatia)

Za najmanje pedeset godina, Venecijanski trgovci su dozvolili haranje slavenskih gusara, concentrisani okolo rijeke Neretve na Dalmatinskoj obali, ponekada pomognuti od drugih Dalmatinskih susjeda, kao neizbjezni dokaz zivota. Zavrsno, trgovci prihvatise obicaj to prosto placajuci im godisnje sigur prolaz kroz sredinu Jadrana.

PIETRO ORSEOLO II - bijase od drugcijega misljenja. Od dana njegovog izabranja, kao 24-ti DUZD Venecije, 991 god. od svojih 30-tih godina starosti, sa paukovom mrezom diplomacije, kroz Sjevernu Dalmaciju i gornju obalu Dalmacije kao temelj za totalno unistenje Dalmatinskih gusara, i Venecijansko glavno teretorialno prosirenje prostora.

Poslije koristeci diplomatski da izolira Neretvanske Slevene od njihovih susjeda u bivsim gradovima ispod Romana u Dalmaciji, ORSEOLO licno postavljajuci na more na dan Uskrsnuca 1000 god. na celo jednu od naj-jacih flota ikada vidjena prije na Jadranu. Kada se je te flota Namakla sa silom blizu, mnogi od NERETVANSKIH VODJA su se odmah predali bez ikakoveg otpora. Otoci Neretvanskog zaljeva, koji do tada bjese nepokorovajuci, brzo najdose njihove Gradove duznoscju i sistematski napadnuti i zauzeti.

Kada se je PIETRO ORSEOLO II vratio u VENECIJU sa kompletnim triunfom (pobjedom), snaga gusara je slomjena zauvjek, docim, DUZD je dobio daljne titule.

P.S. Moja privedba sa Engleskog na Hrvatski jezik je ucinjena sa mojim najboljim znajem i iskrenosti, sa stranice 1 od 2.

Priredio u San Francisco, California, USA, February 9, 1999
MARKO MARELIC pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


KRATKI ODGOVOR ZBORNIKU ČARE

1. Dali itko znade bolju istinu od historiji CARA-e negoli sami staro-stanovnici sela XARA, CHARA, KCARA i CARA-e, i njenu pismenu historiju izgorjena od Francuza 1806-1812 god.?

2. Zasto su stranci pisali historiju CARE, pozivajuci se na dokumente onih koji nisu zivjeli u XAPA, CHARA, KCARA, CARA-i?

3. Zasto ne spominju PIETRO ORSEOLO II Duzda Venecije? Samo Caru od 13-tog stolijeca n.e.

4. Zasto su CHARA-ske izgorjele arhive od Francuza 1806-1812 spomenule PIETRO ORSEOLO II kao ubojicu CHARA-skih heroja Brace CRNOMIRA?

5. Zasto spominju KNEZEV GROB u zborniku. Dali su otisli na lice mjesta, uvjerili se ili obratno. Ako postoji, kako njihove arhive nemaju opceg dokumenta od istom? Ja sam licno bio i vidio gdje je Knezev grob.

6. Zasto i za koji razlog, bogate CURZOLA arhive nemaju pojma ni traga od ispaljenju CHARA-skih historickih kniga i dokumenata od Francuza 1806-1812 god. Koji je razlog da CHARA nema ikakvih dokumenata prije 17-tog vjeka?

7. Koji je razlog da se je tako slucajno mala Crkva u CHARA-i nazvala Crkva Svetoga Petra. Dali u opce znadu od sporu CHARA-skog Puka sa Mletackom Duhovnom upravom u CURZOLA u pocetku II-stoga stolijeca nase ere, glede imenovanja CHARA-ske male Crkve imenom Svetoga Petra, ubivenoga Glavara sela CHARA-e?

8. Dali su historicki dokumenti u CURZOLA bili izgorjeni i od koga, kad nemaju fakta od jednom postojecim CRNOMIRA? Jos vise kad se iz izgornjenih CHARA-skih kniga od Francuza 1806-1812-te god. spominje da je Petar Crnomir bio u CURZOLA, odgovarao Mlet. Knezu za Knezinju, te ubiven na mjestu CLO-KOLINO, od tome arhiva CURZOLA nema nista zapisano.

9. Dali su Kastrapeli i ostali nesto zaboravili navesti dobrog od CHARA-i?

10. Nije bila Sestra Brace Crnomira Marija, nego Majka Antuna Banicevic, pok Jakova.

11. Don Bozo Banicevic u svome opisu hisstorije imena Care pise slijedece: U Paulinijivoj Povijesti otoka Korcule 9. Prva, odosno najstarija arhiva grafija za Caru glasi Kzara. Inace, naziv za Caru pisalo se sluzbeno sve do pocetka ovog stolijeca Kcara. Ostale grafije ukratko govoreci su ove: Kcara, Ziara, Zara, Ccara, Carra.10 Biskup Kvincic pise u svom izvescu Fzara (1594), a Apostolski Vizitator O. Garzadoro g. 1624 pise Scara i Sccara. VELECASNI Don Bozo Banicevic je jedna Najcasnija Vjerska licnost, kojem se ja klanjam do crne zemlje. Njegova sluzba Parokije Care je jedna iznad SUPER. Nekada ja licno u mome malome mozgu odgonetam, dali je i on primjetio da toliko imena od XAPA, CHARA, KCARA, CARA-i nesto ne zvuci u opcem smislu, da stranci tako nazivaju Caru u historiji iste. Ili ovi nisu Hrvatskog porijekla, ili ti nisu ikada bili u XAPA, CHARA, KCARA t.j. CARI, sto je historicki pravilno ime pomenutog sela.

12. Kako Korculanski historicari ne spominju da je jednom bio stakleni Kriz na Dragovoj Lokvi, da ga je udarila strijela te CHARA-ni zamjenili sa kamenim, gdje je i do danas?

13. Kako Korculanski pisci ne spominju da je Gospa od Carskoga polja bila pokradjena od lopova, otvorili rupu na krovu Crkve i pokrali mnogo kolajna i zlata u 30-desetim godinama 19-stog stoljeca? Ja se vrlo dobro sjecam od tome zalosnom dogodjaju.

14.. "ZBORNIK SELA CARE" ja licno smatram da je pisanje ne CARANA od CARI, vise stetno za buducnost CARE nego sto je morao biti koristan. Te neznaju ni za Kapelu Svete Ane u Zavalatici, u kojoj sam se ja kao djecak u unutra iste igrao.

Toliko iz oblasti kritike autora "ZBORNIKA CARE".

Priredio u San Francisco, California, USA, June 03, 2000 god.
MARKO MARELIC, pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


OD UNISTENJU CARSKIH HISTORICKIH DOKUMENATA IZ RANE PROSLOSTI, OD OKUPACIJE CURZOLA (KORCULA) OD FRANCUZA 1806 DO 1812 god., POD VODJSTVOM   "NAPOLEONA BONAPARTE".

Pripovjest sam ja, Marko Marelic cuo od mog Djeda-po Majici, Vicka Laus pok. Luke iz Care, koju je on cuo od svojega djeda u ranoj mladosti, te djeda je bio svijedok tog historickog dogodjaja.  Pripovjest je moj Djeda Vicko Laus ispricao 1933 g. kad sam ja, pok.Gunge i Vinko Laus hodio da pecamo na ribe u predjelu Zavalatica.

Kada je Napoleon Bonaparte zauzeo pola Europe do gore pomenutog dana, bio je absolutni gospodar i otoka Curzola.  Pomenuti otok mu je bio pogodan za flotu i pjesadiu, kao preskocna skala za osvanjanje Rusije, koji je plan dotle imao u tajnosti.  Bonaparte je postavio Diviziju vojske na otok Curzola, od toga jednu sestinu u samo selo CHARA (danas Cara).  Ta njegova vojska u danasnjoj CARI, bila je smjestena na MRACICI u tako zvanim Banicevicim kucicama.   Dotle su Banicevici na Mracici imali oko 400 ovaca i koza, koje su vidali i mlijeko na Mulima u mjehovima nosili i prodavali u Curzola i okolini.  Takodjer su pravili i prodavali SIR, a imali su oko 10 t.z. pasa, koji su im cuvali ovce, od Caglja i lopova.

Napoleon Bonaparte je takodjer imao 25 vojnika u Zavalatici gdje je dobivao, hranu, medicinu i amuniciju za svoju vojsku.  U Zavalatici je bila Kapela Svete Ane (danas gdje je nagradjena kuca Ljubota i sina Matija Laus).  U Kapeli Sv. Ane su se Napoleonovi vojnici molili Bogu.  Takodjer su Napoleonovi vojnici prisilili CHARA-ne da im nagrade sirok put do Zavalatice.

Zavreme Napoleonove okupacije CHARA, danasnja CARA u to vrijeme imala je svojeg Zupnika, kojem je bila kuca na istome mjestu gdje je danas kuca Marka Saina (SILO).  U to doba, Zupnik CHARA je vodio sve maticne i administrativne poslove samoga sela.  CHARA, pod cuvajem Zupnika, imala je najbogatiju knjizevnu proslost CHARA i otoka CURZOLA, pisanu u knjigama na Latinskom i Grckome i Hrvatskom jeziku.  Knjege su bile pisane sa rukom, sa perom i crnilom.   Visi Napoleonovi vojnici, to su ubrzo nanjusili, te poceli su da pozajmivaju od Paroka te knjige, koje nisu nikada natrag vracali, i ako ih je Parok CHARA ljepo upozorio nato.  U to vrlo za CHARA-u tesko i karastrofalno vrijeme, bio je Parok CHARA-skog puka Don Ivan Stipkovic, jedan od najboljih Paroka sela Chara-e.

Napoleonove starjesine vojske u CHARA, su postali uvrijedjeni na Parosko upozorovanje, te su jedne kisovite noci Zupnicku kucu sa dokumentima zapalili.  Poslije toga je izgubljen svaki trag pozamljivanja knjiga i historicka vrijednost knjiga i dokumenata, sta je za danasnju Caru postala ogromna tragedija zlocina Francuza i gubitak vrijednih knjiga. Kod ispaljenja CHARA-skih opcih dokumenata, samo su ostali neki iz 17-tog stoljeca, koji su na srecu bili u sakrstiji Crkve Sv. Petra.  Da ujedno spomenumo, jeli to neka Bozja, Vrazja ili ti neobjasnjen historicki dogodjaj, da je ista kuca od okupatora ispaljena dvaput; prvi put od Francuza a drugi put od Italijanskih zlikovaca  (Fasista) 1943 g. od zlogasnog La Broke, kada su ubili pok. Slavu Sain i Rokata Marelic Pisogaca, te jos mnogih drugih Carana.

Za vreme Napoleona Bonaparte (koji je bio samo 152cm visok), Francuzi su odlucili i nagradili put preko otoka, koji se i danas zove Napoleonov  put. Zavreme gradnje puta, Francuzi su silom tjerali mjestane otoka, da besplatno rade i grade put.  Docim, Napoleonovi su vojnici vremenom prekopavali gomile po vrsima bregova, te plackali ILLYRS-ke grobove, i najdjene starodnevne vrijednosti savali put Francuske.

Kako smo vise pomenuli, Napoleonu Bonaparte put je trebao da brzo prenose vojsku i amuniciju za potrebe daljnog osvajanja.  Te u sekretnom Napoloenovom planu dojde cas da napade Rusiju.  Pri time, uzueoje u vojsku za napad Rusije 7 CHARA-na od kojih je bio i Petar Vlasic iz Care.  Zatim je na Juna 24, 1812 g. bez declaracije napao Rusiju.  Napoleon je imao na raspolaganju   600,000 vojnika u Europi pod sluzbom.  Napaoje je Rusiju sa 250 tisuca vojnika, od kojih su bili vecinom Hrvati, Austrijanci, Italijanci, Dalmatinski i drugi.   Prodro je do Moskve ali je utom Rusi zapalili.  Hladnoca u Rusiji je bila   nezapancena.  Njegovi vojnici su se na nogama mrtvo smrzmljavali. Izgubio je skoro svu vojsku te se je ubrzo povlacio, tako da od 250 tisuca vojske, samo se je vratilo 35,000 u Francusku.  Kada su Napoleonovi vojnici na noge i glavu iz Rusije bjezali, Petar Vlasic se je sakrio u utrobu mrtvog konja, kojem je izvadio utrobu.   Napoleonovi vojnici su preko njega bjezali, te iziso je iz konjske utrobe kad vec Francuza nije bilo.

Petar Vlasic je zatim uzeo pjesacenje put njegove voljene CHARA-e, CARE. Skoro bos je kroz sume, polja, preko rijeka, sest mjeseci putovao na noge, dok je stigo svome rodnome mjestu.  Cak je preplivao sa Peljesca od Vignja do izmedju Korcule i Racisca. 

Petar Vlasic je bio jedini od CHARA-na koji se je vratio ziv iz Rusije. Petar Vlasic je donio sobom pucku kremenjacu iz Rusije.

U to vrijeme, jos su Malta-eski, Albanski i drugi Gusari plackali nocu pojedine otoke, te je to bio historicki razlog da su CHARA-ni napustili Zavalaticu.  Jedne tople ljetne noci, Petar Vlasic je spavao pred kucom na slami.  Okolo pola noci, Petar je cuo ljuski javuk "Pomoc".  Petar je odmah prepoznao da je to zenski javuk, dosla mu je na pamet otmica.  To su bili Gusari, koji su oteli dvije sestre Separovic Beleca.  Petar je zatim ispalio dva metka iz puske kremenjace, nasto su se Gusari preplasili, pustili jadne sestre i pobjegli.

Obitelj sestara Separovic Beleca je doselila iz sela Blata u Caru.

Petar Vlasic je ucinio herojsko djelo.   Djelo pocinjeno odma poslije brace CRNOMIRA.  Petar Vlasic je napravio junacko djelo:
1.  putujuci skoro bosonog od Rusije do rodne mu CHARA, danas zvane Care
2.  po dolasku svome zavicaju, spasio je od propasti dvije sestre, SEPAROVIC BELECA.

Nek Petru Vlasicu bude  "Vjecna Slava"!

Priredio U San Francisco, California, USA, February 9, 1999
MARKO MARELIC  pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


HISTORICKA  ODLUCUJUCA POMORSKA BITKA POD VISOM (ISSA)

Koja je izbila na 20-og Srpnja, 1866 god., izmedju Austrijske pomorske flote i Italijanske flote, koja je bila kao napadac, sa svojim silnim i po tezini svjesko najvecim brodom "AFFONDATORE", grdosijom toga vremena.

 

Frana Marelić pok. Marka, rođena Baničević Culan, Korčula 1859. Svjedok bitke pod Visom

Od bitki tiu navecih pomorsko vladajucih sila, salazi iz pripovjesti moje Babe, FRANA MARELIC zena MARKA * rodjena BANICEVIC-CULAN*.

Dana 20 Srpnja, 1866 g. moja Baba je imala sedam godina zivota, jer je rodjena 1859 g. u selu Chara. Pomenutog vise dana-20-og Srpnja, njen otac Antun Banicevic-Culan, bio se je odluci i otisao sa mulom i malom Franom, da ubere drva t.z.Cesvine, na mjestu zvanom Dubovo, tako da bi se ova kroz vruce ljeto osusila i sluzila im za grijanje, zavreme hladnih zimskih dana.

Njen otac Ante, uputio se je put t.z. vrhova, sjeduci na mulu a noseci malu Franu na svojim ramenima. Kada su stigli na vrh Strazisca (bilo je oko dvanajest sati), zaculi su ogromnu brodsku i obalnu paljbu kod Visa, nasto se je pojavio strasni dim od palbe dugometnih Italijanskih topova sa brodova. Mlada Frana potom je vidjela bezbroj velikih brodova napadajuci jedan drugoga. Italijanska flota bila je kao napadac, prisustovala je njena bezbrojna pomorska pesadija, koja je prodrla u Visku luku. Italia je imala dosta teskih brodskih oklopnjaca kao n.p. "Re d' ITALIA", oklopnjaca "PALESTRO" i glasoviti "AFFONDATORE" kao i mnogo drugih brodova. U pocetku pomenutog dana, Italijanci su imali vecu snagu, ali ih je mudri komandant Austrijske pomorske sile izbjegavao, sve dok mu je stigla pojacana flota. On je prije uvidjeo da su Italijanski dalekometni topovi, mnogo opasni, te je naredio svojim brodovima, da napadaju u sastavu blizem Italijansku flotu.

Komandant Austrijske Flote bio je WILHEM TEGETHOFF, docim Komandant Italijanske Flote bio je ADMIRAL CARLO PERSANO. Komandant Persano je u tome mudrom Tegethoff-ome planu, postao zbunjen, tako da je izdavao svojoj floti razlicita naredjenja. Mlada Frana sa svojim mladim i ostrim ocima, vidjela je kako je Austrijski brod "FERDINAND MAX" potopio Italijansku oklopnjacu "Re d' ITALIA", a malo zatim i Italijansku oklopnjacu "PALESTRO". Dim je bio sve veci i veci, ali grdosivni "AFFONDATORE" se je uvjek jasno vidio po velecini, te najednom se je nagnuo i za par dana se je potopio. Mlada Frana jednom je primjetila, da je manja brodska paljbena vatra nastavljena, a koja je jos bila, bila je od Austrijske kopnene vatre baterija. Stime su Austrijanci sprijecili Italijane, da se iskrcaju na kopno, pak i ako su Italijani bili u luci Visa. Razlog je, da je grmljavina obiju flota prestala, posto su istrosili svu brodsku amuniciju, oboje strane.

Medjutim, mlada Frana sa svojim mladim ocima, primjetila je kako su brodovi nalijetlali jedan na drugoga te se udarali sa kljunovima i cesto potapljali, cime je zavrsila citava episoda te historicke bitke.

Mlada Frana je vidjela, kako je Italijanska flota, brod po brod se udaljivao od Visa, te je sramno izgubila veliku bitku - svog izanandjenja - za Povjest te Historije. U bitki za obranu Visa bio je nas covjek - na strani Austrije - Podoficir Nikola Karkovic, rodom iz Hvara, koji je dobio najvisu nagradu.

U pomorskoj bitki kod Visa (Issa), Italijani su izgubili dvije oklopnjace i jedna im je bila ostetena, plus grdosivni AFFONDATORE a poginula su im 643 mornara. Austrijancima je bio ostecen jedan brod, a izgubili su 23 mornara (ukljucujuci obalne baterije).

Kod bitke za Vis (Issa) pokazao se je mudrim i strategicko vjestim - pomorskog upravljanja brodova - Austrijski Admiral Tegethoff. Italijanci su sa napadom na Vis imali cilj da zauzmu Dalmatija i stime su namjeravali doseci se Venetija.

Ovu pripovjest je meni moja Baba ispricala 1930-ih g. u Cari, Korcula.

P.S. Moja Baba Frana Marelic pok. Marka, rodjena Banicevic Culan, otisla je u svojim sedavnajestim godinama da sluzi pomorskim Kapetanima na Peljescu. Ovi su imali dosta svojih historickih knjiga, koje je ona stalno citala. Takodjer mi je ispricala dosta od historiji XAPA, CHARA, KCARA i CARE, posebno od Smrti Brace Crnomira i Okupacije Care od Napoleona Bonaparte, iz price svog djeda Banicevic i.t.d. Vrh Strazisca je drugo brdo na Korculi po visini najvece, osim brda klupaca. Sa vrha Strazisca se jasno i nesmetano moze vidjeti otok Vis pak cak i otocic Palagruza. Znaci, cistina vida zapadno prama Visu sa Strazisca je opce nesmetana.

Priredio u San Francisco, California, USA, Novembra 12, 1999 g.
MARKO MARELIC, pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer


H I S T O R Y -
POSLIJEDNOG CLANA OBITELJI CONTE SPANC U CARI MOGA NEZABORAVNOG PRIJATELJA

Od trece godine mojeg zivota, svakoga dana sam posjecao kucu, svog Djeda i Babe Vicka i Mare Laus pok. Luke. U pomenutoj obitelji bila su dva moja prva rodjaka, Vinko i Gunge Laus, od jedne godine razlicite starosti. Doduse, pored moje volje da se igram sa mojim prvim rodjacima, bio je i plus razlog, da se najedem dobre hrane, koja je u njihovoj kuci bila zadovoljajuca. Medjutim, imao sam i posebnu previlegiju od moje Babe, kao sin njene jedine kceri.

Dani su - kao i godine - brzo prolazili, u zabavi mojih rodjaka. Docim, kuca mog Djeda i Babe po Majci, bila je samo oko dvanajest metara, juzno od t.z. Spanc Castle. U to vrijeme, povremeno je zivjela u Spanc Castle, Signora Fana Spanc, clan zadnjeg roda glasovite obitelji CONTE SPANC. Ista je cesto pohadjala njen originalni Dom u Korculi. Dok sam se ja igrao sa rodjacima, ona me je cesto promatrala, jos vise poznajuci moju Majku rodjenu u njenome susjestvu.

Konacno, kada sam navrsio sest godina mojeg zivota, Signora Fana Spanc jednom prilikom me zove, da joj idem da kupim neke potrebite stvari kod ducana Ivana Marelic Glavina, smjestena na Guvnu. Poslije, kod svake moje usluge njoj, dala bih mi pola dinara, sta je bilo veliko veselje u mome srcu. Kod njene posjete Korculi (ona kao visoka i debela zena) trebala je da se je na Mazgi povede do Zavalatice. U to vreme, brod Daksa je pravila prevoznu morsku vezu: Vela Luka, Brna, Zavalatica, Korcula. Kada bih Signora Fana htjela ici u Korculu, moj Djeda Vicko bio bih joj pripremio Mazgu da se je povede do veze sa brodom u Zavalaticu. Pored toga, bila bih otisla jedna od mojih teta, Mara, Jaka ili Doma Laus. Pored svega, Signora Fana Spanc je htjela da ja vodim Mazgu na kojoj ona sjedi, da tvrdo drzim Mazge oglavu, tako da joj sprijecavam da se zamahuje glavom da udara pecave osje muhe. Ako bih Mazga mahala glavom da tjera muhe u isto bih vreme udarila Signora Fana noge, koje su bile odebljane od bolesti Risipele, tim bi istoj uslijedili bolovi od udarca mazgine glave. Ja sam kao malisani cvrsto drzao oglavu Mazge, uvjek imajuci na umu pola dinara.

Nakom povratka iz Korcule, Signora Fana je opet uzivala moje usluge. Signora Fana je zavreme toplog dana uzivala biti pred Castle-m pod lumbrelom na suncu. Muhe su joj noge pecale te me je zaposlila da ih tjeram, sa jastrebovih par perusina sa krila. Zatim sam ja poceo pohadjati skolu, te poslije skole (sa odobrenjem mog Oca i Majke) ja sam nastavio posluzivati Signora Spanc. Ona je u isto vreme imala sluskinju Marija Tomic Zore, zvanom Pokotovica.

Konacno, postaju razgovori izmedju nas i ona prica meni od historiji obitelj Conte Spanc. Ona navodi, da nije njihovo prezime Spanic, nego Spanc, te da se je njihovo prezime zvalo kako je i na ploci castle napisano. Dalje navodi. Mi smo Spanc imali zapisanu historiji nasu u Korculi i u Cari. Samo znam da su je u Cari ukrali i mi smo pokusali da platimo samo da nam je povrate. To nije uspjelo. Ja istu pitam, sta pise na ploci i sto znaci ruka sa macem. Ona nastavlja i govori

"Ovaj castle je jednom bio strasno ostecen od Turaka. Mi neznamo kada je gradjen. Poslije smo ga mi popravili i jos nadogradili dio koje vidis na Sjevernoj strani. Tu je bilo sjediste Conte Spanc. Te smo mi narucili plocu i grb u Veneciji, 1674 god. Na ploci su imena dva brata i prvog rodjaka Conte Spanc. Ruka sa macem znaci da je ovde bila konjicka kavalarija, te tri zvjezde za dva brata i rodjaka Spanc. Vidis dole na ulazu sa puta na Sjevernoj strani, tu je bila staja konja komandanta kavalarije a drugi konji su bili u kucicama ispod Krajancic Bartul kuce. To je bilo imanje Conte Spanc, pak poslije smo prodali Tvome Pradjedu Luka Laus. Ovde je onda bilo 18 do 30 vojnika na konjima. Vidis gore prama Marelic Truta kuci, gdje se one ptake kupaju, tu je bio veliki Bunar gdje je bila voda, za pojenje knoja vojnicke cavalry. Do nedavno smo cuvali za uspomenu sedlo konja komandanta cavalry. Posto su ga grizice izbuzale a i sam zub vremena starosti, sa mukom i tuznim osjecajem smo sedlo bacili. Bunar smo poslije zatrpali, pak i ako je uvjek bio pun vode, jer kosa glinje ispod brijega i Trutove kuce izgora, uvjek je bunar bio pun vode. Vidis tu, sada se peru i uzivaju Patke. 

Vojnicka posada same cavalry je bila od 18 do dvadeset i osam vojnika. Oni su bili poslati i placeni od grada Curzola. Njihova duznost je bila stititi famelju i imanja nasih kao i drugih veloposjednika. U istinu, Carani su nam dosta stete pravili. Krali grozdje i usjeve nase. Ja ujednom i razumim, Carani su obradjivali nasu zemlje i dobivali su neki procenat uroda dali to bijase Grozdje, Psenica ili Kukuruz. Plemici iz Curzola su bili apsolutni
gospodari Carske zemlje, to bijase kao polu robovi, onaj koji je obradjiva zemlju.

Ja kao vec u drugome razredu osnovne skole Josipa Jurja Strosmaera, bio sam uzvisenog nosa te Signora Spanc pitam, " Kako se je Vase ime prenjelo od Spanc na Spanic?" Ona mi veli, "To su nas Carani prozvali isto kao Arneri na Arnerice i druge." Ja je pitam, dali ima netkog od djece, te gdjesu kad je sama. Ona mi rece, da ima kcer u Americi, udata za nekog.

Takodjer ona nadodava, da su Spanc doselili u Caru iz Venetia, podkraj trinajestog stoljeca. Posto je Venetia imala Feudalni sistem, mi smo postali onda dosta bogati u zemlji i novcu.

Napokom, i poslije sve ove njene price, dobio sam od iste pola dinara, poslije kad sam poso kuci nisam trcao, vec letjeo od veselja imajuci pola dinara.

Tako da sam u 1930-setih godina izgubio mog najboljeg prijatelja...Signora Fana Spanc. NEK JOJ BUDE LAKA ZEMLJA I VJECNA SLAVA.
AMEN.

Marko Marelich,
San Francisco, California, USA
July 23, 2001


Moje 30 godisnje studiranje historije svijeta, je bilo iz knjiga koje posjedujem.  Ove nisu na domaku ne samo Europskog studenta, ali danas i Americkog studenta takodjer.  Knjige su pune mapa, historickih nacjionalnih teritorijalnih vremenskih promjena, a koje su slijedece:

1. "HISTORY OF EUROPE"  by Carlton J.H. Hayes, Seth Low Professor of History at  Columbia University--published by The MacMillan Co.,   New York, 1949.

2. "THE HERITAGE OF THE PAST From the Earliest Times to1500 A.D." by Stewart C. Easton--published by Holt, Rinehart and Winston, Inc.,   October 1966.

3. "HISTORY HANDBOOK"  by William H. McNeill--published by The University of Chicago Press,  September 1953.

4. "LIVING WORLD HISTORY"  by T. Walter Wallbank and Arnold Schrier--published by Scot, Foresman and Co.,  1964.

5. "THE ANCIENT WORLD From The Earliest Times To 800 A.D." by Willis Mason West, Professor of History, University of  Minnesota--published by Allyn & Bacon,  1904.

6. "WORLD HISTORY"  by  Carlton J.H. Hayes, Parker Thomas Moon, and John W. Wayland--published by The MacMillan Company,  1946.

7. "A SHORT HISTORY OF THE WORLD"  edited by Professor A.Z. Manfred, translated from Russian by Katherine Judelson--published by Progress Publishers in Russia in 1974.

8. "A SURVEY OF EUROPEAN CIVILIZATION"  by Wallace K. Ferguson, University of Western Ontario and Geoffrey Bruun, Visiting Professor of History, Cornell University - published by Houghton Mifflin Company, Boston,  1962.

9. "A HISTORY OF THE MODERN WORLD"  by R.R. Palmer, Princeton University and Joel Colton, Duke University--published by Alfred A. Knopf, New York, June 19767.

10. "THE CAMBRIDGE MODERN HISTORY ATLAS"  --published by Cambridge University Press, London,  C.F. Clay, Manager,  November 1911.

MARKO MARELIC  pok. Antuna
U San Francisco, California, USA,  February, 1999


N.B. Oprastam se navodnim citateljima za svu moju navedenu stampu, vecinom izgovarajuci rijeci ponekada nepravilno, pri tome i upotrebajuci moj Carski dijalekt i upotrebu rijeci.  Prosim Vas da uzmete u obzir, da sam vec 46-tu godinu u dalekome i tudjem svijetu-daleko od moga rodnoga zavicaja.  Pored toga, vec sam u 79-tim god. starosti.  Vid-i sa naocalima - nije posve dobar, jer zub vrijemena ima svooju i zavrsnu rijec.

Citajuci poslije, sta sam opremio putem computera via e-mail, vidio sam pojedine greske, za koje pored svega, krivim moje prste i oci.  Zato, jos jednu dobro znam, tko radi, taj i grijesi.

HVALA NA VASOJ PAZNJI.!!

MARKO MARELIC, pok. Antuna
Umirovljeni Mechanical Engineer
U San Francisco, California, USA,  October 28, 2000