ŽRNOVSKI TROJANSKI KONJ (Pismo Maršalu)

MARŠALU JUGOSLAVIJE
J O S I P U B R O Z U T I T U
B e o g r a d

Žrnovo je treće mjesto po broju stanovnika na Korčuli, broji oko 1450 ljudi razdjeljeni u 4 zaseoka. Zaseok Postrana broji oko 570 ljudi, gravitira zemljoradnji, tako da čini oko 70% cjelokupne poljoprivrede, jer su ovi drugi zaseoci više išli u poduzeća. U ovom mjestu od 1946 god. postoji poljoprivredna zadruga, koja do danas u cijelom selu nije ništa učinila u poljoprivredi. Poljoprivreda propada, a na čelu zadruge postoji kao upravitelj krojač, predsjednik zadružnog savjeta činovnik, a upravnog odbora šofer. Svakako ovi ljudi nemaju puno volje za unapredjenje poljoprivrede. Zato predsjednik upravon odbora kaže: ”Ja radim za pare.” Zadruga je bila u 1960-1961 nabavila par malih traktora i motornih prskalica sad sa njima radi personal zadruge i to samo obradjuju svoje imanje, a za ostale kažu : “Nema radne snage. ” Kad završe rad ostavu rad i to se ne zna ni tko pije , a samo se zna tko plaća.

Zadruga ima i trgovinu i to joj je osnovno zanimanje, ali ni tu nije ništa učinjeno u zaseoku. U Postrani imaju dućan 4/4 m u privatnoj prostoriji namijenjenoj za kuhinju u kojeg je smješteno dio namirnica, a za ostale mora se poći u drugi zaselak / 2 km/. U ovom dućanu zna biti dosta stvari skupljih nego u onome u drugi zaselak.

Potres je nešto malo oštetio zadružni dom i školu, zadruga je dobila 4-5 milijona dinara od osiguranja. Nije pošla popraviti dom već gradi neke svoje magazine, garaže, radione,- a da bi dobili kredit od banke činili su nacrte da je presa za preradu maslina, pa kasnije podrum. Dobili su od banke kredit, a sad im je ispala deseta stvar.

U zaseoku Postrani postojala je zadružna hidraulična presa / dobili smo je nacionalizacijom 1945 god./ Prema izjavi upravitelja zadruge do sada je od svog poslovanja u gubitku 50.000 d. Služila je cijelom Žrnovu, a bila je u centru poljoprivredne proizvodnje.

Ove godine je urod maslina takav da Žrnovo to ne pamti. Upravi zadruge je došlo napamet da u nove objekte u zaseoku Kampuš prenesu i hidrauličnu presu iz Postrane. Zato se je složio i zadružni savjet iako su 5 poljoprivrednika iz Postrane koliko ih jedino ima u zadružnom savjetu, napustili sastanak, ali većina je ipak zaključila da se prenese.

Mi nikada nemamo većinu jer smo jedna trećina mjesta, tako da naše želje uvijek padnu u more. Narod zaseoka Postrana nije dao da se presa prenese, jer bi to značilo svoje plodove nositi 2 km po kišnim i studenim zimskim danima i noćima.

Sada je zadruga odlučila: Za pogon u Kampušu nabaviti nova postrojenja, jer je zgrada sagradjena od sredstava potresa i zajma, ali nesuvremena, nego uzest postrojenja od rashodovanih presa u Blatu. Znači ništa novo i suvremeno, nego starije od postojeće.

Radi ovog održano je preko 30 sastanaka, a naše želje ostaju van utjehe. Sada u jeku najveće prerade uljara u Postrani ne radi, zadruga neće da je stavi u pogon, a ova u Kampušu tko zna kada će početi raditi i kada će početi?

Dok ovo pišemo žrnovsko ulje propada jer se nema gdje preraditi masline, a mi ga moramo uvoziti, velika šteta nama seljacima, a i zajednici u cjelini.

Sada upravitelj zadruge izjavljuje:”
1/Mogu vam u općini obećati što hoće, a zadruga presu u Postrani neće staviti u pogon. 2/. Mi vam nećemo više uzimati vino.

Nastala je netrpeljivost medju zaseocima, a nas postranjane nazivaju:

1. čopor divljih čagalja /misli se na nas ljude iz Postrane/,
2/. Vode vas ustaše.

Uzgred napominjemo da je zaselak Postrana dao u NOB 30 žrtava preko 120 boraca od kojih dvadeset oficira i pod oficira. Zar to nije nad jugoslavenskim prosjekom? Iz ovog zaseoka nije bilo ni jednog čovjeka u toku NOB u neprijateljskoj vojsci i slično.

Danas neodgovorni pojedinci govore: ” Treba Postranjane koji rade u privredi otpustiti, za godinu iz posla a djeci zabraniti ići u školu, i slično. Nazivaju nas divljacima, bandom, mafijom i slično.

Ovo sve zato što tražimo svoje pravo. Zadruga nam je obećavala da će sagraditi dućan, za to je donijela pijesak i poslije pijesak prodala, a nama ostala jedna rupa i nekoliko metara srušenog zida. Obećavali su organizaciju krčenja “Prisoja”, popravka ceste prema baštinama itd, ali je sve to ostalo suho. Za gradnju trafostanice i javne rasvjete u Postrani morali smo se mi angažirati sami, a drugim zaseocima iz amortizacije elektro-poduzeća, jer su tamo oni imali svog čovjeka.

U Postrani postoji čitaonica Bratska sloga stara 70 godina koja je u toku godine prikupljala sredstva i popravljala ulice u zaseoku, to su nam zabranili jer da je njena djelatnost kultura i prosvjeta, a da će popravak ulica preuzesti društvo za unapredjenje mjesta, ali od onoga doba više se ni jedan kamen nije u Postrani sagradio.

U zaseoku imamo cisternu od 110 vg vode. Imali smo i vodovodne cijeni da bi se voda donijela mjestu. Upravitelj zadruge, a koji rukovodi i društvom za unapredjenje mjesta odmah je cijevi prenio u Kampuš. Mi imamo vodi, ali ne za nas već da se prodaje poduzećima.

Zgrada bivše škole je nacionalizirana, to su 4 prostorije 12/8 m, još par godina će propasti, a naša zadruga troši oko 10 milijona dinara, za gradnju onoga što smo napušteno imali, ali je zato, kako oni govore u centru. I škola je isto u centru cca 300 m od nove zgrade.

Ima još niz nepravda koje su nam učinjene, sada nam ističu: ”Mi ne možemo s vama, nego se podijelimo u dva sela”- Ima još puno ovih i sličnih stvari, mi samo tražimo jedno: 5-6 vagona ulja će nam propasti, a dio je već propao; gdje i kako ćemo masline obraditi? Ljudi su prisiljeni masline vući u selo Pupnat / 8 km / ili Blato / 40 km /, o velikom trošku.

Kada će doći kraj samovolji upravitelja zadruge u Žrnovu, koji ne sluša ničigove zaključke već provodi svoju samovolju urotivši se proti seljaka čiji život nije lak na dalmatinskom kršu.

Izazivaju nas, šalju djevojke u Postranu da pjevaju:
“ Drug nam Tito telegram pošalje, da dižemo presu iz Postrane ” ili
“ Dignut ćemo vam Sv. Roka, a ostavit ćemo samo njegovog psa.”

Mi smo miran svijet i želimo od Vas savjet i hitnu intervenciju da narodno trpljenje koje je tako napeto ne popusti. Molimo i očekujemo od Vas pomoć. Bili smo u općini, nitko neće da ovo zagrize, a nas boli, boli nas proliveni znoj i naši plodovi koji propadaju.

Pomognite nam jer nam je posljednji čas. To očekujemo od našeg dobrog Predsjednika koji misli na svoj narod.

Mještani zaseoka Postrane.

Prijepis: Ante I. Curać
8 rujna 2007.