Korcula.NET  -  History, art, culture, tradition  -  Seksualna revolucija u Žrnovu
 

Seksualna revolucija u Žrnovu
Napisao: Ante I. Curać

 

Manje-više svi znate kada je počela seksualna revolucija u svijetu. Ako ne znate, evo vam podsjetnika: u Americi negdje 68.-69., u Europi par godina kasnije. A kada je počela seksualna revolucija u Žrnovu? To pitanje vas vjerojatno muči više od ostalih važnih životnih pitanja, ali molim za strpljenje. Doći ćemo i do toga.

Mi smo u Postrani (i u Prvom Selu, naravno) imali prodavaonice mjesne poljoprivredne zadruge koje smo zvali “zadruga”, a ne “butiga”, jer je ovaj drugi izraz mirisao na kapitalizam. Butige smo imali prije onega rata u kapitalizmu, a u socijalizmu smo imali zadruge. Neki su napredni skojevci govorili: “Doć će dan kad ćeš hodit u zadrugu vazest ono od čega ti je potriba i nećes plaćat jerbo ćemo bit svi u komunizmu”. Danas više nema skojevaca, komunizam još nije došao, pa zato vi dragi čitatelji idete i dalje u butige i dajete ono malo solada što imate za skupu robu koju kupujete. A malo bi nam bilo bolje da smo lipo čekali komunizam!

U Postrani je prodavač bio pokojni barba Ivan Stofin. U zadrugi si mogao kupiti sumpora, galice, slanih sardela, brokava svih veličina (i onih što su se potkivale mazge), brašna (što se je zvalo muka), paja za gudine, potkovica za postole, sapluna od kauštike, metala, salama, sira, patata, aluminijskih češljeva, čičkova ulja, petrolija i ostalih potrepština za svakodnevnu upotrebu naših domaćinstava. Ponekad je bilo za kupit i mortadele, za koju su se neki kleli da je učinjena od Čivetova tovara što ga je lani bi proda Opačku iz Vrgorca, a ovaj ga je vjerojatno preprodao Talijanima za mortadelu.

Jednog dana negdje pri kraju druge petoljetke (za neupućene negdje oko 1955. ili 56. godine) u našoj zadrugi na skanciji izmedju fregunih i patine za postole, pojavile su se male, misteriozne sive škatule na kojima je pisalo: RIS-no risk.

Kada smo mi djeca pitali barbu Ivana što je to, on je osorno odgovarao: “Mrš vanka, to ni za vas”, što je naravno još više golicalo našu znatiželju.

Stariji, posebno oni koji su odslužili vojsku su, naravno, znali što je u kutijama. Posebno oni koji su stavljali veće količine čičkovog ulja na kosu koja je bila sjajna kao gavranovo pero. S tim su se kutijama u džepu osjećali daleko značajnijim za društveni život u selu.

“Mete, jesi li kupi koju?” pitali bi se potiho među sobom.

“Četire škatule”, odgovarale bi od čičkova ulja nauljene zalizane glave.

Ne čudi se, dragi čitatelju, to su bila vremena čestih nestašica, pa se nikada nije znalo dali će tog strateški važnog materijala biti ili neće.

“Mete jesi li i ti kupi koju škatulu?”, pitali su pokojnega Vikoslava, koji je na to zdvojno odgovarao “Nima moga broja!” To bi on rekao dosta glasno da čuju i ženske okolo, koje su iz te njegove izjave trebale izvući dalekosežan i po život važan zaključak.

Tada je, drugarice i drugovi, počela seksualna revolucija u Žrnovu, ako niste znali. Daleko smo bili napredniji od Amerike i Ingleške koje su tek trebale postati zemlje proleterske.

Pokojni Miko Sablašćina bi za vrijeme plesa išao od prijatelja do prijatelja i govorio: “Mete zajmi mi škatulu, hitno je a moje su ostale doma”. Prijatelji su spremno vadili škatule iz džepa i davali ih potajno u ruku Mikotu da nitko ne vidi.

Miko bi potom nestao iz dvorane i vratio bi se nakon sat vremena. Gdje je provodio taj sat vremena bila je strogo čuvana tajna i on o tome nikada nije govorio kao pravi džentlemen. Ponekad bi se vratio mokar kao kokoš jer je padala kiša, nazebao dok je bila zima, ali uvijek sa zagonetnim smješkom na licu.

Miko bi idući ponedjeljak, redovito vraćao kutije RIS-no risk onima koji su mu ih posudili. Možete li zamisliti zavist ostalih naših mladića koji su s džepovima punim kutija ostajali u dvorani do kraja plesa da bi se s njima vratili doma prazne glave a pune neke stvari.

Izgledalo je da je Miko Sablašćina je bio pravi junak Žrnovske seksualne revolucije.

Junaštvo Mikota Sablašćine je potrajalo sve dok jedan od prijatelja nije posumjnao i obilježio kutiju koju mu je dao. Miko nije primjetio ništa, pa mu je u idući ponedjeljak vratio istu kutiju i to neotvorenu! Njegova je misterija bila riješena i svi su znali da ono posuđivanje bio samo blef.

Seksualna revolucija je bila došla do naših muških, ali su, na njihovu žalost, naše ženske bile u tome malo malo zaostale. Među njihove noge ne bi se bilo moglo uvalit ni listić ZIG-ZAG papira za zamatanje škije a kamoli ključ od konobe kojega su naši muški nosili u džepu!! Jos uvik je vrijedila ona stara uputa koju su dobile od svojih baba “čuvaj ćerce bužu kako dušu…”.

 

Ante I. Curać
23. studeni 2007.