Korcula.net  > History, art & culture  > Proto, buška i šest
Zavjetno trojstvo korčulanske tradicionalne brodogradnje
Proto, buška i šest
Napisao: Petar Denoble, USA
 

Putopisi i putovanja uvijek su mi otkrivali više nego što sam očekivao, što nije neobično kada putuješ u nepoznato, ali je ugodno iznenađenje kada putuješ zavičajem ili stazama često hodjenim. Sad pod starost znam da je putovati potrebno, ne toliko da bi se naučilo nešto o dalekom odredištu koliko da se ponovo otkrije svoje ishodište. Na mom najnovijem putovanju to se je potvrdilo na znakovit način. Putovao sam Kikladama i Atikom, stopama grčkih filozofa ribara, težaka i pomoraca ali i korčulanskih brodograditelja. U mnoštvu pragmatično nešesnih ali slikovitih grčkih ribarskih brodova, nazirao sam naznake skladnih linja korčulanskih lađa. I onda, najednom, ispred Helenskog pomorskog muzeja u Pireju, korčulanski kaić (grčka rijec “kaiki” odnosi se na malo veću barku, više kao gajetu ili leut) u svoj svojoj idealnoj ljepoti. Na povratku, skrenuo sam par tisuća kilometara s puta da bi prošao kroz zavičaj. I tamo, u Korčuli, na prvoj jutarnjoj, prvo sretnem svog školskog druga i prijatelja, pomorskog inžinjera Vinka Bonguardo. Nakon uobičajenog, a uvijek srdačnog, uzajamnog propitivanja o zravlju i obitelji, prvi razgovor koji moj prijatelj započe, odnosio se na “bušku” i međunarodni simpozij o tradicionalnoj brodogradnji koji se održava u Pragu za par sedmica. I onda se sjetim da nisam bio dovoljno pažljiv kada mi je Otac, prije desetak godina, pokušavao objasniti tajnu buške, i shvatim da mi je ovo pravi čas da ponovim lekciju.

Znao sam da je “buška” sa svojim polukružnicama, usporednicama i kutevima, na neki način u odnosu sa idealnom linijom Korčulanskih brodova, kao što je onaj čombo u krugovima u odnosu sa idealnim razmjerima ljudskog tijela. Dvije su bitne razlike: prvo, buška predstavlja daleko veći stupanj apstrakcije nego čombo, i drugo, buška služi brodograditeljima da stvore živu barku dočim čombo služi slikarima ili kiparima da naprave samo reprezentaciju ljudskog tijela. Stvoritelj živog čovjeka radio je po svom planu kojeg je vjerovatno držao u glavi. Kada je bio zadovoljan rješenjem, zapisao ga je u genetski kod i podario moć prokreacije svakoj jedinki. Tako sam ja mislio da buška sadrži neku vrstu koda koji definira barku u mjeri u kojoj genetski kod definira živo biće. I da svaki brodograditelj može na osnovu buške prokreirat bilo koji korčulanski tip broda.

E tu sam bio u krivu. Vinko mi reče da su naši jezikoslovci (neka mi dotični doktor oprosti, zaboravio sam mu ime) ustanovili španjolsko porijeklo riječi “buška” i da u osnovi buška znači istraživanje. A prva riječ koja mi je zazvonila u ušima kada mi je Otac počeo pričati o buški bila je “ispitivanje”. On koristi “bušku” za ispitivanje linje i modela koji ima u glavi, kako tradcionalnih, s ugrađenim iskustvom generacija korčulanskih (i mediteranskih) brodograditelja, tako i onih novih koje sam kreira po mjeri svoje subjektivne idealne linije.

Kada je jednom model razvijen, onda se sve informacije potrebne za precizno pretakanje te zamisli broda u stvarni brod, zapisuju na tri komada drva koja zajedno čine “šest”( ne broj šest nego šest sa kratkim e). Dakle, “buška” sama po sebi nije kompletno rješenje, nije genetski kod i ne podaruje moć graditeljske prokreacije. Ona je samo alat da prvi majstor (“proto”) ispita realizaciju modela koju drži u glavi, i da onda to zabilježi na šestu, izvedbenom uputstvu za krojenje svih rebara. I onda, jednoga dana, kada je proto već za penziju, tajnu buške on povjeri svom sinu ili, kao britanska kraljica, preskoči sina i tajnu povjeri unuku ili čak najbistrijem od svojih majstora ako nitko od potomaka baš nije u stanju apstrahirati liniju živog broda do nivoa buške i nazad. Eto, konačno sam naučio da su proto, buška i šest zavjetno trojstvo i garancija kontinuiteta korčulanske tradicionalne brodogradnje. I da će tradicija nestati kada ode zadnji proto. Sada konačno shvaćam odakle onaj izraz dubokog poštovanja koje sam prepoznavao u glasu majstora brodograditelja koji su se mom ocu obraćali sa “proto”.

Proto Jakov DenobleDok proto znaci “prvi”, u Korčuli nikad nije bio samo jedan proto. Svaka obitelj brodogradtelja, Sessa, Foretić, Depolo, Sladović, Gati, Smrkinić, Vilović (vidi knjigu Duška Kalogjere o korčulanskoj brodogradnji za kompletnu listu) imala je svog prota.

Jakov R. Denoble nije potekao direktno od brodograditelja. Familja je bila uglavnom stolarska. Ali barba, Toni Sessa “Bomboncin” bio je jedan od najfinijih Korčulanskih prota. Za razliku od većine brodogradtelja koji su išli na šegrtovanje poslije pučke škole, Jakov je završio i građansku školu a posebno je volio matematiku i tehnicko crtanje.

Kako obitelj nije imala tradiciju političkog oportunizma, nije dobio potrebnu stipendiju da bi išao dalje na školovanje. Započeo je relativno kasno zanat kod prota Vicka Foretića “Kolende” i brzo je prepoznat kao jedan od potencijalnih čuvara tradicije. Da li mu je buška zavjetovana od prota Kolende ili od prota Bomboncina, nisam doznao. Da se nasljednici ne bi našli uvrijeđeni. Izbor je bio dobar, ali proto Jakov čini se da do danas nije nije ispunio misiju. Odgojio je mnoge generacije vrijednih majstora ali ni jedan nije imao strpljenja da se udubi u pitanja buške i nije pokazivao potencijal nastavljača tradicije. U međuvremenu, i tržište se prestalo zanimati za kreacije korčulanskih brodograditelja. Sada još bolje razumijem zašto je Otac tako uporno pokušavao da mi objasni bušku i cijeli proces i zašto je često ispitivao koliko sam to shvatio. Drago mi je da sam konačno bio pažljivi slušalac i nešto o buški naučio, iako bi proto bio puno spokojniji da je imao prilike provesti me kroz cijeli proces krojenja rebara i imboškavanje cijeloga kvartira. A pošto je ovo moguće zadnji proto, napravio sam par slika koje bih želio podjeliti s vama.

Petar, sin prota Jakova Denoble