Jakov Baničević
(Žrnovo 15.10.1466. - Trento 19.11.1532.)

Grb Jakova Baničevića, postavljen 1646., god. povodom 180. obljetnice njegovog rođenja, na kući u Žrnovu - Postrana
Korespodencija Jakova Baničevića sa Erazmom Roterdamskim - Jacov Banicevic's Correspondence with Erasmus Desiderius - Summary in English
Govor dr. Vinka Foretića,
prigodom otvaranja spomen-ploče Jakovu Baničeviću u Korčuli 1971. godine.
new1.gif (1271 bytes) Frano Cebalo, Jakov Baničević (Jakob Bannissius Dalmata) na slici Bogorodica od ružarija Albrechta Dürera - Jakov Baničević (Jakob Bannissius Dalmata) on the Painting Our Lady of the Rosary by Albrecht Dürer - Summary in English
Ex-libris i Jakov Baničević

Žrnovčanin Jakov Baničević, Banisius, Banissius, de Bannisiis, Banic, humanist i vrlo iskusan diplomat, podrijetlom iz obitelji ciji su pojedini clanovi bili u sluzbi burgundskog vojvode Karla Smjelog (1433.-1477.). Studirao je filozofiju i teologiju u Bologni i Padovi, gdje je postigao doktorat obaju prava. Vec se 1493. godine posvetio diplomaciji - djelovao je u sluzbi careva Maksimilijana I. (osobni tajnik) i Karla V., a s velikim je uspjehom radio i za pape Julija II., Lava X. i Klementa VII.

Hvalili su ga mnogi europski vladari, brojni ondasnji znanstvenici i politicari. Godine 1498. Aleksandar VI. mu je ponudio kanonikat u Hvarskom kaptolu, a i Julije II. je za sebe iskoristio njegovu misiju u sluzbi Cara, koji je trazio pomoc u sukobu protiv Venecije. 1501. godine pratio je u svojstvu tajnika papinskog povjerenika za indulgencije, kardinala Rajmunda Peraudija na putu u Njemacku, a na carskom dvoru razvio je politicke misije radeci u korist pape Julija II. U svibnju 1502. spominje se kao carski tajnik za poslove izvan Njemacke pa je 1504., kako navodi Pietro Bembo, bio tajnik carske ambasade u Rimu.

Od 1509. zauzet je flamanskim pitanjem, vodeci korespondenciju s nizozemskom nadvojv otkinjom Margaretom. Godine 1510. kao tajnik i savjetnik pratio je cara Maksimilijana I. na sabor u Augsburg. Cini se da je igrao vaznu ulogu u Maksimilijanovim nastojanjima na savezu s Engleskom. Od svoga prvog boravka na engleskom dvoru u jeseni 1513., a osobito od 1515. do 1517. stalno je u vezi s engleskim diplomatima.

Medalja s Banicevicevim likom

Lik J. Banicevica (avers),
Car Maximillian I predaje J. Baničeviću plemićku povelju (revers)
Wien - Bundessamlung von Medaillen

Godine 1515. pratio je Maksimilijana na sabor u Worms, a 1518. bio je u sluzbi pape Lava X. Od prosinca 1520. sudjelovao je u komisiji koja je pripremala teze Wormskog edikta protiv Luthera (1521.). Napustivsi sluzbu na carskom dvoru 1522. godine nasao se u Rimu, gdje ga je kardinal Schinner predlozio papi Hadrijanu VI. za osobnog tajnika, ali se vec u kolovozu te godine povukao u Trento te i dalje obavljao vazne poslove za carsku kance lariju. Od 1523. do 1527. bio je neko vrijeme u diplomatskoj misiji u Milanu, gdje se zauzimao za povratak clanova obitelji Sforza. Karlo V. pozvao ga je da u sijecnju 1530. prisustvuje njegovu susretu s papom Klementom VII. u Bologni te da svojim savjeti ma i iskustvom pomogne u pregovorima o obrani od Turaka. Sljedecih mjeseci bio je zauzet pripremama oko razdiobe novca koji je Venecija imala platiti iseljenicima iz Padove i Vicenze, ali vec 6. lipnja 1530. Car mu je, vjerojatno zbog pogorsanog zdravlja , dopustio da za obavljanje svoje sluzbe sam odabere sebi zamjenike. Nesto ranije, u studenome 1529. imenovao ga je papa Klement VII. koadjutorom s pravom nasljedstva u kanonikatu i dekanatu njegova sinovca Jakova.

Banicevic je bio vjest i sposoban diplomat, a kao humanist odrzavao je veze s francuskim, njemackim, talijanskim i nizozemskim humanistima i umjetnicima, medju ostalim to su bili: talijanski pjesnik Pietro Bembo (s kojim se dopisivao 1514. i 1516.), njemacki humanist Beatus Rhenanus, Erazmo Roterdamski (1517.-1519.), kojemu u jednom pismu spominje svoju domovinu ("Illyrico meo"). Poznavao je i Albrechta Dürera, koji ga je portretirao. Odrzavao je i veze sa zavicajem, pa je u pismu od 6. travnja 1523. izvijestio dubrovacku vladu o tadasnjim politickim i vojnim zbivanjima u Europi. Banicevic je odigrao vaznu ulogu u sirenju humanisticke kulture medju visokim vladarskim i crkvenim krugovima, iako sam nije ostavio vlastitih pisanih djela.