ivan Filippi
PRIRODA


Geoloska povijest Korcule doimlje se poput price. Kao da je covjek, kao sveprisutni promatrac, gledao nastajanje otoka iz velike kontinentalne magme. Glacioeustaticki pokreti u podzemlju kaoticne materije potopili su kopnene oblike i odvojili Korculu od njenih susjeda Peljesca i Lastova tako da je ona nastavila svoj geoloski zivot samostalno, ali u isto vrijeme ne gubeci vezu sa svojim geoloskim porijeklom. Da je Korcula bila povezana kopnom potvrdjuju brojne kosti velikih sisavaca koji na malom otocnom prostoru ne bi bili mogli egzistirati. Na krajnjem istocnom dijelu otoka kod danasnje Lumbarde sacuvane su visoke naslage pijeska natalozenog radom vjetra tijekom kopnene faze otoka, ispuhivanjem nanosa u nizinama izmedju Korcule i Peljesca ili flisnih naslaga bliskog poluotoka Peljesca.

Otok se poput fatamorgane pojavio pred svojim imaginarnim promatracem iz daleke proslosti, koji, osupnut njegovom cudesnom ljepotom, nije mogao vjerovati svojim ocima. Jos i danas kruze legende u manjim gradovima Dalmacije o otocima sto se naizmjence pojavljuju i iscezavaju, a koje su vidjeli samo stari kapetani koji vise ne razlikuju svoja stvarna iskustva od snova.

Raznolikost sastava - s jedne strane kanjonske padine a s druge blage suhe doline - te malene nadmorske visine i utjecaj kserofitne vegetacije (kserofiti - zaljubljenici suse) cine korculanski pejsaz pitomim. Kao da je covjek oblikovao ovaj otok prije negoli se na njemu i pojavio. Najveci vrhovi otoka (Klupca - 568m, Tocilo Brdo - 560m, Gorca Glava - 500m, Rzeno Brdo - 537m, Gradina - 554m, Hlapje - 531m, Kom - 537m, Hum - 377m i Greben - 332m), poput jarbola na jedrenjaku dominiraju svojom okolinom i budno prate plovidbu ovog neobicnog broda kroz njegovu burnu povijest.

Visoki sredisnji dio odvojen je ostrim vapnenackim odsjekom od juzne obale te ju je tako ucinio nepristupacnom za buduce napadace-ratnike. Ali je zato sjeverna obala, sa svojim dubokim suhim dolinama, koje su kasnije dobile imena: Dol, Vaja, Samograd, Teklina, Babinski Dol ... , postala pristupacna za marljive ruke otocana-ratara.

Istocno i zapadno od visoravni Dubova, sredisnjeg dijela otoka, pruzaju se nizovi krskih udubljenja u smjeru istok-zapad, obrubljeni blagim vapnenackim bilima zvanima "vrsi". Istocni niz cine udubljenja Mocila, Zdrijelo, Dubrava, Glogova, Zrnovsko polje, zatim juznije i dalje prema istoku: Gornje Blato, Donje Blato i Lumbardsko polje. Na srednjem dijelu otoka su Konopljica, Carsko polje, Prapratna, Krusevo, Smokvicko polje, Lov.Zapadni niz krskih udubljenja spusta se od Gumanca, Kapje, Sv.Martina, Krtinje, Blatskog polja sve do polja oko Vele Luke.

To su pozornice na kojima ce se vjekovima igrati nebrojene ljudske sudbine potaknute ritmom svakodnevnog rada i truda. Zemlja crvenica izbacivat ce svoje plodove, ali ce se rajska djeca ovog podneblja za njih morati itekako boriti.

Ta terra rossa, sto je u pleistocenu prekrila laporaste vapnence u krskim udubljenjima, mijesa se s druge dvije dominantne boje ovog mediteranskog krajolika - zelenom i plavom - i spaja u jedinstven spektar koji ce kasnije nadahnuti istaknute korculanske slikare. Crvena boja tla, zelena boja raslinja i plava boja mora cine zemljopis otoka Korcule slikovitim. A tektonski pokreti kroz milenije ucinili su ga dramaticnim.

Scenografiju te plovece pozornice upotpunjuju valovi sto razlicitim intenzitetom zapljuskuju njenu razvedenu obalu. Evolucija obale pratila je razvoj kopnenog reljefa, tako da su isti glacioeustaticki pokreti sto su potopili kopno ucinili da more prodre u Velolocki zaljev, a nepotopljena vapnenacka bila postali su otoci Korculanskog arhipelaga. Huka valova sto udaraju o hridi Korcule odzvanja poput operne arije na ovoj otockoj pozornici isvojim zvucnim zovom doziva buduce stanovnike Korcule da, kao pripadnici raznih civilizacija, odigraju svoje uloge u pojedinim cinima korculanske drame.

Ti akteri stupit ce na korculansku scenu noseni pogodnim vjetrovima, kao sto su jugo (SE) ili maestral (NW), koji dominiraju Peljeskim kanalom (izmedju Peljesca i Korcule), Korculanskim kanalom (izmedju Korcule i Hvara) i Lastovskim kanalom (izmedju Lastova i Korcule). A povremeni udari bure (N i NE) davaju dramatski ritam korculanskom igrokazu. Jer, kao sto kaze Gaston Bachelard, nema epopeje bez scene oluje. Kontrasti vjetrova neprestano mijenjaju ovu pomicnu pozornicu. Dok jugo zazeleni more oko otoka Korcule i ucini ga zamagljenim da mu se vise ne mogu nazrijeti dubine, dotle ga bura otvori, tako da se moze vidjeti bijeli Secchiev blok na dubini od preko 50 metara.

Tople i vlazne zracne mase donose kisu, koja svojom inondacijom pridonosi oblikovanju mediteranskog karaktera korculanske klime: blage zime i topla ljeta s promjenljivim proljecem i jeseni. Prosjecne godisnje padavine iznose 1121 ml. A kisa, taj vitalan prirodni element sto spaja nebo i zemlju, modelirala je, tijekom bogate geoloske povijesti Korcule i njen raznovrsni podzemni svijet.

Korculanske spilje, pecine, ponori, jame, tuneli, grote (najpoznatije su: Vela spilja iznad Vele Luke, Jakasova spilja kraj Zrnova, pecina Pisurka u blizini grada Korcule, pecina i tunel Kocije kraj Zrnova, spilja u Pupnatskoj luci, te Gudnja na Peljescu) predstavljaju podzemne palace ovog mediteranskog kamenog zdanja koje ce pruziti utociste prastanovnicima Korcule i Peljesca. Neke od njih spojene su s morem tako da se u njih moze uci ako se duboko zaroni. Ljudska znatizelja u potrazi za svojom prvobitnom nastambom ne poznaje prepreke. U mitoloskim pricama, kojima se moderna geologija i arheologija sve vise sluze, podzemlje je povezano s podzemnom rijekom koja napaja ove kozmicke korijene iz kojih se dize nadzemni svijet. Takova jedna arheoloska teorija govori o rijeci sto je tekla prema zapadu i ulijevala se u velolucku Velu spilju. Od podzemnog svijeta otoka Korcule i poluotoka Peljesca do najveceg brda na Peljescu, Sv. Ilije (961m), koji dominira svim trima kanalima ispred sebe i Neretvanskom dolinom iza sebe, struji nepresusni tijek vremena na ovom nekada jedinstvenom kopnenom prostoru.

Sunce (prosjecna godisnja insolacija na Korculi je 2.880 sati), kao izvor svjetlosti, topline i cijeloga zivota, kao i regulator prirodnog ritma, bogato je obdarilo Korculu i stvorilo osnovne uvjete da se na ovoj prirodnoj pozornici pojavi covjek, koji ce svojim milenijskim radom dalje oblikovati prirodu oko sebe. A kao simbol uskrsnuca i besmrtnosti, korculansko sunce vjecno ce obasipati svoj predmet obozavanja, taj cudesni otok smjesten u prostoru Sredozemlja i u vremenu koje njegovi zitelji trajno obiljezavaju svojim trudom i svojom zivotnom radoscu.