prof. Sani Sardelić
Predmeti iz života pomoraca u Gradskom muzeju Korčula
(Objavljeno u časopisu  Muzejskog dokumentacijskog centra "Informatica museologica" br. 35)
Korcula.NET  >  History, art & culture  >  Predmeti iz života pomoraca u Gradskom muzeju Korčula
Gradski muzej Korčula čuva u svojim zbirkama, poput drugih muzeja pomorskih i otočkih gradova, predmete iz života svojih pomoraca, svjedočeći o vremenima koja su pred nevelike zajednice postavljale velike zahtjeve, ako su htjele opstati, i ne manje važno- zadržati dosegnute civilizacijske mjere. Put, putovanje, mogućnosti koje ona mogu otvoriti gradu isturenom u Pelješki kanal; kao i sjajne vještine lokalnih brodograditelja, korčulanski je pomorac znao iskoristiti i višestruko oploditi. Predmeti nužni za preživljavanje na brodu- karte, mjerni instrumenti, škrinje, naprave za pripremu hrane u uvjetima putovanja po moru ili posebno oslikano brodsko posuđe, te oni koji su svjedočili o stečenom društvenom statusu pomoraca, poput portreta kapetana Zaffrona , zavjetnih slika, vaza uvezenih iz Japana… razmješteni izložbenim dvoranama Gradskog muzeja Korčula pričaju priče nekih davnih života, pa s prizvukom nostalgije ili romantičarskog zanosa gledamo niz akvarela moćnih jedrenjaka koji su nam pretke vodili daleko, daleko…

 

Satsuma vaza, Japan, 19. st, kamenina, prema nalazu muzejske savjetnice mr.sc. Vedrane Gjukić Bender iz Dubrovačkih muzeja ovaj se tip vaze radio u Japanu isključivo za izvoz Oslikani lavor, kamenina, bijela majolika, zanimljivi pomorski motivi, mjesto izvedbe Cardiff, Engleska, 2. pol. 19. st.

 

Sedam izložbenih prostorija Gradskog muzeja Korčula nudi svojim, uglavnom turističkim posjetiteljima, tihu šetnju kroz znakovitu prošlost grada i otoka. I dok su tako sjajni segmenti, poput kamenoklesarstva i brodogradnje[1], bez kojih nam je teško zamisliti Korčulu kroz povijest, dobili zaokružene izložbene cjeline, predmeti iz pomorske zbirke razmješteni su u nekoliko prostorija- salon, repliku kuhinje, dijelom brodogradnju…. No, možemo reći kako ta razmještenost upravo ukazuje da je pomorstvo i pomorski život korčulana bio utkan u sve pore života i određivao svakodnevicu obitelji koja bi večernju molitvu upućivala svetomu Nikoli, bez oca- glave obitelji za stolom. Otočani su upućeni na more i ono na njih, i teško bi bilo zamisliti da bi se mogao organizirati život u gradu poput Korčule, bez pomoraca. Prema dostupnim podatcima, uspješni brodograditelji koji nisu nužno bili osposobljeni u pomorskim zvanjima, ukrcavali bi se kao brodski tesari i jedrari, te plovili pod raznim zastavama i mnogim morima[2]. Isto tako, vlasnici petrala i kava[3] često su imali vlastite brodove kojima bi prevozili svoj kameni teret i njime trgovali Sredozemljem, i dalje… ujedinjujući vještine kamenoklesara, pomorca i trgovca. Najveći jedrenjak duge plovidbe (950 tona nosivosti) izgrađen u Korčuli bio je bark braće Fabris iz Vrnika. Građen 1875., potonuo je sa svim teretom i posadom 1892. kraj južne obale Engleske. Replika njegove slike, nastale u godini gradnje, čuva se u zbirci brodogradnje.

 

Brodski kompas, busola- poč. 20. st, Sekstant, 18. st.

 

Predmete iz pomorskog života u Gradskom muzeju Korčula možemo podijeliti na one potrebne za samu plovidbu- pomorske mjerne instrumente i karte, predmete za svakodnevne upotrebu u brodskoj kuhinji, reprezentativne predmete donesene s dalekih putovanja te slike jedrenjaka i portrete kapetana. Poznati kapetani najčešće su pripadali plemićkim obiteljima- Arneri, Dimitri, Boschi, Ismaellis, pa u njihovim bibliotekama nalazimo i knjige o pomorstvu iz kojih su se školovali. Imamo li na umu podatke koje iznosi J. Luetić u članku „Međunarodno brodarstvo i nautičko- komercijalna djelatnost moreplovaca i jedrenjaka u drugoj polovici 16. stoljeća“ kako je korčulanska trgovačka flota tog vremena bila sveukupne veličine 3250 tona[4] (od čega je većina brodova bila izgrađena upravo u korčulanskim brodogradilištima), to možda naspram istodobnih dubrovačkih 66000 tona ne izgleda previše, no u odnosu na veličinu grada i broj stanovnika, pomorci predstavljaju značajan segment života Korčule. Tako iz statistika ranog 19. st. čuvanih u korčulanskom arhivu[5] saznajemo da je u Korčuli 1810. ukupno živjelo 1525 ljudi (Grad 650, Borg- predgrađa- 875), od čega 121 brodograditelj i 33 pomorca.

 

Jedrenjak Luka Padre, rađen tehnikom akvarela na papiru, datiran u 1871. g. i potpisan od autora Antonia Rouxa, restauriran 2005. g. u Hrvatskom restauratorskom zavodu, Restauratorski odjel Dubrovnik

 

Što, dakle, o životu korčulanskog pomorca u Gradskom muzeju Korčula može doznati i u sjećanju ponijeti sa sobom prosječno znatiželjan posjetitelj? Možda upravo ono što je taj život i predstavljao- ne dominantu- poput već spominjanog kamenoklesarstva ili moćne korčulanske brodogradnje- nego nužnu konstantu koja je utjecala na razvoj grada u onoj mjeri u kojoj bi pomorci s povratkom donosili predmete, knjige, karte, egzotične biljke, nove spoznaje i osjećaj moći koju može dati samo dosezanje udaljenih točaka svijeta morskim putima. Stoga i ne čudi zainteresiranost Pomorskog muzeja u Hamburgu za organiziranjem izložbe Hrvatska pomorska baština, u kojoj su izlošci iz Gradskog muzeja Korčula trebali bili neizostavni dio[6], ukazujući na višestoljetnu tradiciju pomorstva Korčule[7].

Kapetan Zaffron- ulje na platnu 105x78 cm, uočljivi statusni simboli- kapetanska odjeća, prsten na lijevoj ruci, desna ruka na stolu sa simbolima struke- pomorska karta, šestar, sablja, šešir; signatura dolje desno na geografskoj karti Ferdinandis Castiglia Neap Pinxit 1798. g., restauriran 1974. god. Sprava za spravljanje kruha na brodu- 19. st, drvo, metal, tijelo visine 38 cm, širine 69.5 cm cilindričnog oblika s postoljem, na vrhu ima prekrižene ručke za pokretanje mehanizma a s prednje strane vratašca za umetanje sastojaka, te u unutrašnjosti drvene lopatice u obliku propelera koje miješaju tijesto uz pomoć okretanja drvenih ručki na gornjoj plohi

Far away, far away...
items from sailors everyday life at the Korčula town museum

The Korčula Town Museum holds in its collections, just like other museums in coastal and island towns, objects from the lives of its seamen as testaments to times that made great lives demands on small communities in order to ensure their survival and, no less important, in order to maintain reached levels of civilization. Seamen from Korčula know how to make good use of journeys and the possibilities they opened up for a town in the Pelješac channel, as well as the fine skills of local shipwrights. Objects necessary for survival on ship- charts, instruments, chests, utensils for cooking food at sea, painted bowls and plates, as well as those that indicate the social status reached by seamen- like portrait of captain Zaffron, votive paintings, vases imported from Japan...all these an more are display at the Korčula Town Museum and tell their tales of times long lost, even with hints of nostalgia or a romantic enthusiasm that are in evidence as we view water-colours of mighty sailing ships that carried our forefathers far, far away...


[1] Vincenzo Mario Coronelli, mletački kartograf, u svom „Izolaru“ iz 1696. označava istočno brodogradilište kao „squero famoso“- slavno brodogradilište

[2] Stjepan Marinović, Pomorstvo Korčule 1850.- 1900., Šibenik 1978.

[3] Pogoni za vađenje kamena

[4] Dušan Kalogjera, Korčulanska brodogradnja, Prometej, Zagreb 1998.

[5] Alena Fazinić, Godišnjak grada Korčule 10, Još neki podatci iz statistika o gradu Korčuli iz 19. st, Gradski muzej Korčula, Korčula 2005.

[6] Planirani termin izložbe bio je kraj listopada , početak studenog 2005., no unatoč opsežnim pripremama koje je Gradski muzej Korčula poduzeo radi osiguranja izvoznih dozvola, transporta i procjene samih eksponata, te najave u tisku, izložba je otkazana.

[7] Veliki interes kustosa Pomorskog muzeja u Hamburgu koji su radi odabira predmeta posjetili Gradski muzej Korčula izazvali su eksponati hidroarheološke zbirke- dijelovi antičkog sidra, amfore za transport tekućeg tereta…