Marko Polo i Korcula u novijim domacim i stranim casopisima
Predavanje u povodu Sjećanja na pomorski boj pred Korčulom od 7. rujna 1298., Dvorana Hotela “Korčula”, 07. rujna 2000
Na temelju uvida u domaće i strane časopise, koji su namijenjeni kako široj publici tako i stručnim krugovima, Korčula i Korčulani mogu sa zadovoljstvom zaključiti kako se zanimanje svjetske javnosti za njihov grad uvelike povećalo u posljednjih nekoliko godina, najviše zbog povezivanja imena slanvoga svjetskoga putnika Marka Pola s Korčulom.
Tome je svakako doprinijela aktivnost Turističke zajednice Grada Korčula i Međunarodnog centra Marko Polo Korčula što je razvidno iz samoga teksta pojedinih članaka s obzirom da su oni nastali najvećim dijelom na temelju interviewa s pojedinim korčulanskim turističkim entuzijastima ili se boravak pojedinih stranih novinara odvijao u organizaciji tih institucija.
Isto tako mnogi autori reportaža i napisa pozivaju se na korčulanske autore i koriste njihove tekstove kao predložak za svoja zapažanja.
U ovome ćemo pregledu sažeto opisati i spomenuti samo one časopise i revije koji su nam bili dostupni, ali i nama koji smo pomagali njihovim autorima poznato je da je objavljeno mnogo tekstova do kojih u ovom trenutku nismo mogli doći.
Od domaćih tekstova posebice ćemo istaknuti one koji su se pojavili u dva ugledna hrvatska časopisa za književnot i znanost, zagrebačkom “Forumu” koji izdaje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i dubrovačkom “Dubrovniku” u izdanju Matice hrvatske Dubrovnik.
U “Forumu” br. 9-10 za rujan-listopad 1998. g. podulji esej napisao je poznati ekonomist i kulturni radnik, akademik Vladimir Stipetić pod naslovom “Sedamsto godina putovanja Marka Pola”. Odmah na početku on kaže da su “domišljati Korčulani odlučili iskoristiti 700. godišnjicu bitke između Genovske i Venecijanske flote pred Korčulom (a u kojoj je M.Polo, zajedno s galijom, koju je opremio, bio zarobljen od Genovežana i odveden u tamnicu) kao sredstvo promocije turizma”. U prvom dijelu eseja govori o knjizi “Putovanja” koju je Marko Polo izdiktirao Rustichiellu iz Pise u genoveškom zatvoru. Za tu knjigu Stipetić kaže da je smjesa znanosti i književnosti, ali da je po svojim literarnum kvalitetama ušla u klasične knjige svjetske književnosti. Donosi kratak opis putovanja Polovih po Dalekom Istoku, osobito Kini, te Markove diplomatske i trgovačke usluge moćnom tatarskom vladaru Kublaj-Kanu. U drugom dijelu eseja Stipetić detaljno opisuje ekonomske vidove putovanja obitelji Polo na Daleki Istok.
S obzirom da ni nama Korčulanima nisu u detalje poznata ta Markova zapažanja, spomenut ćemo ovdje neka od važnijih onako kako ih Stipetić doživljava.
Popular Routes: Split to Korcula, Korcula to Split, Dubrovnik to Korcula, Korcula to Dubrovnik
Odmah na početku svoje knjige Marko Polo ističe kako su mu otac i stric već pri prvom svom putovanju na Istok ostvarili značajno bogatstvo u draguljima i zlatu. Marko Polo zapravo govori svojim sunarodnjacima i trgovcima gdje leže velike mogućnosti stjecanja bogatstva. Spominje provinciju Turkomaniju gdje se tkaju najljepši tepisi na svijetu i proizvode svilene tkanine u živim bojama, kao i veliku državu Armeniju u kojoj se proizvode iznimno fine pamučne tkanine bombazine što podsjeća na staru slavensku riječ bombaž za pamuk. Također govori o uljnim izvorima koji su toliko obilni da je svaki izbačaj dostatan da natovari mnoge kamile. To se ulje ne koristi kao hrana, već je dobro za kožne bolesti kod ljudi i goveda, kao i za druge nevolje, a također se upotrebljava za grijanje. Očito je da se radi o nafti, a kako M. Polo govori o Mosulu, jasno je da se radi o izvorima nafte pokraj Kaspijskog mora. U mosulskoj provinciji proizvodi se muslin, tkanina od pamuka i svile protkana zlatnim nitima. Marko Polo oduševljava se Bagdadom (ovdje možemo napomenuti kako povijest nekada ide i retrogradno, ako imamo na umu današnji Bagdad), osobito njegovim manufakturama svilenih tkanina, prošaranih zlatom, pamučnim tkaninama zvanim damast, kao i velvet tkaninama, prošaranim izvezenim figurama ptica i životinja.
Marko Polo otkriva i druge robe pored svilenih tkanina na koje su se usredotočili Polovi. U gradu Ormuzu na obali Indijskog oceana velika je luka, koju posjećuju trgovci iz Indije donoseći mirodije i drago kamenje, bisere, izrađevine iz zlata, slonove kljove. To je veliko trgovačko središte i najznačajnije mjesto Kirmanskog carstva. Putujući prema sjeveru Marko dolazi u grad Kobiam gdje se proizvodi mnogo željeza i čelika. Izrađuju se ogledala od dobro uglačanog čelika, a u zemlji ima dosta antimona i cinka. Fasciniraju ga mramorne palače i prostrani trgovi u gradu Balku a dva dana hoda od njega nalazi se utvrda Taikan gdje je veliko tržište žita. Južno od te utvrde su planine čvrste soli koja se smatra najčišćom u cijeloem svijetu. Toliko je tvrda da se može razbijati samo čeličnim oruđima a ima je toliko da bi se sve zemlje svijeta mogle odatle snabdijevati. Marko Polo daje objašnjenje ponašanja kralja Balašana na obroncima Pamira koji smrtnom kaznom prijeti onima koji vade rubine u visokim planinama bez njegova dopuštenja. Njegov je cilj, kaže Marko, da se zadrže visoke cijene za te rubine. Kad bi se dopustilo da ih svatko kopa ili da ih svatko kupuje i iznosi iz kraljevstva njihova bi vrijednost uskoro bila mala. Iz toga Markova objašnjenja vidi se da je on dobro poznavao ekonomske zakone ponude i potražnje. Slično je i s lovom na bisere u kineskoj pokrajini Kain-da kojih ima u izobilju u velikom slanom jezeru. Svugdje gdje dolazi Marko Polo daje najprije gospodarski opis zemlje, s naglaskom na opisu roba koje su bile posebno pogodne za trgovinu s Europom i njegovom Venecijom. Na primjeru pokrajine Kardandan s glavnim gradom Vočangom, M. Polo daje izravne upute trgovcima što valja uvoziti u zemlju kako bi se ostvario veliki profit. “Novac u ovoj zemlji su zlato (a ono se ne kuje, nego se uzima prema težini) i porcelanske školjke. Razmjenjuje se unca zlata za pet unci srebra; tome je tečaju uzrok činjenica što u ovoj zemlji nema rudnika srebra, već samo onih zlatnih. Stoga veliki profit ostvaruju oni trgovci koji uvoze u tu zemlju srebro.”
Mnoga bogatstva koja opisuje M. Polo bila su sasvim nepoznata Europi njegova vremena. Na primjer pri svom povratku u Europu posjećuje Javu gdje se proizvodi papar, oraščići i druge mirodije i gdje ima količina zlata koja premašuje sve račune i vjerovanja. Na Sumatri je boravio pet mjeseci i tamo je također vidio zlata u izobilju, a na Ceylonu se proizvode najljepši i najdragocjeniji rubini na svijetu, ali ima i safira, topaza, ametista i mnogih dragocjenih i skupih dragulja. Europa Markova vremena nije poznavala ni papirnati novac, postupak dobivanja kojega on detaljno opisuje kada govori o gradu Kanbalu, današnjem Pekingu. “Na svaku se novčanicu potpisuje nekoliko službenika koji uvijek uz potpis dodaju i svoj žig. Tek kad se svi ispotpišu glavni kovničar, imenovan po njegovom veličanstvu, udara na njega svijetlocrveni kraljevski pečat. Taj se pečat ne može izbrisati i tek s njime novčanica dobiva puna prava kao novac u optjecaju. Krivotvorenje se kažnjava smrtnom kaznom.” Ta “alkemična formula”, kako ju je sam Marko nazvao, prethodila je 400 godina poduhvatu škotksog financijera Johna Lawa koji je francusku vladu uspio 1716. g. uvjeriti da je izdavanje papirnatog novca s malim metalnim pokrićem sjajno rješenje.
Na kraju svog eseja Stipetić predlaže da hrvatski izdavači pripreme kritičko izdanje Polove knjige “Putovanja” (ili “Milijun”). Iz bilježaka uz esej vidljivo je da se Stipetić dosta služio Zbornikom radova znanstvenog skupa “Marko Polo i istočni Jadran u 13. stoljeću” koji je održan u Korčuli od 4. do 7. listopada 1995.g., a na kojemu su svoje priloge dali i korčulanski autori (Berislav Kalogjera, Igor Fisković, Vladimir Depolo, Aljoša Milat i Živan Filippi).
Ugledni romanist i sveučilišni profesor u mirovini Žarko Muljačić objavio je u časopisu “Dubrovnik” 1-2, 2000. hrvatski prijevod stare genovske pjesme o Bitci pod Korčulom iz 1298. uz predgovor, te stručni komentar i bibliografiju. Prvi je put pročitao taj svoj prijevod sa starog genovskog jezika ovdje u Korčuli za vrijeme drugog simpozija o Marku Polu 1998.g. Muljačićev prilog u časopisu “Dubrovnik” predstavlja visoki znanstveni rad, kako u pogledu stručnosti prijevoda tako i u smislu jezičnog i književnokritičkog komentara, te novih saznanja o autoru, Luchettu, koji je bio suvremenik Marka Pola. Muljačić smatra da Luchetto nije bio očevidac korčulanske bitke, kako neki misle, ali je sigurno bio očevidcem svečanosti trijumfalnog povratka genovske flote u metropolu 16. listopada 1298., kojom prilikom je u Genovu stiglo više od pet tisuća zarobljenih neprijateljskih mornara (od kojih je bio najpoznatiji Marko Polo, ali Luchetto ga ne spominje poimence). Leuchetto se u nekim svojim pjesmama bavi i ranijim genovskim pobjedama na moru, kao na pr. onoj nad Mlečanima 1294.g. kod Laiazza, odakle su Marko Polo, njegov otac i stric krenuli na svoje epohalno putovanje u Kinu. Potpuni naslov pjesme u Muljačićevom hrvatskom prijevodu glasi: “O pobjedi koju su Genovljani izvojevali nad Mlečanima u Mletačkom zaljevu kod otoka Korčule godine 1298. u nedjelju dana 7. rujna, pod zapovjedništvom admirala gospodina Lambe Dorije”. Sintagma “Mletački zaljev” značila je za Mlečane čitav Jadran. Luchetto je svjesno upotrebljava da bi ironizirao njihovu grandomaniju, koju je povijesna praksa demnatirala: unatoč teškim logističkim uvjetima i mnogo manjem broju galija, genovska je mornarica uspjela dokazati neodrživost tog zemljopisnog falsifikata. Pjesma o kojoj je riječ nosi naziv Componimento 49 i sadrži 93 katrena, odnosno 372 stiha. Najbolje izdanje te pjesme i cijelog pjesnikova opusa dugujemo francuskom talijanistu prof. Jeanu Nicolasu, koji je na njemu i na monografiji o piscu Luchettu radio punih 36 godina. Ona je dosad triput prevedena na talijanski: genovski romanist Fiorenzo Toso objavio je 1989. svoj nepotpuni prijevod (stihovi 117-324) usporedno s izvornikom i autor je cjelovita prijevoda iz 1998. Prema tome možemo zahvaliti prof. Muljačiću što je njegov prijevod na hrvatski jedan od prvih prijevoda na strane jezike te u književnom i povijesnom pogledu važne pjesme.
Navest ćemo u cjelosti stihove koje se odnose na Korčulu:
“U daljnjem toku invazije
naša vojska ode ravno na onaj otok
koji se naziva Korčula
i tu počiniše sljedeće:
u manje od jednog dana srušili su
“ovnovima” dobro napučeno i dobrostojeće predgrađe
koje se tu gore dizalo a bilo je osigurano
sa svih strana zidinama sa zupčanim kruništima;
istodobno su bili opožareni ili su zapaljeni
svi drugi stambeni objekti,
kuće i nastambe onog mjesta:
prah i pepeo!
Ali stanovnici koji su bili predvidjeli
da će njihova mornarica skoro naići,
bijahu odnijeli sa sobom svoja (pokretna) dobra,
što je uveliko ražalostilo pljačkaše.”
Tu se najvjerojatnije radi o predgrađu Borak, ali kako Borak nikada nije bio utvrđen, Luchettto je očito to izmislio da uveća zasluge vojske svoje države.
Luchetto dalje detaljno opisuje sam tijek bitke i mnoštvo poginulih i ranjenih na obje strane, te konačnu pobjedu Genovljana i njihov trijumfalni povratak u Genovu. Vrijedi na kraju istaknuti da se Muljačić, kako u svom komentaru Luchettove pjesme tako i u fusnotama, poziva na korčulanskog autora Aljošu Milata vezano za lokaciju same bitke.
U “Globusu” od 11. rujna 1998. objavljena je na četiri stranice reportaža o rekonstrukciji te bitke pod naslovom “Korčulani su sa četrnaest galija rekonstruirali pomorsku bitku između Genovljana i Mlečana iz 1298. u kojoj je zarobljen Marco Polo!” Tekst uz velike fotografije simulacije bitke i glavnih aktera, Marca Pola i Lamba Dorije, odjevene u srednjjovjekovne kostime, detaljno opisuje bitku i zarobljavanje Marka Pola, a prema sinoposisu, koji je na temelju povijesnih izvora sastavio Goran Duka iz Korčule. Govori se o korčulanskom podrijetlu Polovih, Polovoj knjizi “Milijun”, te se rekonstruira razgovor s jednim od organizatora reprize bitke iz 1998. Aljošom Milatom. Na kraju se citira jedno od razmišljanja Korčulana kao reakcija na taj obnovljeni pomorski boj:
“Da Mleci nisu napali Genovljane kod Korčule i da Polo nije hrabro branio zemlju svojih predaka, te pao u genovsko uzništvo, čovječanstvo bi ostalo zakinuto za remek-djelo srednjovjekovne književnosti”.
Revija “Nova Hrvatska”, koja na hrvatskom jeziku izlazi u Sydneyju, a čita se među Hrvatima u Australiji i Novom Zelandu, u svom broju od 16.01. 1996. objavljuje napis Gorana Duke “Marko Polo i Korčula”. Goran Duka spominje proučavanja Vladimira Depola i Živana Filippija koja povezuju Marka Pola i Korčulu, te između ostaloga kaže:
“Za čitatelje “Nove Hrvatske” u Australiji istakao bih nekoliko činjenica, upravo o putovanju slavnog Korčulanina koji je svojim djelom zadužio cjelokupnu svjetsku civilizaciju, svojedobno spojivši svojim putem tada veoma udaljene i jedne drugima slabo poznate svjetove, otvorivši nove obzore Europi, tadašnjem zvaničnom svjetskom kulturnom i civilizacijskom središtu. Markova knjiga putopisa pod nazivom “Milijun” dugo se je čitala poput zbirke fantastičnih pripovjetki jer Europljanin toga vremena nikako nije mogao pojmiti da negdje daleko doista postoje takovi novi i čudesni zemljopisni predjeli, kao ni svjetovi i narodi koje on opisuje na tako visokom stupnju civilizacije.”
Uz spomenuti napis je i kraća pjesma “Korčula” Luke Lausa iz Australije.
Kad govorimo o australskim revijama na hrvatskom jeziku treba svakako spomenuti reviju “Maestral” od veljače 2000.g. koja izlazi na hrvatskom i engleskom jeziku. Na osam stranica velikog formata donosi najnovije kolor fotografije Korčule uz poveći natpis Elene Vidović na hrvatskom i Michaela Zekulicha na engleskom jeziku. Tu se detaljno opisuje grad i otok Korčula sa svim njihovim turističkim prednostima, a između ostalih fotografija objavljena je i fotografije kuće Marka Pola kojega Zekulich u svom tekstu izrijekom i spominje. Reportaža je nastala u povodu potpisivanja povelje prijateljstva između Korčule i Freemantlea te posjete Australiji gradonačelnika Lakića i direktorice Ureda TZ Grada Korčule Stanke Kraljević.
Jedna druga revija na hrvatskom u stranom svijetu, ovoga puta u New Yorku, “Croatian American Times”, tjednik za Hrvate u Americi i svijetu, donosi u svom broju od 26. siječnja 2000. na prvoj stranici vijest o tome kako je na upravo završenom Newyorškom festivalu filmskog i video stvaralaštva prvu nagradu podijelio s još dva autora drugih filmova Baldo Čupić za svoj film “Povijesna bitka Marka Pola” u konkurenciji od 1214 filmova iz 43 zemlje. Natpis započinje ovim riječima:
“U situaciji kad je prezentacija hrvatske kulture na području Sjedinjenih Država, što bi trebala biti briga kulturnih atašea i konzula pri hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, gotovo nikakva, svaki pojedinači uspjeh nekog hrvatskog kulturnjaka zavrjeđuje posebno priznanje.”
Putni časopis “Croatia” za ljeto 2000., koji se distribuira na svim zrakoplovima Croatia Airlinesa, počinje svoj natpis “Ekologija” iz pera Antonije Kavaš ovim riječima:
“U Dubrovniku će se u rujnu ove godine održati događaj vrijedan pozornosti. U sklopu “International Oceans Project”, britanska organizacija “Euro-Congress International” organizira desetodnevnu proslavu mora i oceana s početkom na otoku Korčuli 7. rujna u organizaciji grada Korčule. Ondje će se prirediti autentična rekonstrukcija jedne od najvećih i najokrutnijih srednjovjekovnih pomorskih bitaka, koja se dogodila oko otoka Korčule 7. rujna 1298.g., kad je zarobljen slavni pustolov Marko Polo, porijeklom s Korčule.”
Revija “Magazin” Diners Cluba Adriatic br. 19 donosi reportažu na tri stranice pod nazivom “Korčula” za koju je tekst napisao Mislav Donaj, a fotografije snimio jedan od najboljih hrvatskih turističkih fotografa Ivo Pervan. Fotografije prikazuju stari grad Korčulu iz zraka, te Korčulu u sutonu s pogledom preko Acy Marine i ulaz u stari grad s južne strane s Moreškom na Puntu. Članak počinje već spomenutim filmom što je dobio prvu nagradu u New Yorku, a u kojemu je glavni junak Marko Polo, a mjesto odvijanja radnje Korčula. U daljnjem tekstu opširno se govori o ljepotama otoka, povijesti Korčule, viteškoj igri Moreška itd.
O Korčuli i Marku Polo dosta su u posljednjih godina pisali i dnevni listovi “Slobodna Dalmacija”, “Jutarnji list” i drugi, posebice nakon svake rekonstrukcije bitke pred Korčulom.
Francuske revije i magazini pokazali su u posljednjih nekoliko godina veliko zanimanje za Korčulu, te su mnoge njihove ekipe pisaca tekstova i snimatelja boravile u našem gradu i razgovarale s njima zanimljivim ljudima i snimale stari grad Korčulu i otok.
Revija “L’Autre Voyage” br 6. od svibnja/lipnja 1999. otkriva svojim čitateljima Hrvatsku kao važnu europsku turističku destinaciju u reportaži na 14 stranica pod naslovom “101 dalmatinska ljepota”, u kojoj je dobar dio posvećen Korčuli koju naziva “odom moru”. Pored velike fotografije staroga grada s Pelješcem u pozadini, tu je i manja fotografija Moreške. Govoreći o mnogim bitkama koje su obilježile povijest toga grada, pisac teksta Frederic Dieudonne kaže kako je i Marko Polo, koji je vjerojatno rođen na tom otoku 1254.g., sudjelovao u jednoj od tih slavnih bitaka na strani Venecije. Dieudonne započinje svoj podnapis “Korčula, otok legendi” ovim riječima: “Kad bi mi dali da izaberem između 1 185 otoka (dalmatinskog) arhipelaga onaj koji me najviše nadahnjuje i gdje bih se rado više puta ponovo vratio, to bi, bez sumnje, bila Korčula.”
Magazin “Notre Temps” iz kolovoza 1999.g. cijelu reportažu “Hrvatski otoci s venecijanskim šarmom” na 6 stranica posvetio je Korčuli i Hvaru. Vrlo nadahnuti tekst napisao je Nicolas Ponse a fotografije s dosad neviđenih rakursa snimio je Gilles Rigoulet. Autor započinje svoj napis Markom Polom i njegovim možebitnim dalmatinskim podrijetlom ističući kako stanovnici Korčule o tome nemaju nikakve dvojbe. Spominje Vladimira Depola i Živana Filippija koji pripadaju klubu prijatelja Marka Pola odakle je potekla i prava “lobistička kampanja” za korčulansko podrijetlo Marka Pola, tako da je snimljen i video spot što ga je prenijela hravtska televizija, prodaju se poštanske marke s njegovim likom, a i jedan liker nosi njegovo ime. Zatim Ponse kaže:
“Kao što vidimo legenda o hrvatskom Marku Polu je znanstveno potkrijepljena. Ali uljepšivači povijesti ili vješti trgovci ne mogu ništa protiv jedne činjenice koja ih uopće ne smeta: dok on opisuje Orijent s raskoši egzotičnih detalja, Polo potpuno šuti o Dalmciji svoga djetinjstva. Možda je htio sakriti svoje skromno podrijetlo, on kojega su slavili velikani ovoga svijeta? Još jedna misterija.”
Autor se divi korčulanskim kamenoklesarima koji su izgradili tako lijepe sakralne i svjetovne građevine, a njegov opis suradnje venecijanskih i korčulanskih umjetnika u kamenu popraćen je fotografijom Ivice Foretića za kojega kaže da je posljednji kamenoklesar na otoku Vrniku. Fotografije prikazuju more uz Vrnik, korčulansku rotondu, Pupnatsku luku, Gradski muzej, manji ulaz u katedralu s časnom Martinom ispred, ulicu kroz koju se vidi katedrala, Ivicu Foretića pri klesanju, te Jakova Denobila, čuvara kuće Marka Pola, s velikim njegovim portretom.
Slična po obimu i sadržaju je velika reportaža na šest stranica u koloru u francuskoj reviji “Point de vue” od travnja i svibnja 2000.g. za koju je tekst napisala Marie-Noelle Herve a fotografije snimio Gilles Rigoulet. Ta reportaža, objavljena u rubrici Voyage (Putovanje) započinje velikom panoramom Korčule na duplerici, snimljene s novih puta. Na sljedećim stranicama su još dvije veće fotografije Korčule i dvije manje. Za Marka Pola autorica kaže sljedeće:
“Pored katedrale uzdiže se kuća u kojoj se navodno rodio Marko Polo. Korčula želi preuzeti čast da je u njoj ugledao svjetlo dana slavni putnik. To isto želi i Venecija. Istini za volju, nakon nekoliko gutljaja finog domaćeg likera Marko Polo, čovjek uopće i ne sanja da se igra arbitra u toj svađi oko podrijetla.”
Revija za umijeće gurmanskog življenja “Saveurs”, u svom broju 94, svibanj/lipanj 2000, donosi članak “Hrvatska – dalmatinski otoci su jedna velika svečanost” u kojemu se govori o korčulanskim specijalitetima klašuniam i cukarinima, koji su prikazani i na fotografiji, a snimljena je i berba grožđa na Korčuli uz fotografiju staroga grada. “U tom starinskom gradu kamenoklesara, graditelja veličanstvenih patricijskih palača i gdje se, izgleda, rodio Marko Polo, vlada smireni šarm.”
Najveći i najpoznatiji francuski dnevnik “Le Monde” u svom turističkom prilogu “Aujourd’hui-Voyages” od 22. lipnja 2000. donosi na dvije stranice članak pod naslovom “Dalmacija – od otoka do gradova” i podnaslovom ‘Od Splita do Dubrovnika, hrvatska obala prebire svoje prirodne i kulturne dragulje, koji se zovu Brač, Hvar, Korčula.’ I opet je neizbježan Marko Polo kojega se spominje kada se govori o kulturnim zbivanjima u Dubrovniku i Korčuli u podlisku ‘Hamlet, Aida i Marco Polo’: “U Korčuli, za vrijeme Festivala viteških igara, od 5. srpnja do 23. kolovoza, plesovi i viteški bojevi popraćeni gajdama i bubnjevima poput pitoreskne Moreške, koja se u sezoni igra četvrtkom uvečer. Iz udara mačeva skaču iskre. 7. rujna, rekonstrukcija bitke između Mlečana i Genovljana iz 1298.g., tijekom koje je zarobljebljen Marko Polo, možda tu rođen.”
U talijanskim revijama, posebice onima namijenjenima nautičarima koje su vrlo luksuzno opremljene, Korčula zauzima jedno od prominentnih mjesta. Revija “Weekend Viaggi” od srpnja/kolovoza 1998. donosi reportažu “Hrvatska – ponovo pronađeni otoci” u kojoj se na 10 stranica vrlo detaljno govori o Korčuli, Mljetu i Lastovu. Pored fotografija Korčule, kamneoklesraske radionice u Gradskom muzeju, pomorske karte korčulanskog akvatorija, donosi se na cijeloj stranici velika fotografija Jakova Denobla s njegovim modelima brodova, a u tekstu ga se predstavlja kao ključara kuće Marka Pola. Daje se i kraći interview s Nikolom Ivančevićem koji govori o restauratorskim potduhvatima u Korčuli. Tekst je napisala Francesca Piana a fotografije snimio Marco Casiraghi.
Druga talijanska revija “Dove” u svom broju od svibnja 2000. donosi reportažu na 20 stranica pod naslovom “Ploviti između hrvatskih otoka”. Na duplerici se prikazuje akvatorij oko Vrnika sa strane uvale Bufalo, te panorama Korčule i zapadna gradska kula. Između ostaloga o Korčuli se piše i sljedeće:
“Vrijedi truda zaustaviti se na aperitiv u hotelu Korčula, izgrađenom 1912.g., koji još uvijek čuva stil Belle Epoque, porazgovarati sa Stankom Kraljević, direktoricom Turističkog ureda (u loggi blizu hotela), koja, osim što zna sve o svom otoku, govori savršeno talijanski. Nekoliko kilometara od grada stepenište od 101 stepenice između čempresa vodi prema crkvi Sv. Antona, odakle se pruža veličanstven pogled na cijeli zaljev i otočiće…”
Jedan od podnaslova glasi “Bizantske crkve, franjevački samostani i kuća Marka Pola”. Pisac teksta je Anna Jannello a fotografije su snimili Fausto Giascone i Giorgio Oddi.
Glasilo dalmatinskh esula “Il Dalmata” od lipnja 2000. donosi članak na dvije stranice autorice Margherite Cioppa, koja je podrijetom Korčulanka i bavi se korčulanskom arheologijom i poviješću na temelju napisa starih grčkih i rimskih pisaca i vlastitih istraživanja. Naslov njezinog članka glasi “Mlečanin Marco Polo rođen ili samo zarobljen u Korčuli?” Autorica povezuje Marka Pola i porodicu Depolo u Korčuli s patricijskom obitelji Dandolo de S. Polo koja se u Serenissimi smatra “istinskom plemićkom obitelji”. Također se poziva na članak na engleskom Živana Filippija “Marko Polo i Korčula” koji je objavljen na Internetu. Tekst je popraćen fotografijama zapadne korčulanske luke s hotelom Korčula u sredini, mletačkim lavom, te faksimilima iz arhiva grofa de’Polo Saibanti.
O obnovljenom zanimanju za Marka Pola, kao osobi koja je otvorila nove obzore i koja se svojom životnom filozofijom uklapa u naše postmoderno doba, svjedoči i reportaža o talijanskom piscu Gigiju Malerbi u podlisku “Cultura e Spettacoli” najvećeg talijanskog dnevnika “Corriere della Sera” od 17. kolovoza 2000. Za njega autorica članka Elisabetta Rasy kaže da je izrazio želju živjeti u godini 1299. jer je tada Marko Polo objavio svoju knjigu “Milijun” koja je početak otvaranja Europe prema drugim svjetovima i kulturama.
Na engleskom govornom području isto tako je u raznim časopisima i revijama objavljeno mnoštvo reportaža i članaka o Marku Polu i njegovim vezama s Korčulom, a spomenut ćemo samo one koje su nam dostupne.
U kanadskoj reviji “Montreal Gazete” od subote 26. kolovoza 2000. Irena Karafilly, freelance novinarka, objavila je tekst o Dalmaciji popraćen vlastitim fotografijama, a koji je prenesen u cjelosti i na Internetu. Za Korčulu kaže da joj je najdraži otok, te citira Rebeccu West koja je stari grad usporedila s “pčelinjim sačem iz kojega kaplje arhitektonsko bogatstvo”. Spominje noviju povijest te kaže kako je Korčula pružila gostoprimstvo za 13,500 izbjeglica, uglavnom iz Bosne i Hercegovine. Govori kako je Korčula u svojoj povijesti dala nesrazmjerno mnogo poznatih ljudi, filozofa, umjetnika, biskupa, te da se za nju smatra da je rodno mjesto Marka Pola. “Naposljetku, pronalazim njegovu možebitnu kuću – pitoresknu kasnogotičku ruševinu s renesansnom kulom. Nije li pogled s nje – neobičan za korčulansku stambenu zgradu – mogao nadahnuti mladoga Marca da sanja o onome šte leži s onu stranu planina?”
Američki časopis “The Shoestring Traveller” iz Floride objavio je reportažu posebice namijenjenu Korčuli iz pera Jerija Colende pod naslovom “Čarobni hrvatski otok Korčula nije preskup”. Pored detaljnog opisa korčulanskih vina, folklora, turističkih pogodnosti, pisac kaže i sljedeće:
“Legenda govori da je jedna od tih kuća bila rodno mjesto Marca Pola 1254. Iako mnogi povjesničari vjeruju da je Polo rođen u Veneciji, drugi tvrde da je on rođen u današnjoj Korčuli koja je tada bila pod mletačkom vlašću. Još jedno mjesto koje morate vidjeti je istočna ulica, nazvana Ulicom filozofa, jer je to jedina ulica u starom gradu bez stepenica.”
“Croatia Weekly” u broju 29 od 31. srpnja 1998.g. objavio je na cijeloj stranici velikog formata članak popraćen kolor fotografijama Korčule pod
naslovom “Otok Korčula: rodno mjesto Marca Pola”. Detaljno opisujući povijest otoka i arhitekturu staroga grada autorica članka Vesna Kusin navodi da je Marko Polo, slavni putnik i veliki putopisac, koji je prema nekim izvorima rođen u Korčuli, sudjelovao u pomorskom boju pred Korčulom između Venecije i Genove.
Turistička brošura “Croatia for Independent Travellers”, koja izlazi u Londonu, u svom izdanju za 1999. g. takođewr spominje Korčulu i kuću Marka Pola.
Škotsko izdanje najveće britanske tjedne revije “The Sunday Times” objavilo je 13. kolovoza 2000. veliku reportažu o Korčuli na 3 stranice koju je napisao sin Fitzroya Macleana, Charles Maclean pod naslovom “Fitzroyjeva palača”. Ovoj poznati engleski književnik i putopisac, naturalizirani Korčulanin, opisuje kako je doživio Korčulu nakon desetogodišnjeg odsustva, te navodi kako je kuća Marka Pola uključena u organizirano razgledanje staroga grada.
Kad govorimo o engleskom govornom području, svakako treba spomenuti da veliki američki magazin “National Geographic” pripremu opsežnu reportažu o Korčuli za svoj broj od svibnja 2001. g. Autor Mike Edwards i jedan od najboljih svjetskih fotografa Michael Yamashita već su posjetili Korčulu i izvršili odgovarajuće istraživanje kako tesktovnog tako i slikovnog materijala.
Na njemačkom govornom području Marko Polo postao je gotovo sinonim za Korčuli kao što je nekada bila Moreška, ali koja još uvijek zauzima prominentno mejsto, kako na fotografijama raznih reportaža tako i u tekstovima. Navest ćemo nekoliko njemačkih časopisa i novina s turističkim dodatkom u kojima su Korčula i Marko Polo bili najviše zastupljeni: “Maerkische Allgemeine” od 20/21. lipnja 1998., autorica Anke Fiebranz; “BZ Reise-Redaktion” od 24. lipnja 1998, autorica Jitka Skupy-Pesek (članak je namijenjen zainteresiranima za kružna putovanja trabakulana koje će izravno sudjelovati u rekonstrukciji pomorske bitke u kojoj je poznati putnik i putopisac Marko Polo bio zarobljen); “Reise + Erholung” od 23. lipnja 1998. reportaža pod naslovom “Posebno kružno putovanje u domovinu Marca Pola” s tekstom o Korčuli i Marku Polu, te fotografijama Moreške, Kumpanije i topova na Rampadi; “Reise” od 11. kolovoza 1998. sa sličnim sadržajem, te fotografijom crnog i bijelog kralja s bulom u sredini koje je snimila Jitka Skupy; “AZ – Reise”, vikend 27/28 lipnja 1998. “Svijet dalmatinskih otoka”, autor Rudolf Schroeck, s fotografijom moreškanta i Tončija Bazdarića kao Marka Pola.
Novine “Hamburger Abendblatt” od 2. srpnja 1999. objavile su veliku reportažu na cijeloj stranici pod naslovom “Jedrenja tragovima Marca Pola”, autora Boba Geislera. U sredini članka su kolor fotografija Korčule s istočne strane, Vladimira Depola kao voditelja Međunarodnog centra Marko Polo, te medaljona Marka Pola s natpisom ispod slike “Je li Venecijanac Marco Polo (1254-1324) iz Dalmacije?” . Članak se detaljno bavi korčulanskim podrijetlom Marka Pola i stručno opisuje bitku pred Korčulom. Pisac članka je detaljno upoznat s bigrafijom Marka Pola, te spominje njegove poznate biografe Alvisa Zorzija i Giovannija Batistu Ramusija.
Kad govorimo o njemačkom govornom području trebamo napomenuti da Marko Polo i Korčula nisu samo zastupljeni u člancima revija i časopisa već i na video kasetama od kojih je najbolja “In der Heimat des Marco Polo” u proizvodnji Videosail Transvidaca. U filmu svoje priloge imaju Aljoša Milat i Vladimir Depolo.
Za korčulansku javnost sigurno će biti zanimljivo da u zadnje vrijeme za Korčulu i Marka Pola postoji sve veći interes u ruskim nautičkim i ostalim luksuznim revijama, najviše zahvaljujući autoru Vasiliju Galenku, koji je u više navrata posjetio Korčulu. Svoju reportažu objavio je reviji “Vokrug sveta” br.4, 2000. pod naslovom “Dom Marka Pola”. Tekst na pet stranica popraćen je fotografijama Korčule, jedne scene iz filma o Marku Polu, te kuće Marka Poal i Moreške na Rampadi. Za razliku od zapadnih medija, ruski časopisi uopće ne sumnjaju u korčulansko podrijetlo Marka Pola. Također je u revijalnim novinama “Alfavit” od svibnja 2000. objavio članak “Put Marka Pola” s fotografijama Korčule u koloru i crno-bijeloj tehnici. Isti autor napisao je članak “Marko Polo iz Korčule” u turističkim novinama “Turism klub” br. 1, 2000. Autor A. Petrov u luksuznoj reviji za nautičare “Katera i Jahti” br. 3, 1999. objavio je članak o regatama u Hrvatskoj sa slikom kuće Marka Pola.
Švedske novine “Upsala Nya Tidning” od 2. listopada 1999.g. objavile su članak na cijeloj stranici pod naslovom “Hrvatska se otvara nakon rata” s fotografijom Korčule na pola stranice, te Pupnatske luke i zalaska sunca pred Korčulom. Tu se također spominje Marko Polo i njegovo korčulansko podriejtlo. Tekst je napisao Tomas Edquist, koji je snimio i fotografije zajedno s Inger-Marie Isacson.
Ovaj pregled napisa o Marku Polu i Korčuli možemo završiti spomenom priloga u znanstvenom časopisu “Studia Croatica” br. 139 od svibnja 1999. koji je na španjolskom jeziku napisao prethodni predavač o Marku Polu ovdje u Korčuli, Andjelko Nedo Paveskovic. Članak nosi naslov “Podrijetlo putnika Marka Pola” i govori o dalmatinskom podrijetlu obitelji Polo, etimologiji imena Polo, starim kronikama u kojima se govori o Marku Polu. Svoj stručni napis Paveskovic završava rečnicom: “Po svojim zaslugama za čovječanstvo, putnik i putopisac Marc Pol je besmrtni Hrvat i građanin svijeta.”
Iz svega navedenoga možemo zaključiti da je Marko Polo postao u svjetskim medijima usko povezan s Korčulom i da nema skoro nijednog članka o Korčuli koji ne spominje njegovo korčulansko podrijetlo. Bez obzira što se neki autori ograđuju kada govore o točnom rodnom mjestu tog velikana svjetske povijesti, mi Korčulani možemo biti ponosni što smo doprinijeli da se obnovi zanimanje u svjetskim razmjerima za tako jednu značajnu osobu, kao preteču postmodernih nazora o sporazumijevanju među raznim narodima i uzajamnom prožimanju raznih kultura. Usput je to donijelo i velike koristi korčulanskom i hrvatskom turizmu. Stoga možemo samo poželjeti da se zanimanje za Marka Pola i njegovu povezanost s Korčulom i dalje širi.
Autor: dr. Živan Filippi
